Što se događa s našim društvom?

Vidis, zanimljivo......

Moj stari je znao podosta cesto izgubiti zivce i nalemati me, a cesto sam dobijao batina i zato da on 'ispadne odgovoran roditelj'... tj. ja i moj bratic bi se hrvali, mojoj tetki bi se digla kosa na glavi od toga, pa bi me stari nalemao pred njom da se ona ne uvrijedi.

Rezultat;

1. Nulta tolerancija na nasilje tipa "jaci na slabijeg". Iako bi emotivno na bilo kakav oblik takvog nasilja uzvratio 1000x mjerom, primjerice: tip opali samar curi, ja mu polomim sve kosti u obje ruke i koljena, tek tako da razmislja par mjeseci dok je nepokretan.
   Na srecu, dovoljno sam logican da znam da to ne vodi nigdje, pa se uz pomoc logike kontroliram
2. Nemam skoro nikakvog postovanja za roditelje, starog smatram neodgovornim djetetom a staru egoisticnom do neba
3. Nikad u zivotu ne bi udario svoje dijete, i vjerujem u upornost i autoritet 100%

Zanimljiva razlika u rezultatu naspram Dannya (i njegove cure), s kojim inace dijelim dosta misljenja. A vidim i pattern.. ja, tnakir, thedream, svo troje bi kaznjavali "oko za oko" onako iz gusta... i svo troje smo dobijali batine.

Sad mi samo ostaje da netko potvrdi pattern i da mi jos dvoje ljudi (pored Dannya) sa misljenjem da je to los pravni sustav, potvrde da ih roditelji nisu tukli.

Hm, ja sam također 'dobijao batine'. Naravno, kada bi napravio neku glupost, zbog koje bi moje starce morile brige, pa valjda da ja ne budem taj koji je prošao lišo :)

Znalo se dogoditi da odem ujutro u školu, a vratim se kasno (stvarno prekasno, iza 23h) navečer, a da se u međuvremenu ne javim uopće starcima gdje sam (vrijeme radnje: peti i šesti razred osnovne). Tada bi redovito dobijao batine, što sam u početku shvaćao kao napad na sebe, ali sam vremenom shvatio uzročno-posljedičnu vezu i nakon toga nije više bilo plača. Ali sam i dalje uredno kasnio i nisam se javljao :)

Ne znam za ovaj 'oko za oko dio', no ipak... Općenito ne mislim da nasilje rješava stvari, kao i da me stari nekada i nije trebao odalamiti ali iskreno - danas se više niti ne sjećam za što sam sve dobijao batine (a bilo ih je). No nasilje je jedna stvar, nije svaki udarac nasilje. Ono što se sjećam su neke prekretnice, kao ova kad više nisam cmizdrio kad bi me izdevetao po turu nakon što im se po x-ti put nisam javio gdje sam i da sam dobro. Uglavnom, ne mogu reći da su me mlatili samo kad bi napravio neko generalno sranje, ali niti da su me mlatili bezveze. Jednostavno, bilo je svega.

Danas ne mislim da je batina odgojna mjera, ali evo npr. baš jedna vrlo nedavna situacija s mojom starom i nećakom od 4 godine.

Ona sama s njim, on u usta trpa nekakve žetone, ona mu kaže da ih ispljune, da to nije za stavljanje u usta, a on ju gleda i smije joj se. I trpa. OK, iščupa ona njemu te žetone iz usta i malo kasnije mali pronađe nekakvo malo uskršnje jajašce (neki ukras, manji od bonbona, ali drveni). i opet ona njemu - ispljuni, ali vraga! Mali bježi (stara ima umjetan kuk), smije joj se, baca se naglavačke, zna točno što ju sekira i to ga veseli. Ona ga lagano zvekne po obrazu (možda nije baš tu trebala, ali OK sad), mali se naravno rasplače, pljune i par minuta kasnije sve je OK.

Da se razumijemo, mali nije neodgojeni divljak, ali ima izuzetno puno energije, snažnu volju i želju za igrom.

Naravno, njoj je grozno - zveknula je malog. Ja dođem doma i odmah mi to priča, sva opterećena. Dolazi stari još kasnije, ajmo sve proći još jednom. A ja joj kažem, pa gle, nije li bolje da mali mami kaže 'baka me udarila', nego da joj kaže 'baka me nije udarila, ali sad sam mrtav jer sam se ugušio'? Iskreno, mogla je ona to riješiti i bez udarca, ma znate kako to ide, nije to niti udarac, niti šamar, ali ja iskreno nemam pojma kako. I potpuno ju razumijem da u nekom napadu panike (jer to ludilo ne prestaje, nego postaje svakim trenom sve gore i vidiš kako sve ide u nekom krivom smjeru) žena udari malog, jer si to pravda njegovim dobrom.

Kada mali posegne za šibicama, kažem mu kako šibice nisu za igru i uzmem mu ih i stvar tu prestane. Ali da mi pali šibice i baca ih okolo zapaljene, gledajući u mene i smijući se - u tom trenutku taj udarac IMHO postaje odgojna metoda, nakon nemoj, nakon nemoj molim te, nakon to nije lijepo / opasno je / prestani. U tom trenutku i ja bi ga zveknuo.

Znam, TLDR

Ovaj pasus je dobar zato jer ne opisuje ikakvu odgojnu metodu, već tvoju metodu ispuhivanja vlastite frustracije.

Napravio si sam sebi scenarij za koji znaš da će ti dignuti živce i na kraju poentiraš kako bi ga zveknuo. U svom scenariju ti se osjećaš dobro, ali to nema veze s odgajanjem klinca. 

Okej, na što točno misliš? Znači, nisam ga udario, nisam dozvolio da stvar eskalira u tom smjeru. Kada uzme šibice, kažem mu da šibice nisu za igru, uzmem ih i to je to. Nekad se malo buni, nekad ne, ali uvijek se zaigramo s nečim drugim. Stara je pak jednostavno prošla tu točku (što mi je i razumljivo jer ne može ona sa 65 pratiti klinca od 4 čiji je vrhunac zabave igra lovice i to može furati čitav dan).

Bas sam htio poentirati to sto je Drago rekao: stvar je u tome da klinca mozes korektirati na drugaciji nacin. Jedna moja bivsa je bila teta u vrticu, i metodu koju je ona primjenjivala je izolacija od djece na odredjeno vrijeme. Dakle, ako bi se neko dijete lose ponasalo, zatvorila bi ga u kuhinjicu koja ima staklena vrata, pustila ga tamo dvije minute i onda svaku minutu dosla i pitala "Are you going to behave now?", dokle god bi dijete bilo zivcano. Ako bi dijete pokusalo izici na silu, jednostavno je drzala vrata.

Dakle, bitno je primjetiti, nije ga samo zatvorila da ga se 'rijesi' vec mu posvecivala i vise paznje nego drugoj djeci s tim konstantnim zapitkivanjem.

S vremenom, dijete se smiri, poveze vrlo vrlo brzo da mu je bolje biti miran i igrati se s drugom djecom, nego sjediti u kuhinji sam bez igracaka. Onda se samo lijepo isprica, izljubis ga i gotovo :-)

Stvar je u tome da kod izolacije, dijete ostaje samo sa svojim negativnim osjecajima, pa se moze smiriti... ako ga ides udarati ili zivcirati, samo potenciras te negativne osjecaje.

@Mentalist

hebiga, stari moj. Imao sam i ja slicnu situaciju u skoli... biti drugaciji uvijek donosi probleme, i sa bullyima i sa nastavnicima.

Na kraju krajeva, i nastavnici su samo ljudi... imali smo vec tu clanaka o djevojcici koja je nazivana sotonistom od strane nastavnice, jer slusa metal, i to jos nije ni najgori primjer.

Okej, ali moram primijetiti nekoliko stvari:

1. ne vidim vezu između Dragine i tvoje opaske (nekako mi se čini kao da je Drago skroz promašio bit, a ako ne, onda to radim ja)

2. niti moja stara, niti ja, niti puno drugih roditelja nismo tete u vrtiću - ovo ne govorim samo zbog znanja kako rješavati neke probleme, nego i zbog toga da imaš život i pored djeteta. Treba oprati veš, suđe, pospremiti kuću, nerijetko napraviti i nešto za posao od kuće, skuhati ručak, u krajnjoj liniji i otići na WC a da dijete od 4 godine ne napravi neko generalno sranje. To sve naravno dolazi nakon posla kojim prehranjuješ obitelj, a koji svakako nije odgajanje vlastitog djeteta.

3. ne pričamo o tome kako je došlo do toga. Mogla je ona makar i samo okrenuti glavu u drugu stranu, javti se na telefon, bilo što. Mali u jednom trenutku ima u ustima nešto s čime se može ugušiti i ne želi to nešto ispljunuti van, nego čak i radi gluposti zbog kojih gušenje pstaje sve izglednije - kako rješavaš taj problem? Ne možeš mu reći 'ovo nisam smio dozvoliti', pa rewind.

E, pecneš! Fala, taj mi je izraz falio!

  Uh, moja baba je prakticirala slično na nas 5 braće... :)

Zatvori te u kupaonicu dok drugi ručaju, igraju se, gledaju TV,... Efektivno!

Riskiram ispasti smijesan, ali svejedno imam pitanje: ako je "kazna 1" ono sto se inace naziva 'korekcija', zasto kod dresiranja zivotinja metoda nagrade i korekcije radi ko bog?

I, je li to oboje u vezi s dvije vrste vodjenja ljudi, tj. ohrabrivanje ljudi da rade ono sto zelis, ili obeshrabrivanje od onoga sto ne zelis da rade? Jer ako je, to mi je odlican znak da ljudi zapravo nikad ne odrastu, pogotovu programeri :-D :-D :-D

Pa nisi ispao smiješan, idući put tu ubaci neki vic, makar i programerski :P

Iako su sami principi nagrade i kazne uvelike primjenjivi kod životinja, njihova kompleksnost i kapaciteti su ipak drugačiji - tu je i samo ograničenje (npr ograničenje učenja primjerom). Bit svega je orijentacija na nagradu, a ne izbjegavanje kazne - i kod ljudi funkcionira nagrada i korekcija, tj kažnjavanje, no kompleksnost ljudi omogućuje da sam izostanak nagrade bude dovoljna kazna i smjernica za poželjno ponašanje - treba naglasiti da je to poželjno ponašanje i za tog pojedinca (znači slijedi nagrada, zadovoljstvo) i za okolinu. Kod ljudi postoji, naravno, viši stupanj rezoniranja, te odnosi postaju složeniji, zato možemo shvatiti (barem dio nas) kako npr nasilje u svrhu kažnjavanja je bazično kontradiktorno. Ako gledamo odrastanje kao nekakav finalni proizvod, onda sam mišljenja da definitivno nikada ne odrastemo (programeri included:).

edit: sry, morao sam zbrzati ovo sada, ako ti nisam dobro odgovorio reci što te točno zanima pa mogu kasnije napisati.

edit.

Našao sam prikladnije mjesto.

Ludi islam - banke koje posluju etički, nije ni čudo da ih zapad ima na piku 

Ja sam vec mislio da si je drzao za nogu kroz prozor i pustio je da visi :)

Meni se stvorila slika da mu je ispala, pala u bazen i preživjela a on bio optužen za pokušaj ubojstva , šta ti je jutro na poslu bez kave, ha?

Ma ja odo po kavu, šalim se ofc.