Što se događa s našim društvom?

Dakle, anahija, morat ćemo pobit neke predrasude i dogme jer se kaos i anarhija stavljaju u isti rečenicu. 

Već kod samih riječi "anarhizam" i "anarhija" postoji puno krivih definicija i objašnjenja, tako u "Općoj enciklopediji" (JLZ, Zagreb, 1977.) stoji da je:"Anarhija - bezvlađe, bezvlašće, raspuštenost, nedostatak zakona i autoriteta u društvu; nered, kaos.", dok u "Velikom rječniku stranih riječi" (Zora, Zagreb, 1974.) stoji: "Anarhija - bezvlađe, nered, bezvlašće, raspuštenost, nered, kaos". Nerijetko će te i u samim dnevnim novostima, koje prenose zbivanja s raznih prosvjeda koji su odmakli kontroli  čuti komentatore; zavladala je prava anarhija na ulicama! To samo prikazuje koliko su svi mediji koji nas okružuju ne profesionalni i koliko šire dezinformacije. To je potpuno krivo značenje. Isto će učiniti odgojni/obrazovni sustav i cjelokupno javno mnijenje koje anarhizam karakterizira kao ´bezvlađe, raspuštenost i kaos.

Anarhija, odnosno anarhizam, dolazi od grčkih riječi an što znači suprotan i archos što znači autoritet/vlast. Dakle anarhija znači suprotan autoritetu/vlasti, ili, slobodnije, bez autoriteta. Anarhiju će zato ne prihvaćati i dalje jedino oni ljudi koji nedostatak autoriteta smatraju kaosom, što bi značilo da pate od kroničnog manjka odgovornosti za svoje postupke, angažmana u svakodnevnom životu te bilo kakve inicijative da se brinu o stvarima´u svom dvorištu´. Na žalost, takva je većina ljudi,  jer uporno inzistiraju na tome da je normalno da njihov život bude pod budnim okom jednog, ili više autoriteta – zato odlaze na izbore i glasaju, vjeruju u političke autoritete, državnike, gradonačelnike, predsjednike, odlaze u Crkvu ili održavaju iluziju o nekakvim unijama i super državama očekujući od njih rješenje problema u svojim zajednicama, umjesto da sami preuzmu inicijativu i odgovornost.

Upravo se o ovome radi u anarhizmu. Preuzimanje odgovornosti na svakog pojedinca, te samoorganizacija.

Riječ´anarhizam´, koja se koristi još od početka 19.stoljeća, je naziv za političku ideju i filozofiju koja teži društvu anarhije, dakle, društvu bez vlasti, autoriteta i prisile. Ono je društvo blagostanja, u kojemu su vlast i autoritet zamijenjeni samoorganizacijom, ravnopravnošću, ravnopravnom raspodjelom svih resursa, tj, u takvom društvu su zadovoljene potrebe svakog pojedinca, a da pri tome isto ne nanosi štetu nikome drugome. To je život u potpunoj slobodi, uz potpunu odgovornost prema slobodi druge osobe.

Predviđam komentare čitatelja ovog teksta koji će glasiti; ´takvo društvo je utopija´,´do toga nećemo stići u  narednih 200g.´,itd.,itd. Kao prvo, samu riječ utopija ljudi krivo koriste. Utopija predstavlja sve ono što još nije ostvareno, i to ne znači da neće biti ostvareno. Za mnoge ljude je jednostavnije prihvatiti ovakvo stanje društva, bez obzira slagali se s njim ili ne, pa su skloni odmahnuti rukom kako bi imali izgovora ne raditi ništa i uživati u svom statusu quo. Isključivo takvi ljudi, koji se nisu okušali u niti jednoj aktivističkoj grani, niti su pokušali primijeniti nove inicijative i ideje u svom životu, skloni su omalovažavati anarhizam.

Anarhiju predstavlja anarhizam, i ona  je novi oblik organizacije -ravnopravno sudjelovanje svih osoba u društvu, u kojemu svaki pojedinac ima stvarnu mogućnost odlučivanja i sposoban jesamoorganizirati se i snositi odgovornost za svoja djela. Samoorganizacija pri tome ne definira brigu o sebi, uspješnost u karijeri, u obiteljskom životu, itd., već se pri tom terminu u ovom kontekstu misli na inicijativu, aktiviranje i djelovanje u svojoj zajednici.

U anarhiji pojedinci ne posjeduju moć, već moć posjeduje zajednica, te ona predstavlja moć ispunjenja zajedničkih potreba i zajedničkog djelovanja. U takvom društvu sistem odluka se bazira na istinskoj parlamentarnoj demokraciji, u čijem parlamentu se nalaze ljudi svih zanimanja i godišta, te odluke o svim mogućim pitanjima donose na način glasanja. Ono što mi poznajemo kao parlamentarnu demokraciju, ona to nije, iz razloga jer danas parlament predstavlja zbirku bogatih političara koje je ˝izabrao narod˝ kako bi donosili odluke za dobrobit istog naroda. No oni to ne čine. Istinska parlamentarna demokracija je itekako funkcionalna, no jednako tako globalno je ne prihvaćena jer zajedništvo i samoorganizacija svih ljudi, pri čemu se briše sistem hijerarhije, nije u interesu moćnika koji upravljaju gradovima i državama, pa niti ljudi koji tvrde da im trebaju gospodari. 

Ljudi odlaze u religijske ustanove, jer nisu sposobni sami snositi odgovornost za svoj život i svoje postupke, te pružiti sami sebi utjehu kada im treba, već to očekuju od mitoloških bića. Drugim riječima, gdje god da se okrenemo, vidjet ćemo opću ljudsku nesposobnost da uradi išta. Djelovanje i angažiranje na području društva i aktivizam je većini nestvarno.

Postoje i primjeri zato. Uvriježen je stav da ´postoje aktivisti koji se bave s tim´ kada je riječ o nekoj prosvjednoj povorci koja se odvija kroz grad. Ljudi greškom aktivizam percipiraju kao´zanimanje´ umjesto da shvate da su svi dužni biti unutar takve povorke. Još jedan ultimativni primjer ljudske nesposobnosti jest i slučaj kada npr. neka gospođa s ulice pokupi leglo mačića. Svaka čast na toj inicijativi, reći će mnogi, no ´tipična uskogrudnost´ gospođe počinje izlaziti na površinu kada krene nazivati udruge za spašavanje životinja, razno razne azile, te od njih očekuje da smjesta preuzmu te mačiće. S obzirom da su takve udruge pretrpane spašenim životinjama koje čekaju udomljenje, a stanovi aktivista su najčešće natrpani životinjama koje su dospjele kod njih upravo zbog ljudske neodgovornosti, odgovor koji će gospođa dobiti jest da (iz navedenih razloga) udruga to nije u mogućnosti, te će ju aktivisti/volonteri savjetovati da pokuša sama nešto učiniti primjerice, s oglasom. Gospođa u toj situaciji reagira tako da ispljuje generalno sve udruge da ne rade svoj posao. No zdrav razum nam nameće činjenicu da je gospođa ta koja ima hendikep, te da je nesposobna u samoorganizaciji i rješavanju problema. Iz ovog prostog primjera izvire generalni prezir društava za zaštitu životinja, jer inertni ljudi smatraju da takvi volonteri služe za zbrinjavanje životinja, te da se nitko osim njih s tim ne treba baviti.

Anarhizam se zalaže za samoorganizaciji i podjednako sudjelovanje svakoga. U takvom svjetlu, ne bi bili potrebni ni prosvjedi, ni azili za životinje, jer bi društvo bili potpuno uređeno i prilagođeno čovjeku, svjesnom biću, koje kao takvo ne bi niti napuštao životinje. Nestali bi i svi ostali svjetski problemi.

Nadalje, u svijetu koji dozvoljava postojanje institucija, države i zakona, mora postojati policija. Policija nije tu da čuva ljude, već je ona simptom bolesti koja se zove `država`. Primjerice, kada bi ljudi bili zaista sposobni samoorganizirati se, u anarhističkom viđenju, kada se dogodi da netko nekoga napadne u parku, stanari naselja koje okružuje park će samoinicijativno toj osobi priskočiti u pomoć. Dakle, umjesto da se zove policija, jedna zajednica će se aktivirati oko problema. To ljudi danas nisu sposobni i odgovornost se razvodnjava tim više što je više ljudi u okolici takvog nasilnog događaja. Iz ovih banalnih primjera vidimo da je naše društvo u potpunoj suprotnosti od svega što predstavlja anarhija.

Jako je bitno da shvatite pojmove ilegalnog i legalnog kriminala, te da na taj način počnete promatrati društvo. Ilegalni kriminal i nasilje dolazi kao posljedica legalnog kriminala. A legalni kriminalpredstavlja svaki način iskorištavanja svog vlastitog bogatstva i imovine kako bi se ostvarila moć nad drugim ljudima, te tako bi time drugi bivali zakinuti. Takav legalni kriminal opstaje u državnim strukturama, on ih izgrađuje i samim tim državne strukture i samadržava predstavlja posljedicu (legalnog) kriminala. Svaka država je instrument nastao putem legalnog kriminala u svrhu obrane privatnog vlasništva i privilegije bogatih i vladajućih i funkcionira po principu prisile, a svaki oblik prisile je nasilje (o tome u sljedećim postovima). 

Ilegalni kriminal je onaj kriminal za kojim posežu ljudi kao jedinim načinom za preživljavanje ili izlaskom iz životnih kriza i neimaštine (zbog nametnutog legalnog kriminala). Legalni kriminal stvara i potiče ilegalni kriminal  dajući potpuno pravo političkim, bankarskim i ekonomskim elitama pravo da svoje bogatstvo stječu na temelju tuđeg rada, time smišljajući zakone koji će sprječavati  sve one ´ispod njih´ da učine isto – jer je takvo djelovanje po˝zakonu˝ ilegalno.

Dakle, anarhizam danas može prakticirati svatko od vas a da pri tome nastavi živjeti svoj život, raditi svoj posao, zabavljati se na svoj način, no s jednom razlikom u pogledu na stvari. Bilo tko može imati anarhistička uvjerenja! Svatko tko se bavi s bilo kojim poslom, od nuklearnog fizičara do vozača tramvaja, može biti anarhist/anarhiskinja. Ono što je bitno  je da se sukladno s tim ´novim´uvjerenjima nastoji živjeti. U svoj život i odnose s drugim judima potrebno je unijeti solidarnost i ravnopravnost (u pravom smislu riječi), te potpuno odbaciti bilo koje predrasude i diskriminaciju, nacionalni ili vjerski identitet, i zatim jasno ukazivati svoj stav bojkota autoriteta, hijerarhije, države i norme. Pitate se, kako je moguće tako i dalje živjeti unutar sistema? Mnogi ljudi smatraju da je jedini način postizanja te čistine izlazak iz sistema. Neki to prakticiraju doslovno te odlaze u prirodu i miču se iz urbanih sredina. Po meni je to bijeg od problema i odgovornosti, jer smatram da je nužno djelovati u svojoj sredini i nastojati što više aktivirati se. Dovoljno je rješavati se svog ega, konzumerističkih  poroka, megalomanije, komfora, inercije, ignoriranja, nerada (i svega gore navedenog) te početi s inicijativom i samoorganizacijom. Time će doći i kraj krizama vrijednosti, pa i svjetskim problemima.

Učite iz primjera koje možete pronaći u svojoj okolini – raznih aktivističkih udruga, kolektiva, organizacija.

Do boljeg svijeta nećemo doći samo pričajući na Internet portalima ili negdje drugdje, stoga je potrebno i aktiviranje. Kada vidite neki prosvjedni skup ili doznate putem oglasa da se tako nešto planira, umjesto da nastavite ulicom hodati s pomisli;´ma, ima aktivista koji će se time baviti!´ - budite vi jedan od njih i pokažite svoju inicijativu o čemu god da se radilo – s tim da je većina toga ispravno u današnje vrijeme kada se budi svijest i ljudi traže svoja prava. Ne postoji izgovor za ne djelovanje.

Zdrav odnos prema životu započinje onda kada preuzmemo odgovornost i inicijativu, te kada počnemo propitkivati i proučavati stvari koje nam dođu´pod ruku´, nastojeći shvatiti ih, umjesto da ih kritiziramo prije nego smo se upoznali s njima.Bolestan odnos prema životu jest kada sudimo o stvarima, odbacujemo ih prije nego ih upoznamo, te kada očekujemo od autoriteta da se brine o nama onatoč bolnoj činjenici da će nad nama upotrijebiti silu, ako mu iskažemo neposlušnost.

Izvor: Duh vremena

Opet ti sa svojim citatima, pa piši čovječe svoje rečenice.

A i tekst je zakon, čim vidim takvu kobasicu samo preskočim, tl;dr

Da pitam nešto, zašto se moraju čuvati računi kad se izađe iz trgovine, koja je to fora? Jer ja ga tak i tak bacim kada dođem u stan. Ili je to za našu sigurnost, ono uzmeš račun od kruha, dođeš za 3 dana sa računom kako bi reklamirao kruh jer je ko kamen Jer to još vrijedi, tj kažnjava li se ljude?

Postoje i primjeri čemu služe linkovi, pa nas ti opet mučiš krađom vrijednog ekranskog prostora.

Moraju,izgleda da je Linić malo prodrmao inspekciju,pa sada navodno kruže okolo i zaskaču ljude ispred dućana. Gospođa iz mog lokalnog Keruma me je upozorila da su navodno uhvatili nekoga ispred jedne njihove poslovnice,al sve to može spadati i u onu rekla-kazala. Urbana legenda. Mislim da ga slobodno možeš baciti kad odmakneš 5 m od dućana.

Možda, koliko je nešto pametno ili nije je subjektivno, meni je, naprimjer užasno glupo bezkrajno razglabanje o Čačiću i nekoj tamo Holy (nije "neka tamo" zbog toga što je nisam znao prije nego što za čuo za nju u medijima, ona je "neka tamo" zato što mi ne znači niti mi je išta u životu). Ovo je moje razmišljanje i nemam nikakvih problema sa tvojim, niti ću koristiti nikakvo nasilje, niti ću ti prijetiti, niti slati nikakve ljude u crnom da "to srede". Očekuje isto i od tebe. Vidiš anarhija na djelu :D

Večina ljudi vjeruje kako ljudska priroda ne dopušta čovjeku da ostvari anarhiju, ali da nije bilo anarhističkih društava, dali bi bilo nas? Prvih miljiun godina ljudi su živjeli su anarhističkim društvima u kojima su svi bili jednaki, bez ikakvog oblika vlasti i funkcinorali su. Država je mlađa od anarhije, koja je prisutna moža par tisuća godina.

Utopija predstavlja nešto nedostignuto, za feudalizam se mislilo da je utopija.

Nisam toliko siguran da anarhija ne vodi kaosu, ali sam siguran da kapitalizam i tzv.demokracija vode. Ne samo kaos kao kaos, nego kaos tijela i duha.

fak jea

daj ipak radije c/p..

Eskimska (inuitska) društva su sasvim okej funkcionirala tisućama godina kao anarhistička društva dok nisu kolonizirani. 

Ispričavam se, tipfeler.

Ako je termin nasto u 16. stoljeću, bez obzira na to, ljudi su gledali na feudalizam kao mi(čitaj : ja) danas na anarhiju, zamišljeno idealno društvo. Možda nakon 200 godina život u nekom drugom "sistemu" uvidimo da postoji nešto bolje, tada će to biti "utopija" koliko sam ja shvatio taj pojam. Thomas More možda nije ali na feudalizam su utopistički gledali ljudi prije njega. Bez obzira kako i kada je utopija definirana. 

Ako neku pojavu ili pojam danas ne definiramo ili opišemo znači li to da ne postoji? 

Mislio sam napisati review novog nastavka serijala (drama sa elementima humora)  Ratko i Holly ali ne mogu više!!!

Ajde pusti ,tak i tak su već počeli iskakati i iz paštete.

Potpisujem.

Ako netko želi znati više o organizaciji društva kroz rani i srednji vijek preporučam knjigu prof. Šefka Kurtovića sa Pravnog fakulteta u Zagrebu Opća povijest prava i države 1.dio .

To je studentska literatura,pa nije preteška i dobije se dobar uvid u razvoj političkih sustava od starog Babilona i Hamurabija pa do srednjovjekovne Francuske i Engleske.  Nekad jedan od najtežih predmeta na pravnom fakultetu za položiti.

Jučer si u meni skoro dotukao malog antiglobalistu a danas hoćeš uništiti i anarhistu. Daj se odmori malo od ovih izvora koje pratiš i prebaci se na primjerenije (googlaj tblop copyright by torrente). Najbolje ćeš shvatiti anarhiju kroz ovaj spot:

Daj Tawals, stvarno, nemam naviku donositi ovakve zaključke na temelju forumašenja, ali jednostavno si neuk.

Htio sam još svašta napisati, ali čemu objašnjavati nešto tako jednostavno. Motivaciju usmjeri na školu i to je to.

Nije potpuno točno da ne možeš biti samodostatan. Nitko ti ne brani da, ako imaš zemlju, za sebe proizvodiš što je proizvodio seljak koji je samodostatan bio i 1012. ili 1412. godine. Nešto kukuruza, nešto salate, kupusa, deset kokoša i ako si bogatiji koja svinja i krava. Pa makar nekoliko obitelji na istoj farmi. U zabludi si da ti je nužna neka od modernih tekovina poput struje ili sl.

Uostalom, anarhija nastupa i puno brže. Prva snažnija prirodna katastrofa u jednom američkom društvu automatski stvara anarhično stanje pljačke, zločina i spašavanja vlastite guzice (New orleans, npr.).

Nama ovdje je smiješno ,ali je ustvari žalosno da u 2012. uopće postoji netko s ovakvim mentalnim sklopom ,sposoban napisati takvo nešto.

A ovaj (legenda?!) je još bolji (i radikalniji):

''Takva je vjera Hrvatskoj danas prijeko potrebna, jer njezine duhovne temelje razaraju ljevičarska vlast i mediji kao nikad od osamostaljenja. Zacijelo nema zemlje u Europi a možda ni u svijetu u kojoj premijer svako malo naciji dade do znanja kako nije vjernik, i kako se svi protokoli imaju prilagoditi toj činjenici. Ateizam svekolike vlasti u Hrvatskoj bio bi podnošljiviji kad bi se u zemlji poštovala neka univerzalna načela moralnosti i pravednosti koja nadilaze podjelu na vjernike i ateiste. Ali agresivnost ateizma teče paralelno sa sve većom obespravljenošću ljudi, s ustrajavanjem na kompromitiranim kadrovima, sa zapošljavanjem u državnim službama po rodbinskim i partijskim vezama kakvo nije zapamćeno od komunizam i sa sve većim siromaštvom. 
Najstrašnije pak jest nastojanje vlasti da osobine zbog kojih gubi povjerenje građana tumači kao svoje vrline. Tada više nema nade, nema izlaza, ostaje samo trajnost u sebe zaljubljene samovolje koja je slijepa za druge, za radnike, za građane, za državu.''

Milan Ivkošić - Međugorska i crvena Hrvatska