Vidjet ćemo Crnu rupu!

E da, svaka čast rusima, da im dosad sve šljaka. Držim palčeve da tako bude i dalje. Inače, bilo je škakljivo, ova udaljenost od zemlje (do mjeseca praktički) je za ovu raketu bila na limitu snaga. Nadam se samo i da im 20 godina star atomski sat radi kak spada, da se da sve skupa sinkronizirati u interferometar sa zemljom. Kažu da je zasad glavni problem što će biti ogroman dotok podataka na teleskop,144 megabita po sekundi a trenutno prijemnik je na zemlji samo jedan, kod Moskve, koji neće moći pokupiti sav dotok. Nadajmo se da će još netko na svijetu napraviti prijemnik (i potrpat gomilu green storage diskova), valjda nebi trebalo bit preskupo.

najgluplje je što je siroti teleskop čekao negdje u skladištu od kraja hladnog rata. Jerbo je u doba Jeljcina u Rusiji bio opći kaos u uništavanju državne imovine divljom "privatizacijom" (hm, kao kod nas samo na ntu potenciju) Tako eto 20 godina čekanja. Tko zna što bi do danas znali da je tada završio na predviđenoj orbiti. No ajd možda su nešto doradili, pa nije sve uzalud:)

Pa barem što se tiče ovog teleskopa, suradnja je full, većina interferometrije će i biti sa američkim teleskopima, i nešto njemačkom mrežom teleskopa.

I arecibo naravno. A mogu li rusi na mjesec, naravno da mogu, pa bili su odavno i na Marsu, a mislim i jedini spustili na Veneru. Stvar je što je

ovo "jeftinija" raketa nosač, namijenjena za satelite u zemljinoj orbiti, pa je ovo bilo na knap. Da Hubble je prepušten samom sebi, jer

se samo shuttleom moglo doći do njega, izići van i popravljati/mijenjati što je dotrajalo. Jedini put ljudima u svemir je trenutno ruska

sojuz kapsula, a ime "kapsula" dovoljno govori jel sposobna za manevre popravaka i donošenja rezervnih dijelova. "pješice" iz svemirske stanice iss

bi bilo maaaalko teško -  hubble se kreće 27000km/h na visini 559 km, iss se na visini 278-460km kreće 27724 km/h;)

Da, hmmmm zanimljivo, a kolko tu ima istine tesko je rec.

Pa da, u biti optimističan plan je vidjeti obzor događaja.

Mislim, "vidimo" mi i sada crne rupe, prema djelovanju (zakrivljenju) na prostor oko sebe, ali

žele vidjeti jednu aktivnu, pa su naciljali na ovu M87 u galaktičkom jatu Virgo udaljenu 51 milijun s.g.

- supermasivnu mrcinu, koja podriguje pri žderanju zvijezda i plina materijal

gotovo brzinom svjetlosti u mlaz od nekoliko desetaka svjetlosnih godina.

Čak je 1000 puta masivnija od ove naše supermasivne u centru Mliječnog puta

(koja btw. "trenutno" između obroka spava)... sam bog zna kako bi nama izgledalo da

počne i ona štogod ozbiljnijeg gutati.

Po prvi puta "snimljena"-

Znanost.hr

Jedini problem leži u tome što nikakva materija ne nastaje , za razliku od prave crne rupe.

svi ćemo mi vidjeti crnu rupu ispod dvije lopate pune zemlje.