Responzivni holografski prikaz

Slažem se, no još moraš imati volju, ako imaš volju ne treba ti neka škola, možeš učiti iz knjiga kao Faraday i Tesla..

code kuužimo mi na koji bi to princip skužilo pokrete, na princip Kinecta :D

ali kako bi ti tu sliku u zraku stvorio?

Samo malo!

što ce ti za nešto u što bi ljudi trebali gledati laser od jedan watt...Imam dom jedan laser od manje od mw(zeleni) i kad malo duže gledam u njegovu proeciranu točku s otprilike 2m me bole oči.(Piše da ako se baš uperi u oči izaziva trajnu slijepoću) Taj laser ima domet oko 1000 metara(ja sam testirao) pa ako bi gledali u nešto od jednog vata pa izgubili bi vid odma.

A zašto ne počneš sa nečim jednostavnijim?

Trebaš iskoristiti tromost ljudskog oka i projicirati pomoću lasera na neku prozirnu podlogu. Laser bi se trebao pomicati velikom brzinom, a korisniku bi se (zbog tromosti oka) činilo da je riječ o slici. Nabavi hrpu takvih lasera, sinkroniziraj ih, te onda napravi neku custom GUI.

@vlad0

ovo što sam napisao samo sam osoravoao ova "nitko nikada" i "laser košta preko 2000$" i to

a kako ljudi gledaju? tako da fotoni ulaze u njihovo oko, ta svijetlost izaziva kemijsku promjenu u receptoru koja daje električni siginal mozgu

ako fotoni stoje oni ne ulaze u oko, stoga ih je nemoguće vidjeti

i to nije "jednako trivijalno kao da ja tebi kažem da ne možeš vidjeti istočnu obalu SAD-a iz krajnje zapadne točke Portugala jer je površina Zemlje zakrivljena" već kao što nemižeš onjušiti mris koji STOJI u hermetički zatvorenoj posudi

ono što ti ne dođe do nosa nemožeš nanjušiti

nemogu reć da sam previše informiran o zaustavljanju svjetlosti jer nemm neke pouzdane izvore već većina onogog što znam ili neznam dolazi iz dokumentaraca gdje su kroz nekolko različitih dokumentaraca rekli da su zaustavili svjetlost na jednu sekundu i da su ju uspjeli usporit na brzinu bicikla

njemu netreba über laser u konstantne valne duljine sa 1*10^-20% tolerancije itd itd

ljemu treba zraka svjetla

EDIT

i da da ga možmo vidjet dok stoji mogli bismo ga i detektirat

dakle sam sebe osporavaš

-----------------------------

 Ako foton nema masu, kako ga mozes usporiti sudaranjem sa drugim atomima? Gdje je spremljena njegova energija? Ili zapravo uopce ne gubi energiju, nego se opet "ubrza" nakon sto napusti atome/plin?

Mislim da je sada shvatio kako to nije tako jednostavno...

@dantex

Heh, pod trivijalno sam mislio - nije potrebno objašnjavati mi kako ljudsko oko radi - mislim da nisi shvatio što sam želio reći. Pa naravno da je trivijalna izjava kako nikada nećeš vidjeti foton koji stoji na mjestu. Naravno da nećeš. Kao što nikada nećeš moći napraviti ni ono što sam napisao u mojoj analogiji s zakrivljenošću Zemljine površine - što je (ako povučemo paralalu) jednako trivijalno. Jasnije?

@SupremeCommander

Stvar je ove relativističke jednadžbe za E:

E² = p²c² + m_sc²

, gdje je p = vektor momenta, a m_s = masa stajanja.

U slučaju fotona, ovaj drugi dio jednadnadžbe otpada zbog m_s = 0 i ostaje samo:

E = pc

Ako se sad na trenutak prebacimo na kvantnu razinu, vrijedi formula:

E = hn

, gdje je h = Planckova konstanta, a n = frekvencija

Drugim riječima:

pc = hn - p = hn / c

Ali znamo da vrijedi i da je n = c / l

, gdje je l = valna duljina

Što će u principu reći da je energija fotona funkcija njegove frekvencije, a ne njegove brzine.

Ključni moment je taj što foton ne predaje atomu (točnije: elektronu) svoju masu nego određene kvante energije (koji su ponovo određeni njegovom frekvencijom!). Ako se dogodit da ti kvanti nisu dovoljni da se prevlada privlačna sila između elektrona i protona, ta energija ostaje "zatočena" u elektronu bez obzira na intenzitet ukupnog svjetla. Zato ovdje ni ne govorimo o klasičnom "sudaranju" čestica (masa)...

Eto, pokušao sam ovo pojednostaviti koliko ide - naravno da je matematika kod svega ovoga ipak dosta složenija, ali nekako sumnjam da ikoga nešto pretjerano zanimaju derivacije i integrali pa se u to nisam ni upuštao nego smo neke formule "uzeli zdravo za gotovo" (čisto demonstracijskih razloga radi). Ako te zanima više, baci oko članke i razmatranja fotoelektričnog efekta - to je prilično dobar starting point za ovu problematiku.

EDIT:

@MrBlc

Svjetlost interferira na mjestima presjecanja valova koherentnih izvora svjetlosti. Superpozija kao izlaz može dati konstruktivnu (pojačavanje) i destruktivnu interferenciju (poništavanje) - što ovisi o tome jesu li valovi u fazi ili su pomaknuti.

Drugi zakon geometrijske optike kaže da dva svjetlosna snopa prolaze jedan kroz drugi bez uzajamnog utjecaja. Interferencija je rezultantni val u nekoj točki, međutim, ako imaš dvije laserske zrake koje se sijeku, inerferenciju možeš opaziti (ako su zadovoljeni i svi ostali uvjeti) samo ako staviš zaslon u tu točku. Da bi laserom mogao stvoriti prikaz, u željenoj točki moraš snop raspršiti, a ako ga gađaš drugim snopom, to se neće dogoditi. Interferenciju možeš vidjeti jedino u onoj svjetlosti koju medij ionako rasprši (vlažan zrak, dim i sl.), ali u tom slučaju vidiš i zrake.

moja teorija je da prvo "raširimo" zraku na cca krug radiusa 20 cm i stavimo da se sužava npr tako da točka fokusa bude na 30 cm od početne točke, da bi se više manje trebalo vidjeti samo žarište (i malo prije fokusa i poslje al to je zanemarivo)

naravno laser mora biti dovoljno jak bar 50mW, 100 je već ok

EDIT:

evo šta japanci rade dok se mi tu raspravljamo

http://www.aist.go.jp/aist_e/latest_research/2006/20060210/20060210.html

Vidio sam to već:

Nažalost, postoji nekoliko prilično velikih praktičnih problema (buka, zagrijavanje / radijacija, velika potrošnja energije) i sumnjam da će ovo u ovom obliku ikada zaživjeti... Ali da kao koncept izgleda prilično kewl, to svakako da.

Ako nastave s razvojem, pretpostavljam da će se prije ili kasnije sa zraka morati prebaciti na neku praktičniju mješavinu plinova.

Hahahaha, bože pomozi! :D