Štoviše, SAD i njezini građani su se u WW2 borili za slobodu Europe i šire. Za tuđe domove, a sami su bili prilično sigurni. Svaka im čast i naklon do poda zbog toga...
Borili se za tuđe domove? Kako naivno.
Oni su se borili za svoju guzicu, preventivno, jer su vidili koliko je štete napravila zakašnjela reakcija Engleza, a prije toga i Francuza, kod nisu ništa napravili kad je Hitler pokorio Poljsku.
Dečki, pokušavate dati svevremenske i generalne sudove, nimalo iznijansirane, o ljudima, narodima i državama, a to vam tako ne ide.
Ja priznajem da odgovaram jezgrovito zbog stečene odbojnosti prema opširnim definicijama u ekonomiji, čitavim pasusima, koji se mogu svest na 1 rečenicu sa 5 riječi (koje su pisali profesori sa velikim egom ... i isto tako velikim problemom sa alkoholom)
ali i ovo je površan zaključak,
razlozi u nastavku...
Amerika u Drugom svjetskom ratu uistinu jest dijelom iz praktičnih razloga, radi vlastite koristi, ali velikim dijelom i radi načelnih razloga, sudjelovala na strani antifašističke koalicije. Mogli su lako sklopiti separatni mir s Njemačkom i apsolutno nisu morali pomagati SSSR-u (materijalno) i za njih bi se vjerojatno malo toga promijenilo. Ali su odlučili (u prvom redu Roosevelt i njegova vlada) da se moraju suprotstaviti fašizmu. I to su uradili. Čak su i stali protiv svog velikog saveznika, Velike Britanije i bili su protiv Churchillove tendencije da Britanija zadrži svoje kolonije. Smatrali su to suprotnim vlastitim svojim slobodarskim idealima i duhu 20. stoljeća.
Naravno da će pomagati Rusima, jer su vidili priliku da se pošteno oslabe njemačke snage u operaciji Barbarosa, na tuđem teritoriju, u tuđim bitkama, zbog koje je Hitler praktički izgubio rat.... razlozi su poznati, blitzkrieg strategiju je bilo nemoguće provoditi na velikom ruskom teritoriju, udaljavali su se od svog središta moći (Berlina) i istovremeno približavali ruskom središtu moći (Moskva) što predstavlja problem za opskrbu, pojačanja itd - bez obzira što su prilagodili dio ruskih željezničkih pruga na osvojenom teritoriju. Samo je ulja za Panzere (kad se već spominju retro/stare igre, jeli netko igrao Panzer General? ^^) bilo potrebno u nevjerovatnim količinama zbog prašine (ljeto, vručina, teren) koja se kvarila tenkove unatoč ogromnoj količini ulja. A i sama Moskva je bila izvanredno pripremljena (machine gun nest na svakom uglu, barikade, ježevi, žica)... itd.
Nakon rata su svoje najveće protivnike (Njemačku i Japan) odlučili obilato pomagati i pomoći im da se ponovo izgrade, bitno bolji nego su bili prije. Mnogi na njihovom mjestu se ne bi zadovoljili dok sve neprijatelje ne bi satrli, pobili, preorali im groblja i uništili svaki trag sjećanja na njih.
Pripreme za hladni rat? Nagasaki/Hirošima??
Znači - credit where credit is due - američka povijest, kao i svačija druga, ima dobrih i loših strana i u raznim povijesnim periodima može biti dobra ili loša.
Potezi SAD-a u WWII nisu ni dobri ni loši, nego je to jedina logična politika/strategija.
Pričati o nekom altruizmu je ne naivan već prilično infantilan način razmišljanja (sry/nhf stari ali mi je to trenutno super izraz 
)
.....
Ja sam po prirodi štedljivm, pa ću sve stavit u jedan post (možda to nekog zbuni kad ide dati TU 
)
.....
Da nisam zauzet, ja bih tebe ženio. 
Pazi da te tvoja gospođa ne pročita
Ja nisam zauzet! 
Prije ćeš kobilu natjerat da pleše valcer nego mene pred oltar. Al ima tu na forumu jedna još veća Grammar nazi koja bi se rado udala tak da još stigneš ispoljiti svoj fetiš 
Potpuno moderno razmišljanje i po meni ispravno. Mislim nije da sam neki neženja, ja (33) sam u braku ja mislim 10 godina ako ne i više (moram pitat ženu ), mali mi ima ono 11 god/5. osovne, mala 5 god ... ali mislim da je to brak zastarjela institucija.
Možda i nema neke bolje opcije za uzdizanje djece, obitelj je čelija našeg društva - rekle bi popine... i u životinjskom carstvu je većinom tako uređeno, ali ima primata koji kao zajednica uzdižu mlandučad - žene su u toj zajednici glavne, svak se sa svakim itd.
Dobro, ne predlažem sad da cijelo društvo treba odbaciti porodicu kao čeliju društva i prihvatit sistem zajedničkog podizanja djece -
ali za početak nekakve indie samoodržive zajednice koje eksperimentiraju sa takvim načinom podizanja i odgoja djece mi zvuči skroz o.k. 
I šta da ja sad čoeku kažem kad i konji valcer plešu 
