Ovako ovu temu sam isključivo otvorio jer znam da ima puno ljudi sa svojim kučnim ljubimcima a ne znaju kako im u tom trenu mogu pomoči pa ako se ne daj Nože snadjete u takvoj situaciji napisao sam Vam par dobrih savijeta i između istaloga sam napisao od pre dva dana šta se desilo sa mojim psom kojeg smo nažalost morali dati uspavati. Mislim da je tema dobra i mislim da če imati jako puno postova zato ljudi izvolite tu smo da si pomažemo zar ne ??? ili se varam !!!
Pas mi se grči i ima napadaje
Ovako za početa imam psa koji se zove Bobby ima 15 godina i mješanac je i ima izgled kao labrador ali u puno manjoj veličini znači malen je i izvodim,mo ga van uredno da obavi svoje dužnosti 4 puta dnevno : znači prvo u 07.00 , pa u 13.00, pa u 18.00 i za kraj u 21.30 i do pred neke dvije godine bi i izdržao ali pošto je več sada star i više ne može po neki put ne stalno on obavi i po noči čvrstu kakicu ili se popiški ali uvijek u WC di ima svoje mjesto za to. Ali pravi razlog što Vam ovo pišem je taj da svi ljudi cijela nacija priča kako su psi naši najbolji prijatelji, kako su slatki , kako se treba brinuti a ne napuštati ih itd. A „ kada treba pomoč“ nitko ali ama baš nitko nezna kome se treba obratiti, a niti se može saznati, da ne bi bilo nesporazuma mislim na radno vrijeme kada se ne radi znači nedelja . Uglavnom sve ovo Vam pišem zato jer Danas 14.ožujka.2010 god. Ujutro u 8.30 znači kada je došao več prije sat i pol izvana išao je malo leč odmorit i onda je odjednom počeo skakat i pao je tj. Ispao iz kreveta ( lavor sa dekom) i počeo se grčiti kao da ima epilepsiju ali mi (moja obitelj i ja) to nismo znali i nismo znali šta treba raditi i jedbnostavno smo mislili to je to kraj, ali na tako ružan način da je moja baka zamalo opet dobila infarkt, dok smo se mi svi sredili i dosli sebi da uzmemo telefon u ruke i da zovemo veterinara koji je dežuran a ujedno je Bobby i registriran kod njih i uredno cijepljen svake godine protiv bjesnoče (znači da s brinemo o njemu kako treba čak i više nego prema samima) kad ono šok eto napada opet i opet smo mislili gotovo jer dok smo mi dolazili sebi napad je trajao i nismo znali dali da ga diramo ili šta da se radi sa njm kako da taj napad smirimo, jer pri prvog napadaja je mene ugrizao za nos jer sam ga samo htio staviti na deku da ne bude na betonu, i uspio sam odmah sam zvao veterinarsku stanicu i javi mi se neki pripravnik koji je dežuran barem je on tako rekao „ ja sam samo pripravnik“ dok sam mu ja objašnjavao o čemu se radi ali on ništa i tu je prošlo vrijeme dok smo mi tražili koga zvat i zvali ja sam na internetu našao slučaj moguče idiotske epilepsije isto tako je i njemu bilo pa sam posumljao na to. Kada je mama dobila jednu veterinarku ona joj je rekla da se možda radi o epilepsiji i to baš toj idiotskoj, odmah smo zvali sve i svakog da nadjemo koji lijek i kako da mu se pomogne no več je bilo 11.00 i onda sam ja zvao tog glavnog veterinara di mi se javio taj pripravnik i rekao da je sada i kasno za preglede kao oni rade do 12.00 a udaljeni smo samo pet minuta od njih i to piješke. Pa smo zvali i privatne i sve druge sve u gradu Rijeka ali sve barem mislim koje smo mogli nači kada ono u 13.30 eto trečeg napada, ali izmedju svakog napada pa baš i sada dok vam pišem on besciljno luta kao da ne vidi di ide ,uzme si jednu „rutu“ i nje se drži neko vrijeme pa skrene sa puta, pa lupi glaavom o zid , dok smo mi osiguravali sve kutove jer samo se kutova i drži on bi tražio neka mjesta samo di bi se zavukao znači ne može se smiriti nikako a kada bolje razmislim možda i bolje jer kada je bio stao tj. Sjeo onda napad krene.Mama je dobila od jedne veterinarke savjet da se kupe neke kapi za smirenje ali on nema sanse poslije napada kada bi došao na noge tako reč kada bi se donekle očvrstio na nogama da bi popio te kapi jer valjda osjeti iako bi prije poslije ona dva napada on i pio i jeo ali sada samo jede keksice i top jako malo i niako da popije te kapi sigurno ih osjeti. Ali sada se vračamo na razlog zašto želim sa Vama podijelit ovaj Pakao ovu bol koju sam prošao je taj da ne možete nedjeljom nikoga dobit na telefon ili da Vam kaže šta da radite ili da dodje pa da mu da inekciju da ga smiri da ne luta kao što to cijelo vrijeme radi dok Vam ja pišem a sada je trenutno 15.40 a počeo sam u 15.00 sa pauzama jer ga moram preusmijerit kada dodje do mene jer ima kablova a neču da još zapne i da se uguši ne do Bog ili nešto dr. Znači zaključak je taj da u cijelom gradu Rijeci nemate se kome obratiti za pomoč osim ako imate internet pa nadjete nešto i to ne sve , jedina dobra stvar je ljekarna što imaju dežurstva pa ako imate novaca za kapi ili bilo koji lijek si možete kupit i pomoč svom psu a ako ne ko vas ŠIŠA eto u takvom mi gradu živimo. Rijeka nema šta svi samo trče kako bi pomogli šta to nije žalosno, eto i oprostite na smetnji ali morao sam se olakšat makar malo jer nisu fer , pa veterinari nije bitno samo recite kolko i patit čemo Vam makara ne imali mi ali dajte sredite se malo. A ovo je za sve ono ako im se ne daj Bože dogodi isto što i nama znači napisat ču Vam šta trebate raditi tj kopirati iz jednog teksta iz kojeg je jedna gospodja isto tražila za svoju kujicu pa ako pročita znat če o kome se radi i ljep pozdrav njoj i maloj Sari ... oprostite i lijep pozdrav uz sliku Bobby-ja .
„Epilepsija je određen i karakterističan način reakcije mozga na različita patološka stanja, dakle epilepsija je samo simptom nekog oboljenja. Očituje se napadima gubitka ili poremećajima svijesti, motornim simptomima kao što su grčevi, te vegetativnim simptomima kao što su slinjenje, povraćanje, nekontrolirano mokrenje i defekacija. Kod većine slučajeva epilepsije u pasa ne nalazimo uzrok pa taj oblik epilepsije nazivamo idiopatska epilepsija. Idiopatsku epilepsiju u pasa, vrlo uspješno možemo kontrolirati lijekovima. Potrebno je redovito davanje lijekova (u tabletama, dakle ovisno o vlasniku) kojih doza se postepeno smanjuje u ovisnosti od pojavljivanja napada. U većini slučajeva nakon nekog vremena (više mjeseci ili godina) pas nastavlja s normalnim životom bez napada i bez lijekova. Idiopatska epilepsija nije rijetka bolest, a po podacima iz američke literature obolijeva i do 4% populacije pasa. Mnogo pasa s idiopatskom epilepsijom prebole prvi epileptični napad u dobi između prve i pete godine starosti. Smatra se kako su genetski sklone ove pasmine: bigl, jazavčar, labrador retriver, zlatni retriver, koli. No, također se može pojaviti kao nasljedna osobina i u drugih pasmina.“
„Drugi oblik epilepsije su simptomatski epileptički napadi, dakle oni kojima znamo uzrok. U te uzroke spadaju tumori mozga, krvarenja, tromboze, degenerativne promjene izazvane virusom štenećaka, razna trovanja, ozljede mozga, niska razina kalcija u krvi, niska razina šećera u krvi, toplotni udar, jake invazije crijevnim parazitima, hidrocefalus (višak tekućine u mozgu). Simptomatske epilepsije češće se javljaju u doba odrastanja ili kod starih pasa, a liječenje je usmjereno na primarni uzrok, pa o vrsti primarne bolesti ovisi i liječenje i prognoza.“
„Tok i prognoza epilepsije ovisi o etiološkom faktoru kojeg je ponekad teško otkriti, kao i od stupnja ostećenja stanica središnjeg živčanog sustava koje je teško identificirati. Prognostički nepovoljno se procjenjuju svi oni slučajevi kada napadi idu jedan za drugim, sve su učestaliji, a vremenski razmaci između dva napada sve se više skraćuju. Obrnuto, prognostički su povoljniji oni slučajevi kada su epileptiformni napadi kraći, slabijeg intenziteta, a vremenski razmak između dva napada se povećava. Zbog toga epilepsiju pasa treba pratiti i svaki epileptiformni napad evidentirati po razmaku i trajanju, kao i intervalu nastanka. Ukoliko su napadi sve rjeđi, prognoza za potpuno ozdravljenje je povoljnija. U pravilu, napadi češći od 2 puta tjedno se uspješno liječe lijekovima (barbiturati, primidone, diazepam (valium), no rjeđi od 2 puta tjedno se ne liječe.“
„Glavni cilj u liječenju epilepsije je uspostavljanje normalnog života za Vas i Vašeg psa s potpunom kontrolom nad napadima, bez nuspojava. No, vrlo često je navedeno gotovo nemoguće postići, stoga je realniji cilj smanjivanje broja i jačine epi-napada bez nuspojava davanih lijekova. Na žalost, i unatoč stalnom nadzoru, pas će imati povremeni napad. Kako bi smanjili broj i intenzitet epi-napada, svojoj kujici možete pomoći na način da je hranite hranom bez konzervansa ili onom superpremium kvalitete. Zatim, držite je podalje od kemikalija i onečišćivača zraka (dim cigarete, lak za kosu, dezodoransi,...), isključite moguće druge zdravstvene probleme (poremetnje rada štitnjače, diabetes, tumori, jetrene ili bubrežne bolesti), svedite stres na minimum, te dodajte visokokvalitetne vitaminske preparate u prehranu. Svakodnevno joj osigurajte umjerenu aktivnost.“
Iz svega iznesenoga, nije za odbaciti mogućnost i drugog mišljenja u vezi dijagnoze i prognoze. Najbolji uvid pružit će Vam specijalistički neurološki pregled. Kako bi olakšali postavljanje dijagnoze, zabilježite podatke o napadu, vremenu nastanka i stupnju epi-napada, kao i vremenu trajanja i intervalu pojavljivanja jer je od izuzetnog značaja za dijagnozu pravilno uzeta anamneza.
A ovo je iz tteksta koji je sama napisala poznata hrvatska veterinarka koju sam molio za pomoč mailom pa šipak ništa od te pomoči pa gospodjo ako več imate mail samo da znate on Vam služi kao što ste i napisali u slučaju nesreče da odgovorite na njega osim ako to nije samo radni mail a Vi onda sigurno nedjeljom ne radte pa ništa ni od Vas Hvala.
Kako pomoći tim životinjama?
„Ako smo posumnjali da je riječ o bolesti starenja, možemo životinju staviti na medicinski tretman lijekom koji se zove selegilin (niar). Već poslije dva tjedna terapije nastaje poboljšanje. Taj se lijek može davati i preventivno zdravim starijim psima (10-15 god.), jer je dokazano da produljuje životni vijek. Kao potporna terapija liječenju može se davati posebna vrsta hrane (pr.b/d Hills), koja je vrlo ukusna i psi je rado jedu. Na žalost, za mačke za sada ne postoji ta hrana. Ona sadržava antioksidanse: vitamine E i C, dokosaheksanoičnu kiselinu (DHA), eikosapentanoičnu kiselinu (EPA) i beta-karoten, te lipoičnu kiselinu i L-karnitin, tvari koje pomažu obnavljanju razorenih stanica nakon oksidativna djelovanja slobodnih radikala. Već nakon dva mjeseca uzimanja te hrane, vidi se poboljšanje i promjena u ponašanju pasa - oni su veseliji, više se kreću, više surađuju s vlasnikom, više spavaju noću...
Danas kućni ljubimci žive mnogo duže zahvaljujući boljoj veterinarskoj brizi i liječenju, boljoj prehrani i boljoj edukaciji vlasnika o držanju i njezi. Jasno, produženjem života, što nam je i cilj, dolaze i problemi u poremetnjama spoznajnih funkcija. Zato su veterinari pozvani da tu životnu dob učine što ugodnijom i životinji i vlasniku.“
I još nešto za kraj Bobby je imao iste simptome kao i Alzheimer ovo je izvadak iz jedne stranic pa isto može pomoč sobama koji imaju isti ili sličan problem:
Alzheimerova bolest u kućnih ljubimaca
Alzheimerova je bolest razorna i progresivna neurološka bolest u starih ljudi, a napada i kućne ljubimce. Međutim, javlja se pod drugim nazivom kao poremetnje u spoznajnim (kognitivnim) funkcijama. U te se bolesti nakuplja senilni plak tj. toksični peptid (beta-amiloida) između neurona i krvnih žila u mozgu. Starenjem nastaje oksidativno oštećenje stanica. Normalnim metabolizmom stanice stvaraju se slobodni radikali. Što je stanica starija, stvara više radikala koji oštećuju proteine, lipide i nukleotide u njoj, pa propadaju stanice u mozgu, a posljedično se javljaju i promjene u ponašanju životinje. Sinonimi su za tu bolest i senilna demencija ili senilna degeneracija mozga.
Promjene u ponašanju životinje mogli bismo svrstati u četiri kategorije:
1. Gubitak spoznaje i prepoznavanja. - Neki psi više ne prepoznaju svog vlasnika, a druženje s članovima obitelji sve je slabije.
2. Mokrenje i obavljanje velike nužde u kući u pasa i izvan posude u mačaka. - Vrlo se često događa da psi u šetnji ne naprave nuždu i kad se vrate kući, to obave na različitim mjestima u kući, ili naprave i u šetnji i u kući. Mnogo je češći problem s mokrenjem nego s defekacijom.
3. Dezorijentacija. - Mnogi se psi jednostavno izgube u kući ili u dvorištu i ne snalaze se na poznatim mjestima. Često stoje nepomično i zure u zid ili se zabijaju po kutovima. Mogu pogriješiti vrata, lutaju bez cilja.
4. Noćne aktivnosti. - Može se dogoditi da se vlasnici žale da psi spavaju danju, a mnogo manje noću. Mogu noću cviliti, lajati, grepsti po tlu i često buditi vlasnika i ukućane.
I druge promjene upozoravaju na bolesti starenja, a to su gubitak volje za šetnjom, jača osjetljivost na vanjske podražaje i nervoza psa, nova vrsta strahova (npr. strah od pucnjave, glasna govora, strah od odvajanja).
Dakako, moramo imati na umu da se sve starije životinje manje kreću i više spavaju. Međutim i neke organske bolesti mogu uzrokovati takve simptome, pa bih preporučila sistematski pregled svih starijih životinja (već nakon 7 godina starosti). On uključuje kompletan fizikalni i neurološki pregled životinje, laboratorijske pretrage krvi i urina. Normalno da starije životinje slabije vide i čuju. Moramo isključiti različite tumore mozga pretragama kao što su kompjuterizirana tomografija (CT) ili magnetna rezonanca (MR). Starije životinje imaju usporen metabolizam. Neki endokrini poremećaji štitnjače i nadbubrežne žlijezde mogu utjecati na promjene u ponašanju. Kad pretragama isključimo organske bolesti, možemo posumnjati da je riječ o smetnjama u spoznajnim funkcijama. Ponekad životinje mogu bolovati od organskih bolesti i bolesti starenja.
OBAVEZNO
I još nešto najosnovnije ako Vam se to desi kao što se desilo i nama obavezno
Ali obavezno nemojte past u šok i plakati jer NE pomažete NE, nego pokušajte snimiti situaciju mobitelom ili fotoaparatom bilo čime kada se počne grčiti jer sam saznao da če to uvelike pomoči veterinarima naravno radnim danom i ovisi di u kojem gradu na rijeku zaboravite a ne vikendom kada se takve stvari na ne sreču i dešavaju. Lijepi pozdrav svima i nadam se da se nečete naći u toj situaciji kao i mi. Vaš Damir Ivičak
I za kraj samo da znate jadničak je konačno zaspao vrijeme kraja 16.32 Hvala
Danas je 15.03.2010 samo da znate da mi je veterinarka rekla da mu nema pomoči i pas je usmrčen dobio je inekciju i to je to, žalim Vas koji imate probleme sa eplepsijom i sličnim bolestima jer tužno je to kada trebate pomoč kad je najhitnije a nemožete je dobit...
...smrk..
>
>
>