Mene najviše nervira što barem pola radnog naroda može mirno stajati sastrane i gledati izmjene ili neizmjene ZOR-a (a i drugih zakona) jer se na njih ne primjenjuju. Tko tetu iz pekare pita jel radi 8, 10 ili 12 sati i da li joj je to adekvatno plaćeno!? Bune se samo oni iz javnih službi i državnih preduzetja na koje se to donekle i primjenjuje...
Istina, davno je privatni sektor ispao iz većine odredbi ZOR-a. Ako i imaju plaćenu pauzu rade 10 sati pa nadoknade 
Isto tako bogme su i neke javne službe davno samostalno izmjenile te odredbe.
Konkretno meni je radni dan u bolnici trajao 8,5 sati zbog pauze.
Ja NIKAD nisam koristila svoju pauzu. Bila mi je u glupo vrijeme(2 sata prije odlaska doma) i nepotrebna.
I zašto naprimjer nebih imala pravo otići pola sata ranije doma ako pauzu ne koristim već moram ostati tamo, raditi kroz pauzu i još pola sata dulje. Nekima od nas, pogotovo ako lovimo 2 različita busa pola sata jako puno znači. Kad je smjena bila npr od 6.00-14.30 + još 15 minuta za presvlačenje išla bih od kuće u 4 i 15 ujutro a vraćala se s busom u 18:00 jer nema šanse da se po gužvi probijem do Zaprešića za sat vremena da ulovim drugi autobus. Pa onda lijepo sat i pol čekaj drugi bus na terminalu. Slobodno nek si zadrže tih 200-tinjak kuna mjesečno(koje sam ionako trošila na klopu u pekari i časopise da skratim vrijeme), bar bi bila doma 2 sata ranije i imala vremena obavit kućanske poslove.
A susjeda kojoj je posao da u državnoj instituciji raznosi papire od ureda do ureda lijepo ode na posao u pola 7. Ode na pauzu u 10 i onda 2 sata(da 2 sata) obilazi dućane i shopingira, svaki dan ode pola sata ranije doma i svaki dan u 16:00 već sjedi pred kućom i pije kavicu.
Nekad se stvarno pitam di mi je pamet bila kad sam trulila u medicini i sad nemam posla, zašto se jednostavno nisam se uguzila u neki uredić ili za šalter i uživala

onda onak usput malo proštundiraj ovu dole fotku.

