I onda takvi koriste fraze tipa, da nismo intelektualno pošteni. Ja se pitam, tko to? O tome bi se dalo raspravljati.
...
Cini mi se da ti nije jasna jedna stvar: "intelektualno nepostenje" je formalno definiran pojam i oznacava sugovornika koji koristi ista drugo osim argumenata unutar rasprave, radi nekakve 'pobjede' u raspravi. "Ista drugo" su uglavnom logicke pogreske, koje su opet formalno definirane tako da uspostave -nazovimo- "algebru komunikacije" koja se mora slijediti ako zelis imati kvalitetnu raspravu.
To znaci da se oko intelektualnog nepostenja nema apsolutno nista pitati, jer to nije *subjektivno* poimanje stvari, vec matematicko: ako na postavljene izazove odgovaras logickim pogreskama - intelektualno si neposten.
To znaci da, ako zelis kvalitetno komunicirati, jednostavno moras vjezbati formalno, ispravno razmisljanje i onda vidjeti gdje te misli dovedu, svidjao ti se rezultat ili ne
Bas kao sto u matematici, na primjer, ako odlucis zakljuciti da je 2+2=5 jer si na taj nacin si uspjesno iskalkulirao kako putovati kroz vrijeme - drugi ljudi ce ti ukazati na tu gresku ("peer review") i sad je na tebi da ili uvazis gresku, odbacis tezu i krenes ispocetka, ili odbacis ideju da si napravio gresku, u kojem slucaju moras definirati svoju matematiku - ali u tom slucaju ne mozes ocekivati da ce itko od ostalih znanstvenika s tobom diskutirati jer postoji mnogo prakticnih dokaza da je 2+2 uvijek 4.
Najveci problem ovakvih tema jest upravo nedostatak balansa: ljudi bez pozadine u formalnom, logickom razmisljanju, zele da se njihovi argumenti uzmu s jednakom snagom kao argumenti koji imaju barem nekakvu pozadinu.
U duhu dobre rasprave - vecina ljudi ce ukazati na greske u razmisljanju u pokusaju da ociste kaos, ali to obicno za sobom povlaci emotivne obrane i samim time jos vise logickih pogresaka - tako da rasprava od informativne degenerira u trolovsku.
To moze biti zabavno i moze posluziti treningu emotivne stabilnosti ("zen") kad razgovaras s trolovima -sto je, vjerujem, upravo ono sto baksa cini-, no vecina ostalih (ukljucujuci mene) nemaju vremena ni volje upasti u krug.
Ja cu napisati svoje argumente, potkrijepiti ih dokazima, i odgovoriti -jedanput- na svaki reply, bio on posten ili neposten. Naknadno nepostenje je za mene instantan ignore, jer nemam vremena uciti nekoga kako da razmislja. Za postene replye, rado cu raspravljati dokle god jedan od nas ne ispadne u krivu, i ja rado priznam kad sam u krivu (imas za to dokaze svagdje po forumu).
To se, slobodnije, zove "znanstvena metoda" i jedini je nacin trazenja istine. Nema drugacijeg nacina. Sve ostalo su iluzije (koje, opet, mogu biti i korisne za emotivno zdravlje - ali nisu istina).

Imamo nova kola radi dojma, imamo stav kad nemamo pojma...

Ljudima sam dobar, logičan, pošten, sve znam, ovo-ono, tako dugo dok ne dirnem u nešto njima milo.
Idi gledati teme u kojima sudjelujem ako te zanima - vidjet ćeš da ne prezam pred sukobljavanjem sa svima, u raznim vrstama tema, ako smatram da je druga strana u krivu. Samo što, kad se ne sukobljavam s tobom, kad argumentiram za tvoju poziciju, onda je sve pet, a kad sam s druge strane - onda užas.


Jesu ti snovi dokaz da je ono što sanjaš stvarno? Jesu halucinacije dokaz da ono je što vidiš stvarno? Ako se opako napiješ ili nadrogiraš, koliko tada možeš vjerovati svojoj percepciji? Ak ti se nešto zbrčka u mozgu pa čuješ glasove, jel to dokaz da ti glasovi postoje pa da onda neće po tebe doći ljudi u bijelim kutama i spremiti te na sigurno gdje nećeš biti rizik za vlastitu ili tuđu sigurnost?