U zapadnim društvima je to nakon francuske revolucije bilo omogućeno i običnim građanima a ne samo gornjem (plemićkom) sloju društva.
Danas se ponovno može vidjeti uslijed pohlepe i nesposobnosti političke elite na radikalne promjene ekonomske politike, veliko raslojavanje u zapadnom društvu kao i kod nas.
Neka CEO pobire plodove uvjetno rečeno svojeg rada ali isto tako neka i radnici poštenom plaćom pobiru plodove svojeg rada. Zašto bi CEO za svoju nesposobnost, uništenje tvrtke ili njezino oštečivanje uslijed nepromišljenih odluka bio nagrađen "zlatnim padobranom" i bio zaštićen ugovorima kao sveta krava? Kao što nam govori primjer Carle Fiorine. Ili loše poslovne odluke Nokijinih menadžera. Ili dolazak na visoku poziciju putem političkih veza, kao kod Ivice Mudrinića koji je CEO T-HT-a.
Bez radnika nema ni tvrtke.
Pa potpuno se slazem sa iznesenim.
Razlika je, vjerujem, u tome sto mislim da su ti ekcesi napuhani u medijima, i ljudi to piju i onda normalno generaliziraju na sve CEO-e, jer je jednostavnije (zbog ljubomore) zamisljati nekog uspjesnog kao debelog, beskrupuloznog biznismena, nego kao dobrog covjeka koji ponekad mora donijeti teske odluke (i otpustiti neke ljude) za dobrobit tvrtke (odnosno ljudi koji ostaju).
Htio ne htio, dio si neke društvene zajednice ma koliko bio individualac. Osim ako nisi bolesno bogat pa možeš do neke mjere mijenjati svijet i biti neovisan.
Nisam mozda bio jasan, nema veze ovaj dio sa individualnoscu ili pripadnosti drustvu, taj dio ne sporim.
Zelim reci da ne vjerujem u floskule tipa "Treba srusiti sistem", ne vjerujem ljudima koji zele srusiti vladu i dovesti svoja pravila... uglavnom ne vjerujem i ne zelim nikoga tko zeli nagla, drugacija pravila! Sistem je kakav je. Nije dobar, nije fer, ali pojedinac ne moze to krojiti po svojoj volji, neovisno o tome koliko je bogat ili mocan.
Onaj koji bi na silu to mijenjao - nije nimalo razlicit od trenutnih vodja! I ne zelim vise takve ljude na vlasti.
E sad, u sto vjerujem? Vjerujem da je jedini nacin da se sistem/svijet promjeni je da pojedinac krene od sebe.
Kao korak 1, bitno je da pojedinac uspije podici svoj standard do razine da ne mora zivotariti. Nakon toga, mora se potruditi ne zaboraviti otkuda je dosao i sto je u zivotu bitno.
Nije sramota, i ne smije biti sramota biti bogat i uspjesan!
To je ista pasta kao sto su odlikasi u skoli streberi, i umjesto da se ostali ugledaju u njih, napravili su sramotu od toga. Nisu svi odlikasi ulizivaci, niti su svi bogatasi pokrali nekoga, niti su svi uspjesni ljudi gazili po drugima.
To su generalizacije koje redovito serviraju ljubomorni lijeni ljudi, a mediji naravno to pospjesuju, a zasto?
Malo teorija zavjere i reference na 1984 - dok nekog mrzis i drzis ga odgovornim, nesposoban si vidjeti svoje propuste i napredovati.
Jesam li jasniji sada?
Smatram da je ta mržnja i prezir više radi nepravedne raspodjele bogatstva odnosno dobiti, od same zavisti.
Preraspodjela nije finalna. Korporacije rastu i propadaju, jedu same sebe, birokratski sistemi se grade i raspadaju, kraljevi se radjaju i umiru, kraljevstva se grade i raspadaju... tako je bilo otkako postoji civilizacija (mozda generaliziram, slobodno me argumentirajte).
Jedini problem u svemu tome je sto "nesposobni" nemaju iste sanse kao sposobni. Ali sto onda tu rijesiti?
Da sposoban radi dvostruko vise od nesposobnog, tako da im obojici bude jednako dobro?


24sata


boxxy (^_^)v
, upravo iz tog razloga - mogućnosti odbitka. Biti će zanimljivo ispratiti pokoji kvartalni izvještaj pojedinih popularnijih autosalona i autokuća.