Zivot bez kompjutera

Evo kako sam dosao na ideju za temu.....

Pre otprilike nedelju dana,mom drugaru se pokvario kompjuter.Posto rodjacko-prijateljski saveti nisu urodili plodom,resili smo da ga odnesemo u servis.Tamo mu dijagnostikuju tezi kvar i kazu da ce morati da se ostavi barem nedelju dana radi detaljnih ispitivanja...Medjutim,prodje samo jedan dan,a drugar pocne da krizira,poput narkica u ranoj fazi bez fixa...Tako se nastavilo sve dok nije dobio "silicijumskog mezimca" natrag,tada se preporodio.... 

Onda mi je palo napamet pitanje,zar smo bas toliko zavisni od tog parceta tehnike,da nam dodje skoro kao clan porodice....

Posto smo svi manje ili vise zavisni od kompa,a najbolje poznajuci sami sebe,recite kako bi vam izgledao zivot bez njega,da li biste menjali svoje navike,cime biste ispunili vreme i koliko biste dugo izdrzali bez njega....?   

Zivot bez PC-a??? Sto je to???

Prije pola godine - 3 tjedna na servisu. Kad je dosao ja pitam "a sta je to??"

Mislim da se ne radi tu o nekoj ovisnosti već je samo stvar navike. Npr. jutros se budim i odmah palim komp onako iz navike, odlazim doručkovati, vraćam se i sjedam za stol, provjeravam kako napreduju torrenti, puštam neku glazbu i onda se postavlja pitanje a što dalje? A mogućnosti se protežu u beskonačnost... ALI da mi ovaj postupak paljenja kompa itd. nije već ušao u naviku i postao svakodnevna rutina, mislim da bih upola manje vremena provodio piljeći u dotičnog.

Život bez kompjutera? Vjerojatno bih u većoj mjeri čitao knjige, svirao gitraru, možda crtao/slikao, bavio se nekom fizičkom aktivnosti, pronašao neku zanimaciju - što zapravo ne bi bilo toliko loše. Prvenstveno "visim" za kompom iz dosade ali i jer mi je to najbrži i najsvestraniji oblik zabave i izvor informacija. Evo i nečeg pozitivnog što mi je donio život uz komp: prestao sam konzumirati domaće tv kanale i samo tu i tamo pogledam neku utakmicu ili nešto što je od velike važnosti, ostalo nula bodova. Prilično mi je drago zbog toga jer se više ne opterećujem šrot sadržajem.

Društveni život mi ne trpi zbog kompa niti sam ikada dopustio da me uzme pod svoje. Nikad nisam komp stavljao ispred bilo kakvog oblika druženja. Kako vi stojite s tim?

Imao bi puno više vremena za sve ostalo...

Postoji slična tema : "Ovisnost o računalu" no tvoja je ipak malo drugačija - naglašavam to jer bi bilo dobro da modovi spoje te dvije teme ukoliko ova zaživi (nisi napisal onu standardnu rečenicu).

No da krenem s ovom temom.

Računalo, dobar virtualni prijatelj većini ovdje prisutnih članova.

Iz mnogih razloga, od kojih je više njih i povezano, tj. nastavljaju se tijekom događaja - računalo/posao - računalo/kuća - računalo/putovanje - računalo/dan - računalo/noć ili pak MIR bez računala.

Mnoge od navedenih poveznica ljudi i računala događaju se obično u 2 ili 3 poveznice zajedno, tj. tijekom dana/noći.

Sve više od 3 po meni nikako nije dobro za ljude.

Ovisnost o računalu dođe tiho, lagano i kao pauk koji čeka muhu u mreži, kad tad je dočeka...

Osobno, ovo mi je 4. računalo, prvo za koje u potpunosti mogu reći da je MOJE jer je zarađeno na teški način.

Hvala Bogu do sad se nije kvarilo i nadam se da se niti neće tak uskoro...

No moje prijašnje računalo, točnije monitor, dva puta je bil na popravku.

Onaj teški osjećaj kad imate doma komp, a ne možete si pomoći, zovete servis - oni vele navečer ili sutra, zovete opet istog dana - oni vele danas ništa, sutra, zovete sutra - oni vele bude.... opet nije, pošaljete ih u 3pm kao u mojem slučaju ja. Kad nekaj plačam, onda očekujem brzinu isporuke istog - naravnog ispravnog.

Sva sreća pa sam spojil komp na TV tih dana...

Život bez računala, moguće, zašto ne.

Ovaj prijašnji - srednji tekst samo je blaga ilustracija mog osobnog poimanja odnosa; korisnik (koji plaća) - servis (koji uzima) - servis (koji laže i blefira) - korisnik (koji je temperamentan i mrzi čekati ono/onog kaj/koga plaća).

Dakako da je moguće živjeti bez kompa, no kad je već tu, nekako se nameće kao prioritet, kao neki krug u kojem je on u sredini i sve se vrti oko njega.

Život nije virtualnost, sastoji se, tj. trebao bi se sastojati ponajviše od direktnih društvenih/ljudskih veza.

U stvarnosti, ne postoji copy/paste, restore ili format C:.

Ne, mi imamo jedan život, jedan program zvan mozak za kojeg je jedini softver tijek našeg života, odluke koje odlučuju o istom i ponašanje kojim se dokazujemo u dobru ili zlu.

Toliko lijepih stvari nas okružuje, toliko detalja za koje ne postoji broj piksela ili softver koji ih može dočarati.

Naš duh, svijest i imaginarnost "moći" su koje nas mogu iz najveće tame iznijeti na svjetlo, no postoji i obratna mogućnost - upravo ti detalji ponekad mogu biti i kobni u vezi s računalom.

Prevelika povezanost za bilo čime neka je vrsta bolesti, zavisno o predmetu/pojavi/osobi za kojim žudimo može dovesti i do težih psihičkih problema.

Da bi se to izbjeglo, treba biti umjeren u svemu, vjerovati u neki svoj plemeniti cilj, biti čovjek.

Računalo nas usrećuje ali kad nam jednom na vrat sjednu životni problemi, tada su tu obitelj i prijatelji - ljudi.

Govorim neke stvari iz osobnog iskustva kojeg još prolazim, a najgori dio tek dolazi - nije važno koje je vrste moj problem/i, samo znam da čovjek nauči neke stvari kad upadne u pakleni krug (kojeg je dio/može postati i računalo).

Alternativa uvijek postoji, ne moraš i ti ak to rade svi...

život bez kompa? teško zamislivo! Ako čekam neki dio zbog kvara (najduže 2-3dana jer si sam popravljam komp) onda moram stalno ići u igraonicu u grad.

U principu, život bez računala mi nije problematičan. Pošto često putujem, a nemam vlastito prijenosno računalo, često mi se dogodi da nemam pristup računalu ili internetu. Bože moj, nije sve u tome. Priznajem, jako je teško živjeti i poslovati bez računala ali još uvijek nije i nemoguće.

krle kaže...

treba na odvikavanje

Jednom rječju - BOLEST!!!

Kakav je to život bez kompa?? Doduše, ja mogu 1-2 dana bez kompjutera.