Debljina nije jedna nego ih je (barem) jedanaest

 Gubit misicnu masu i ic 4x srat nije bas najbolje 

Naravno da ima tu milion faktora koji, kako veliš, floskulu cal in cal mogu nadopuniti i mijenjati u nekim pogledim. No ipak je suština točna, jedino što čovjek treba je naučit osluškivati svoje tijelo i kako reagira na određene namirnice, tip vježbanja, rekreacije i sl. 

Ja bi rekao da je rekreiranje na prvom mjestu. Šetnja, teretana, poljoprivreda... Bilo što. Onda se i lipo može pojist, probava je bolja, metabolizam pojačan. Nema downsidea. 

Većina, da. Nažalost

Koliko loša dijeta? Za duže intezivnije vožnje bikeom, nekakvih 100km, nekakvih 80% max HR, možeš komotno (moreš i manje, ali onda možeš "bonkat") strusit gotovo pola kila šećera. 

Sve korektno napisano. CICO je meni kao vodič, meni. I nije nekorisna poluistina. Jer ako želim nabit koji gram mišića znam da moram povećat unos kalorija da ne budem u deficitu>katabolizmu (cico). Ako želim smršavit, znam da moram srezat unos (cico). Ovo "prije" što veliš, meni je sve poznato. Nikad nisam bio pobornik dijetom do mršavosti, bez fizičke aktivnosti, suplemenata (vitamina i minerala), rad na mentalnom zdravlju etc... Tako da kad ja kažem da je CICO dobar, pretpostaljam da se ovo "prije" zadovoljilo, i onda nije beskorina poluistina nego itekako koristan vodič bez kojeg možeš sjebat svoj cilj. Been there, done that. 

Vidiš, to je isto nešto što je lijepo za čuti i može se reći da je istinito, sa zvjezdicama. Upravo poanta i jest u tome - koliko loša. Ali i ne samo u tome - nego i u tome koliki intenzitet, trajanje i učestalost vježbe treba i je li čovjek spreman na to. Velika većina ljudi nije spremna. Zato i imamo 2/3 odraslih ljudi s prekomjernom+ tjelesnom težinom.

Poanta tog izraza je da ne možeš računati na to da ćeš samo vježbanjem postići optimalnu tjelesnu težinu (poanta je i da prehrana ima daleko veći utjecaj od vježbanja, osim, naravno, ako netko nije izraziti sportaš, možda i mladi izraziti sportaš, no to je manjina ljudi tako da ih se može voditi pod iznimke). Dam ti konkretan primjer - imam jednu frendicu, koja se kroz nekih, ne znam, tad 5-10 godina od srednje škole ozbiljno zaokružila. No, nije ni htjela čuti za promjenu prehrane - ona će kroz vježbanje skinuti kile. Je li? Ne, još se dodatno zaokružila. A da je promijenila prehranu, mogla se stesati i bez vježbanja.

Ja osobno sam kroz keto i low carb dijetu s 94 došao na 87 kila i tu je stalo, tu sam stagnirao. Kako mi se nije dalo "naprezati" oko prehrane, rekoh sam sebi - a što da si svaki dan 5-10 minuta odvježbam s girjom? To mi je bilo dovoljno da kroz nekih dva mjeseca skinem još tri kile, bez da sam morao mijenjati prehranu. Bih li bez promjene prehrane došao s 94 na 84 kile? Možda da sam se intenzivno počeo baviti sportom. Bih li se? Ne, naravno da ne!  Ipak sam već čovjek u godinama i meni je joga dvaput tjedno i malo girje svakih nekoliko dana zasad sasvim OK (dobro, možda to pojačam sad kad ne bude vruće, ali...). Lakše je korigirati prehranu nego početi vježbati ili drastično intenzivirati vježbanje. To pogotovo vrijedi kad je čovjek stariji, jer nit možeš toliko vježbati, nit možeš toliko intezivno vježbati (a tu mogu biti i problemi s bolovima, problemi sa zglobovima, s ravnotežom itd.) i još te zbog promjene (usporavanja) rada metabolizma ugljikohidrati jače debljaju, te ti još treba i više proteina jer ti tijelo više ne uspijeva tako dobro iskorištavati unesene proteine za izgradnju mišića. Tako da, ako se kao mlad čovjek možeš oslanjati na intenzivno vježbanje, prije ili poslije će doći trenutak kad se više nećeš moći i tad će doista za tebe vrijediti da ne možeš outrunati lošu prehranu - samo je pitanje vremena.

To je OK. Problem je kad se iz toga radi nešto što to nije. Kao kad se putem toga ljude perfidno pokušava uvjeriti da su sve "kalorije iste", odnosno da nije bitno što čovjek jede, da je bitno samo paziti na kalorije.

Kalorije su samo proxy. To je poanta. Ti jedeš određenu količinu hrane. I sad ako želiš nabiti koji gram mišića, znaš da moraš povećati unos hrane (koju možeš iskoristiti za energiju i/ili izgradnju tkiva), a to opisuješ kao povećanje unosa kalorija. Znači, spominješ kalorije, kažeš kalorije, ali zapravo govoriš o hrani, jer ljudi niti konzumiraju kalorije niti ih troše.

OK, tebi saznanje o broju kalorija koristi jer ti govori o tome koliko bi trebao povećati unos kakve hrane, koliko god to bilo neprecizno, okvirno. Većini ljudi je to beskorisno jer ne prate, ne mogu ili ne žele pratiti. A čak i onima koji bi pratili, praćenje bi im trebalo ići tek iza svega onog što sam nabrojao, znači daleko nakon što su sigurni da unose dovoljno grama kvalitetnih proteina i masnoća, da unose dovoljno vitamina i minerala...  Prije brojanja kalorija bitno je pobrinuti se i za inzulin.

Frend i ja imamo taj problem, kad smo na terenu efektivno ne jede se ništa a radimo od 8 do 18 manje-više po tjedan dana i ne bi pola kile izgubio da me zatvore u konc logor na 3 mjeseca... Zaključak doktorice? "A genetika, hormoni vam ne odrađuju što bi trebali"...

https://www.reddit.com/r/BrandNewSentence/comments/e5g3j8/well_keep_ye_plump_as_a_partridge/

Carnivore i keto tope kg bolesno dobro. Ali meni je osobno teško držat se toga dulje od tjedan dana. Volim carbse i ne mogu odradit nikakav trening ako sam u ketozi. Mentalno se čovjek osjeća super na no carb dijeti, svatko koga sam sreo da je probao, ali fizički si slabiji. I to se može utvrdit relativno jednostavno. Ketoni su dobri, ali ne i za jaki intezitet u sportu. Mišićima trebaju brzi uh kad počneš bilo koji anaerobni trening. Zone 2 kardio je lako izvediv u ketozi, ali sve jače od toga te iscijedi do kapi.

Tope mast! 

Ha, ne mogu se baš ni ja. A htio bih ili trebao bih, jer ima razlike, ne samo u kilaži, odnosno količini masnog tkiva. Trenutno još uživam u ovisnosti o tamnoj čokoladi!  Ali morat ću uskoro prekinuti s tim, jer je prešlo mjeru.

Ne znam jesi li slušao Dr Anthonya Chaffeea na YouTubeu - on se godinama ozbiljno bavio ragbijem na karnivor prehrani (čak veli da su neki timovi kompletno karnivor i da im to daje kompetitivnu prednost), a i Shawn Baker je prilično snažan, također dugogodišnji karnivor. Ne znam koliko dugo si bio na "no carb dijeti". Ja mogu reći da sam i nakon više od pola godine keto/low-carb dijete osjećao da se nisam još u potpunosti prilagodio, možda tek nakon otprilike godine dana, no prekinuo sam tad tu prilagodbu tamanjenjem čokolada. Uglavnom, ovisi o čovjeku - može trebati i jako dugo vrijeme prilagodbe, a i jako bitno je ispočetka značajno povećati unos elektrolita, pogotovo soli, tj. NaCl (i vjerojatno magnezija). Ja sam inače već neko vrijeme suplementirao s magnezijem (glicinatom), ali efekt je bio slab, no u zadnjih mjesec dana značajno sam ga povećao i konačno osjetim značajnu razliku - povećala mi se gipkost  i opuštenost i usudio bih se reći snaga, bez da sam ekstra vježbao.

Uglavnom, ako nisi dovoljno dugo kontinuirano bio na keto/karnivor prehrani uz elektrolite da se prilagodiš, jasno je da će ti performanse patiti. Ako si bio dugo, a i dalje ti snaga pati - i sam znaš što je bolje za tebe, ne treba forsirati.

 Bonk mi se dogodio dva puta i to je uzas zivi. Moze ti se i u Z2 dogodit, ak ti je aktivnost dugacka

 Ne preporucam nit ja pretjerano treniranje. Nema smisla ak si stalno umoran.
Ja osjecam umor, ali ne fizicki slabinu. Umoran sam zbog trenutnog tempa jer treniram za drzavno. Ne spavam dovoljno. Danas odmor napokon. Sutra Z2

Bio sam na godisnjem na moru krajem 6. mjeseca i fino sam se odmoril. Preharnu nisam diral (naravno ak ne vjezbam jedem manje)
Tko trenira ozbiljno mora puno jest i puno spavat. Jbg uz posel to tesko ide.

Ak ti je hipoglikemija bila problem jednostavno nisi jeo dovoljno. Nisi ti auto da isto ides kad ti je tank pun ili na pol prazan. Najbolje ides kad si pun energije.
Treba jesti dok se vjezba.

TO ti je isto stvar na koju treba pazit. Nema smisla odradit trening nakon kojeg si ful gladan i onda se trpat doma sa svim kaj ti dođe pod ruku.

Danas u profi biciklizmu glavna stvar je kolko tko moze carbs per hour

Unbound 200 gravel utrka... pobjednik Cameron Jones ju je zavrsio za 8h37min
Jeo je 200g carbs/h

Bez energije nema ništa

Nisam jeo dovoljno ili nisam jeo dobro?  Mršavost, nedovoljno proteina i masti u prehrani, Coca Cola, kronična neispavanost - učinili su svoje. Da sam jeo dobro, vjerujem da mi ne bi bilo tako loše. Ali tad nisam znao ono što znam danas.

Danas imam viška kila (ali i daleko više mišića i snage i ne osjećam slabinu), ali unosim dovoljno proteina i masti i ne konzumiram Coca Colu (nisam okusio nikakvu kolu već nekih 10 godina), sjemenova ulja, kruh, žitarice, tjesteninu, te izbjegavam povrće/voće/vlakna. Više hrane je pomoglo (a s tim i salo), ali spomenuh u prethodnoj poruci kolegi - ključni preokret u mom zdravlju dogodio se s prelaskom na keto dijetu, odnosno sad na relativno low-carb dijetu s izbjegavanjem žitarica i proizvoda od njih (škrob, gluten), te voća (šećer, vlakna) i povrća (vlakna, lektini). Nikad više na "uravnoteženu prehranu". Moja prehrana će ostati bliska trenutnoj (vjerojatno ću smanjiti ili izbaciti čokoladu, ne znam hoću li uspjeti izbaciti proteinske napitke i pudinge, jer nisam baš ljubitelj mesa).

Vidjet ćemo kako će se stvari kretati na tom području, jer neki nekadašnji zagovornici karb-loadinga danas zagovaraju keto-dijetu. Treba vremena da više ljudi proba s keto/karnivor dijetom, koji su dovoljno dugo na njoj. Bit će zanimlivo.

No, za prosječnog čovjeka je to nebitno. To su ekstremne discipline. Prosječnom čovjeku bitno je da mu metabolizam radi kak spada i da ima dovoljno snage i energije za svakodnevne aktivnosti, kako sportske, tako i ostale. A za to, za većinu ljudi, low-carb prehrana bez sjemenovih ulja bit će odlična - zaštitit će im metabolizam, a slijedom toga zaštitit će ih i od niza kroničnih bolesti, jer dobar dio njih je vezan uz defektni metabolizam.

Ha čuj, Tim Noakes ima knjigu The Lore of Running iz 1985., u kojoj je zagovarao karb-loading. Od 2014. zagorava LCHF - "...and now promotes a low-carbohydrate, high-fat (LCHF) diet for endurance athletes, including runners and cyclists." "- He argues that once adapted, athletes can maintain competitive performance on LCHF or keto, though he notes transition periods and that ultra-endurance athletes benefit most (where glycogen depletion is a limiting factor). - For cycling and ultra-running, he views LCHF (including keto) as a viable, sometimes superior, approach for fat adaptation.

Zar bi samo tako okrenuo ploču, bez konkretnih rezultata? To bi mu uništilo reputaciju.

Pitam ChatGPT i koliko je učestala LCHF među sportašima na duge staze i kaže ovo:

- Around 20% of endurance athletes have reported following a full LCHF or periodized low-carbohydrate approach, often combined with fasted training to enhance fat oxidation.

- In elite athletes, especially endurance and road-distance competitors:

--- 58% reported intentionally reducing carbohydrate intake during training.

--- 83% followed specific race-day nutrition plans, but only about half focused on carb fueling strategies during training.

Kao što vidiš, stvari se polako mijenjaju. Treba dugo vremena za promjene, jer smo svi mi indoktrinirani s tezom o ugljikohidratima kao osnovnim pogonskim gorivom. No, ako malo bolje razmisliš, pa ako će itko imati benefite od adaptacije tijela na masnoću i ketone, to su upravo sportaši na duge staze! Jer se zalihe glikogena potroše pa ih sportaš mora stalno dopunjavati. No ako je adaptiran na trošenje masnoća za energiju, konstantno ima dostupnu energiju, stabilni izvor energije, bez potrebe za nadopunjavanjem. Stvarno ne razumijem otpor prema toj ideji. Razumijem da su mnogi skeptični kod sportova na kratke staze i ako će LCHF/keto dijeta negdje failate, onda će failati upravo tu, no na duge staze?

Prouči "rabbit starvation". "Rabbit starvation nastaje jer nemasno meso, poput zečetine, sadrži gotovo isključivo proteine, a ljudsko tijelo može iz proteina dobiti samo ograničenu količinu energije te zahtijeva masti ili ugljikohidrate za normalan metabolizam. Bez tih izvora energije dolazi do energetskog deficita unatoč unosu dovoljno kalorija iz proteina, što dovodi do slabosti, probavnih smetnji i potencijalno smrti."

Piletina je većinom nemasno ili slabo masno meso (ovisi što konkretno jedeš). Događa ti se isto ovo što se događalo starim traperima kad su prehranu bazirali samo na zečetini. Takav način prehrane (i ovo sa zečetinom i ovo tvoje s piletinom, ako bi jeo samo piletinu) je pogrešan - ne samo zbog nemogućnosti dobivanja dovoljno energije iz proteina u tome slučaju, nego i zbog drugih razloga. Naime, naša vrsta (i naši preci) nikad u prirodi nisu jeli isključivo proteine - proteini nisu dolazili sami, nego su uvijek dolazili s određenom količinom masnoća, tako da je naš organizam evolucijski prilagođen obrocima u kojima je kombinacija proteina i masti, a ne samo proteina. Ujedno, proteini se bolje iskorištavaju kad se konzumiraju s masnoćom (sporije pražnjenje želuca, stimulacija žuči i enzima gušterače, bolja apsorpcija liposolubilnih nutrijenata).

Svoj problem s piletinom možeš riješiti na drugi način - dodaš masnoće! Recimo ja od kad sam promijenio prehranu jedem općenito daleko manje piletine (tipično dan ili dva u tjednu, a mislim da ima i tjedana kad je uopće ne jedem), a kad je jedem, u pravilu je obilno zalijem punomasnim vrhnjem za kuhanje.

A što se tiče općenito mesa i sira - pojedem onoliko koliko mi treba da ne budem gladan. To je to. Recimo danas za ručak pojeo sam šest ćevapa (prije pečenja mislim da bi oni bili nekih 125 grama) i tri velika jaja na oko. Ćevapi i jaja bili su pečeni na vrlo malo svinjske masti i na maslacu i još sam ćevape i jaja u tanjuru prelijao s dijelom te masnoće u kojima sam ih pekao. Ćevape ujedno "prošaram" Srirachom (ljutim umakom). Ako uz njih ne jedem jaja, onda na njih stavim sir tipa gauda ili tilzit ili ih zalijem punomasnim vrhnjem za kuhanje. Uglavnom, štogod da ručam, uvijek se pobrinem da uz dovoljno proteina ima i dovoljno masnoća životinjskog porijekla, jer je to recept i za sitost i za zdravlje (sa sjemenovim uljima sam raskrstio, margarin i slične namaz nisam nikad ni konzumirao niti mi valjaju, a sad današnjim znanjem ih definitivno ne bih konzumirao, te eventualno tu i tamo koristim ekstradjevičansko maslinovo ulje - koje nije sjemenovo nego voćno ulje). Ako sam gladan nakon ručka, ili često više iz navike (da se riješim hranjenja do navečer), nekad pojedem proteinski puding ili jogurt ili popijem onaj Vindijin proteinski napitak. I u zadnje vrijeme koji red tamne čokolade. No, toga ću se vjerojatno odviknuti u dogledno vrijeme - nije da mi treba, ionako moram otresti još nešto kila, ali čokolada mi je užitak kojeg mi se malo teško odreći.

To je definitivno najgora stvar koju (ne) radimo! Tek kad probaš redovito vježbati jogu vidiš koliko si zapravo katastrofalno nefleksibilan - i ne samo nefleksibilan, nego skužiš i da imaš veliki disbalans mišića i općenito nestabilnost. Nešto poput joge trebalo bi biti prisutno i u školskom sustavu, jer uz snagu, fleksibilnost je izrazito bitna za vitalnost, pogotovo kako starimo.

Teško je to poslije nadoknaditi. Na jogu hodam zadnjih... Skoro dvije i pol godine? Dvaput tjedno. Fleksibilnost mi je drastično veća nego kad sam krenuo, ali i dalje mi brojne vježbe graniče s boli i imam još dalek put do optimalne fleksibilnosti - još godine. Svatko bi trebao otići barem na jedan sat joge (često se nudi besplatni prvi sat, ili recimo tu gdje sam ja kroz ljeto imamo jogu svaku srijedu u parkiću i svatko može doći i besplatno vježbati) da se sam na svojoj koži uvjeri koliko je nefleksibilan.

Jedna bitna stvar, koju sam na forumu već spomenuo (možda i u ovoj temi) - Magnezij! Većina ljudi vjerojatno unosi premalo magnezija, čak i oni koji misle da ga unose dovoljno (recimo preko povrća). Jedan od razloga je osiromašivanje tla, uslijed čega hrana sadržava daleko manje magnezija nego prije pedesetak godina (spominju se brojke od 20-35 % manje, a neki raspon rastežu i do 80 % manje, ovisno o vrsti bilje, tlu, klimatskim uvjetima, načinu uzgoja) i što općenito ljudi manje jedu hranu bogatu magnezijem. Meni je magnezij glicinat ubrzao poboljašnje fleksibilnosti i zapravo ubrzao rast snage.

Rekao bih da je glavni problem pogrešno očekivanje. Odnosno, nas su naučili da starost sa sobom inherentno donosi značajan manjak snage, manjak fleksibilnosti, vitalnosti, a rast bolesti i konzumacije tableta. Mi to smatramo prirodnim, mi to očekujemo. To je indoktrinacija! Ljudi misle da kad ostare da nužno moraju biti slabi, nemoćni i bolesni! Jer su ih tako učili čitav život. I teško se boriti protiv toga, teško ih je uvjeriti da ne mora biti tako. Posebni problem je što ti problemi dolaze polako i onda čovjek ne registrira promjenu. Svaki dan mu je toliko malo gore da on to ne osjeća, svaki dan je toliko malo umorniji nego dan prije da on to ne osjeća. Ali kumulativno, nakon kojeg desetljeća, to se nakupi. I onda mu je to "novo normalno". I misli da to tako i treba biti.

Problem je u indoktrinaciji koja je stvorila takav fatalistički mindset. Ja sam recimo sad s 44 godine fizički jači i fleksibilniji nego sam bio s 24 godine. I namjera mi je da s 50 godina budem fizički jači i fleksibilniji nego sam sad. I mislim da ću to postići i bez nekakvog posebnog naprezanja. Nastavit ću s low-carb prehranom, bez biljnih ulja i žitarica/povrća/voća (to mi rastura crijeva), odlaziti na jogu dvaput tjedno, i bar par puta tjedno odvježbati si s girjom bar nekih 10-15 minuta (vjerojatno ću to pojačati, ali dokle god ima napretka, nije mi sila - i ovo kako sad radim rezultira napretkom) i napraviti pokoji pullup i dip, a možda se opet malo primim i utega. Zapravo bi se čovjek iznenadio koliko malo vježbe je potrebno ako se pravilno hraniš (pod tim mislim da unosiš dovoljno ugljikohidrata i masti i suzdržavaš se od ugljikohidrata, a ne to kako pravilnu prehranu predstavljaju mainstream medicina i mediji) i ako adekvatno opteretiš mišiće. A velika većina ljudi ne napravi niti to i prihvaćaju biti krhki, slabi i bolesni pod stare dane, kao da je to neizbježno. Naravno da pod stare dane neće biti kao u mladim danima, ali to ne znači da moraju biti slabi i krhki, da im je problem i osnovno kretanje i da moraju gutati desetak tableta dnevno.

Super je to. Iako bih volio da se ljudi više orijentiraju na snagu i fleksibilnost, jer intenzivni kardio pod stare danas nije nužno dobar za dobar dio, ako ne i većinu ljudi. Ali da - lijepo je vidjeti starije osobe koje su i dalje vitalne i trebalo bi ih biti daleko više. I bilo bi ih puno više da malo promijene životni stil u pravom smjeru (to je ključno).

To se zove inercija. Ljudi nastavljaju s onim s čim već imaju dugogodišnjeg iskustva i pokušavaju to optimizirati, umjesto da sve bace u vodu i krenu ispočetka (keto dijeta okreće koncept ustaljene sportske prehrane naglavačke, što nije lako prihvatiti, pogotovo kod profesionalnih sportaša i gdje se vrti velika lova). Vrijeme će pokazati što je bolje za sportaše.

Za nesportaše bi već sad trebalo biti očito što je bolje, ali i dalje se forsira glukoza kao osnovno "pogonsko gorivo", jer to garantira kronične bolesti i veću potrošnju hrane (ili bolje reći proizvoda nalik hrani!), tj. na tome se može najviše zaraditi (profitiraju prehrambena, farmaceutska, medicinska industrija, osiguranja, pa lako moguće i fitness industrija, s obzirom da osoba koja se doista zdravo hrani ne mora odlaziti u teretanu ili se intenzivno baviti sportom da bi i ostala zdrava). Trebat će desetljeća da se to okrene, jer su u pitanju indoktrinacija i korupcija. Problem je sistemski.

Pretpostavljam cestovni biciklizam? To je van moje domene, ali susjed to voli. Da me nije svladao kronični umor i da su se neke druge stvari drugačije odvile u mom životu i ja bih vjerojatno i dan danas pedalirao, doduše po bregima. Ne isključujem da ću opet početi voziti bicikl bar malo. Imao sam u planu - nakon dugogodišnjeg stajanja u podrumu, pred godinu i pol dao sam ga na servis u očekivanju da ću konačno ponovno početi voziti, no eto, od onda je opet u podrumu.

Super da si počeo i jogu. Ljudi nisu svjesni koliko je korisna, i usudio bih se reći potrebna, pogotovo ljudima u zemljama poput naše gdje većina ljudi, nakon što završi srednju školu, prestaje s ikakvim bavljenjem sportom, a dobrim dijelom smo na sjedilačkim poslovima ili poslovima s repetitivnim pokretima.

Ha čuj, ja čokoladu trusim kao zamjenu za emocionalno ispunjenje!  I valjda ovisnost o kofeinu, odnosno kombinaciji kofeina i šećera. Trebale su mi godine i nekoliko pokušaja da se odviknem od Coca Cole - zato nisam u zadnjih desetak godina okusio ni kap. Iz principa. Tko zna, možda ću isto morati napraviti i s čokoladom.

Ne jedem baš puno hrane, jer nisam (rekreativni?) sportaš kao ti.  To nešto joge i girje ne diže potrošnju energije baš nešto puno. Doduše, eto, girja, iako zbilja nisam puno vježbao s njom (svaki dan možda pet-deset minuta - zapravo bih rekao da je bilo bliže pet minuta, no bilo mi je bitno da, zbog sjedilačkog načina života, išta odvježbam svaki ili gotovo svaki dan) omogućila mi je dovoljno povećanje potrošnje energije da kroz nekoliko mjeseci skinem tri kile. Možda bi to išlo i dalje, ali eto... Počeo sam trošiti malo previše čokolade (do tog trenutka držao sam se low-carb prehrane prilično dobro). Ali dobro - dokle god mi polako raste snaga i ne povećava se salo, nisam prisiljen rješavati to.

Znači da si metabolički zdrav.

Lagane vježbice da, ali nisam uvjeren da je intenzivniji kardio dobra stvar za većinu starijih ljudi. Tim više što su stariji ljudi više u opasnosti od sarkopenije, znači prioritet bi im trebao biti povećani unos proteina i vježbe s opterećenjem, a i govori se da kardio može biti značajno opterećenje za srce (i zglobove). Ne kažem da im kardio nema šanse produljiti život ili produljiti zdravlje i vitalnost, nego mi to izgleda kao potencijalni dvosjekli mač - nekome će možda omogućiti zdravlje i vitalnost, dok će drugome možda prouzročiti ozbiljne zdravstvene probleme. Ali eto, ne znam dovoljno o tome, intuicija mi kaže da bi stari ljudi trebali raditi umjereni kardio te fokusirati se na prehranu bogatu proteinima (po mogućnosti što bližu keto dijeti, radi koristi ketona za mozak), vježbe s utezima i vježbe za fleksibilnost.

stevija ili eritritol su još ok, no ovi drugi zaslađivači nisu tipa sukraloza, saharin, aspartam, ksilitol, maltitol, sorbitol i ovi neki još ko zna koji na Ol što završavaju.

Inače tu i tamo kad je keto u pitanju takvo gazirano i zero nije loše kada uhvati želja za slatkim, no ne svaki dan.....inače na keto sam imao najbolje rezultate i to je djeta gdje u 2 tjedna hlače koje nisu ni blizu da zakopčaš idu kao salivene na tebe/meni moje sad i padaju 

Svakodnevna pekara je recept za katastrofu

Stevija da, ali u zadnje se otkrilo da eritritol potencijalno može uzrokovati ozbiljne zdrastvene posljedice, tako da u ovom trenutku ja osobno bih ga izbjegavao, dok se ne dokaže da je doista siguran za korištenje (s obzirom da polako kapaju studije koje pokazuju suprotno, to vjerojatno znači da ga nikad ni neću koristiti).

Kroz tako kratko vrijeme većina toga je gubitak vode, nadutosti i lako se čovjek natrag napuhne ako se dobro najede ugljikohidrata.  Ali to je i pokazatelj onima koji su inače naduti, otečeni ili pate od visokog krvnog tlaka, da bi vjerojatno trebali probati s keto dijetom i ostati na njoj.