- Pa onaj osjecaj kad Mujo(battle advisor) kaze "The enemy general is dead"
- Ili onaj osjecaj kada flankas protivnika i kad zastave pocnu trepterit bijelo jedna za drugom.
- pa ona opsada grada koja ima samo jedan ulaz, routas sve protivnicke vojnike i stavis svoje na taj jedini izlaz, i pokoljes doti jednog.
- Ili onaj pokolj kada napravis sa nekoliko grupa ballista dok te protivnik ide napast...
- Ona strka kada se neprijatelj povlaci a ti mu nisi ubija generala...
Plus upravljanje samim carstvom... Tu provodim jako puno vremena! Na legendary treba dobro razmislit prije svakog poteza jer nema spremanja... A sistem regije/provinije je odličan.
Do sada sam razvijao vosku za osvajanje željenih regija, ali sada mi pati ekonomija jer nemam novaca za unaprijeđenje građevina po gradovima pošto je sve otišlo za vojsku...
Tome ne pomaže i činjenica da već drugi osvojeni grad ima građevine koje nisu dostupne mojoj frakciji te ih treba srušit i napravit nove... Primjer Nicomedia...
A u planu je i osvajanje teritorija Seleucid frakcije pošto drži preostali dio "mog" poluotoka te Sardes koju su "Satrapy" sa njima... A i moćni su te smo u dobrim odnosima... ....ali odnosi zahlađuju zato jer sam izdo Pergamon frakciju nakon šta sam im ponudio non-agressive pakt jer su mi se približili gradu, a ja sam imao priliku osvojiti jednu regiju te sam morao poslati cijelu vojsku na nju. Da bi bio siguran da mi glavni grad neće biti napadnut ponudio sam Pergamnu pakt koji sam ubrzo prekršio te je frakcija otišla u povijest... Sada su mnoig ljuti na mene... Kao šta rekoh na puno toga treba pazit na legendary radi nemogućnosti spremanja šta mi definitivno daje na igrivosti____________
Uglavnom ima taktiziranja i razmišljanja... Tri četiri turna, par bitki i cca dva sata prođe...

Sve što napišem moj je osobni stav i ne odražava nužno stav Bug d.o.o.






