Tonči kako ti se da toliko puta ponavljati istu stvar. Imaš dobre predispozicije da postanješ uspješan pedagog. Pomiri se s tim da nije problem u tome što je to što ti govoriš krivo, već u tome da to što pričaš neki ovdje jednostavno ne žele čuti i nisu to spremni prihvatiti kao činjenično stanje, jer im iz nekog samo njima znanog razloga više odgovara da neumorno pilaju svoje mantre i žive u nadi da će se jednog jutra probuditi i oko sebe ugledati onakav svijet kakav žele vidjeti i u kojem žele živjeti.
Takvi ljudi jednostavno previše idealiziraju društvo i njegovu želju i sposobnost da mijenja životna uvjerenja i lifestyle većine, zbog želja i interesa određene manjine. Oni nažalost ne vide stvarno stanje, koje nam iz dana u dan pokazuje da smo kao društvo spremni pustiti da ljudi oko nas umiru od gladi i neimaštine, dok istovremeno kupujemo skupe delicije, "tjeramo luksuz" i okrećemo glavu od problema koji su zadesili neke od manje sretnih pojedinaca, iako smo više manje svjesni da je igra postavljena tako da se i mi sutra vrlo lako možemo naći u poziciji tih ljudi koje svakodnevno ignoriramo da nam ne kvare našu životnu idilu.
Današnje društvo ima gomilu problema koji se sporo ili nikako rješavaju, ali neki to uporno ignoriraju i svoje probleme guraju u prvi plan. Ono kamenje kojim ih neki gađaju, jedan je od načina na koji im manje elokventni pojedinci poručuju da "stanu u red" i pričekaju da društvo riješi neke od bitnijih i hitnijih problema, prije nego što se pozabavi sa njihovom problematikom.
Dobrodošao u raspravu, predlažem ti da isponova kreneš s čitanjem, ovaj put s razumijevanjem. Ovo što si napisao zaista nema smisla.
Computer games do not affect kids: I mean if Pacman affected us as kids we'd all be running around in darkened rooms, munching magic pills while listening to repetitive electronic music!
Ima još takvih likova ovdje, baunjaju bespućima neta, ponekad i napišu nešto što im da kredibilitet (kredit za trolanje). Što prije ih upoznaj, da se izbjegnu nesporazumi.
