Generacija Z ima love koju je zaradila na savršene načine pa tako treba u sve ubaciti i dozicu nesavršenosti. Naravno, nije to zbog nostalgije.
Još jedan u nizu članaka gdje se generalizira sve i svašta bez iti jednog konkretnog podatka. Da, prodaja ploča raste za cca manje od 1% godišnje zadnje 3 godine, ali gledano u sumi prodanih svih medija to je jadna i nikakva količina ako usporedimo sa stanjem prije 20-30 godina i niti jedan izvođač od toga nemože ništa konkretno zaradit. Prema načinu zarade fizični mediji su odgovorni za 16%,(92% CD) i zadnjih godina pada zarada iako se prodaja jadno povečala, dok je streaming odgovoran za 70%
Tako da streming servisi su sada carevi bez konkurencije a ovo fizičko kupovanje je manjim djelom želja da posjeduješ nešto, ne da samo posuđuješ, a po drugoj večoj strani želja za kurč...m koja je danas najvažnija stvar za influenserje.
Generacija Z ima love koju je zaradila na savršene načine pa tako treba u sve ubaciti i dozicu nesavršenosti. Naravno, nije to zbog nostalgije.
Generacija Z nema love i baš zato i lude za malim luksuzima jer si ne mogu priuštiti iša konkretno. Dok je 25 godišnji boomer planirao kupnju kuće, 25 godišnji milenijalac je planirao kupnju auta a generacija Z si ne može priuštiti ni auto, pa se hvataju malih luksuza. Zato i imamo golemi rast konzumerizma i trendovskih kupnji, jer se generaciju Z ne može iskoristiti za kupnju kuća i auta pa im se uvaljuje manje luksuze poput vinila.
Mladja generacija trazi nesto opipljivo, neko iskustvo, neko postignuce pa makar ono minimalno.
Ne moze biti ista satisfakcija slikati sa digitalnom kamerom i kamerom na film. Na film moras slikati do kraja, paziti sta slikas, odnijeti u fotografsku radnju da vam se izradi film, pricekati nekoliko dana i onda tek vidjeti rezultate, u medjuvremenu vlada to iscekivanje. Sa digitalnom kamerom to ne postoji.
Isto je tako i sa vinilom, nije isto ukucati u search i naci pjesmu koju pozelis, naspram vinila gdje moras naci plocu i kupiti je, staviti vinil na gramofon i tek onda cuti zvuk i eventualno promjeniti stranicu kad jedna strana zavrsi.
Nama to moze zvucati trosenje vremena, ali njima je to novo iskustvo.
Kuš frende, ...zato kaj ti je to sve fest fud, kuš ono.....natrpaš milijardu pjesmica u mobać il već kaj i ono, to vrtiš, e, sada jednostavno previše toga.
Ekipa sve piratizira, te ovaj ileganlni servis, te onaj....taj truli Zapad uživa u izobilju svega i svačega.....zato se pokušava uhvatiti za neki vrijednost...tipa, kada prodaje one plišane igrače, strave i užasa i slično tome.....
Mlađi postaju analogni tipovi, jer su odrasli i odgojeni na digitalnim tehnologijama. Ploča, singlica, ...ima manji broj pjesama, te "album" ima glavu i rep.
Tako npr. mehanički satovi nisu nestali, jer se i mlađi vraćaju njima...npr. radio je preživio sve moguće tehnologije, kao i knjiga.
Naravno, da imamo previše ljudi sa nekim sindromima, poremećaj pažnje, ovisnika o skrolanju, zaglupljenih, extremista.....Vrijeme na kraju ipak pokaže što je to dobro, a kaj ne.
Ako si mlad i nemaš neki poremećaj, onda nisi normalan.
Npr. pogledajte popularnu kulturu. Koliko je u posljednjih 25 godina bilo pjesama koje se pamte, 25 prije toga, te jo25 prije toga....npt. Elvis je vječan. A, mpt prolazan provincijalac.
Mi se trudili da smanjimo sum i distorzije, a ovi bi kao nazad. Da je nekako da se zamjenimo, da oni zive u sedamdesetim i osamdesetim, a mi da trosimo mladost sada... LOL
evo baš ovih par dana ođe u Gradu traje zabava
teško da je stvarnost tako jednostavna...
neki ljudi guštaju u nesavršenostima.
neki ljudi žele posjedovati stvari.
neki ljudi vole sve što vole mladi.
neki ljudi su se zasitili digitalnog, neopipljivog svijeta.
kako vrijeme bude odmicalo, vjerujem da će ovih posljednjih biti sve više.
Imam doma gramofon, jedino ko pali tu skalameriju (gramofon + predpojačalo + pojačalo + zvučnici) je stari kad navrati na čašu vina pa slušamo 35+ godina stare ploče stonesa, deep purplea, hendrixa i slične.
Fora je to, posebno u društvu, al sad da ću iza posla sve to palit, namještat, kasnije spremat u omote, pazit da kaj ne poderem i ogrebem... nema šanse.
Ovako upalim spotify, imam tamo jedno 30+ playlisti za valjda svaku moguću prigodu i raspoloženje, samo spojim bt zvučnik i aido. Meni je digitalna kvaliteta nekoliko razina iznad zvuka sa vinila, idu mi na qrac ta pucketanja, ko da sam u crno-bijelom filmu na babinom grundingu iz 1970-ih.
Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu ASICS
Upravo je ljepota prošlih vremena u tome, što nije bilo savršenoga zvuka.
Ovo dns,...tjah, AI ti napravi pjesmu, uf.....
Pa ja još uvijek slušam kazete skoro na dnevnoj bazi, održavam deckove i po potrebi ih servisiram kad trebaju. Zašto ne bi i mladi današnjice slušali ploče. Dobra ploča je bolji zvuk od cd i ugodnija uhu. Ako ne vjerujete, probajte.
Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu ASICS
Stečena iskustva.
Opip, osjet, razmjena informacija od drugih korisnika (nije bilo interneta).
Sve je to paket iskustava koji je ostao upisan unutar našeg magazina zaduženog za stjecanje iskustava.
Netko će to sve metlom pomesti pod nostalgiju, no to nije istina.
Tako da je suludo očekivati od sviju naknadno rođenih, da nešto upražnjavaju sa strašću bez iskustva. Mala većina da, zbog znatiželje (i o tome je tema)..
S-VHS uredno uključim par puta godišnje. Čak nije spojen na tv.. snimao sam glazbu na S-VHS trake. Čisto da mehanizam lifta ostane podmazan.
Deckovi ne gube na interesu održavanja.
Pratim popriličan broj japanske publike na X-u.
Vlada totalno ludilo kod mladih. Masovno se otvaraju trgovine sa uređajima iz 80-ih. Servisirani, testirani i zapakirani u vakum nailone.
Vidiš omladinu kako oduševljeno kupuje walkmane. Jeli nostalgija... nije jer ne može biti. Jesu li ovi od 50+ sa stečenim iskustvima.. nije.
Znači ipak postoji nekakv trend.. a ne može se ni nazvati trend / pomodarstvo, zbog prisutnosti strasti.
Pošto pratim tu materiju na mrežama.. šokiran sam što se događa u Japanu. Ljudi od 20g vrište i tuku se za dobro očuvan wallkman ili neotvorenu TDK SA-X.
Možda zbog svoje digitalizirane bezdušnosti, unutar analogije osjete nekakvu "prisutnost" života te plastične ili vinilske materije.
Netko će to sve metlom pomesti pod nostalgiju, no to nije istina.
Znači ipak postoji nekakv trend.. a ne može se ni nazvati trend / pomodarstvo, zbog prisutnosti strasti.
nije to crno-bijelo, otprilke bi rekao lapo-lapo
mi stariji s iskustvom jesmo unekoliko u prednosti, no istovremeno smo smo i shebani - jer zbog nostalgije gubimo na objektivnosti
trend je trend, ako ćeš to razdvajat samo po 'prisutnosti strasti', onda je elvis presley bio u najmanju ruku vanzemaljac, da ne spominjemo beatlese, gdje je prisutnost strasti dovodila do nesvjestice obožavateljica - pa jel to bilo išta više od trenda koji je tek tada hvatao zamah - vrištati i onesvejstiti se ispod pozornice postalo je trendi za iole 'osvještenu' pucu onog vremena
radi se jednostavno o sve učestalijem i intenzivnijem trendu obožavanja nečaga što je postalo 'trendi', a tzv. prisutnost strasti, mensčini, je više umjetna reakcija i gluma nego li znak nečega više od trenda
'prisutnost strasti' danas je nešto što se dobrano treba gledati sa, ne zrnom, nego šleperom soli, koliko god to tebi - zbog nostalgije - bilo simpatično
Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu ASICS
I ti bi bio Kikikomori, da su na tvoj grad bacili atomsku bombu.
