Onda stvarno ne znaš kakva sam ja beba i dijete bio...
VJERUJ ne zelis znati... to je zivi uzas...
Nije samo na roditeljima nego i karakteru i osobnosti dijeteta...
Slazem se. I ja sam bio divljak od djeteta. N puta sam razbio glavu, lomio kosti, pio aceton jer sam mislio da je pivo, radio sranja i slicno. Mislim da moji roditelji nisu tu mogli puno vise napravit nego su napravili. Osim vezat me u ludjacku kosulju i zakljucat u sobu :)
Mislim da sam imao 5 godina kada sam u kući palio vatru na novom tepihu za kojeg su uz ormar digli kredit, skoro sam pola kuhinje zapalio i umalo i sebe ubio.
Sva sreća naišao je otac koji me izvukao iz kuhinje vani i ugasio vatru. Tada me je prvi puta istukao i od tada nikada više zezancija sa šibicama.
Vrlo zanimljiv slučaj. Ti sad u tom slučaju opravdavaš svog oca, kao da je dobro postupio što te istukao. Pritom previđaš ključne stvari:
Tako da nema smisla da braniš postupak svog oca. On (ili netko drugi iz tvoje obitelji) je odgovoran što si dobio interes za šibice, on je odgovoran što si ti smatrao da je igranje sa šibicama poželjno ponašanje, on je odgovoran što si imao pristup šibicama. Ti si u tom slučaju batine dobio zbog brojnih propusta svog oca (i/ili ostatka svoje familije). Tvoj otac nije nikakav heroj što te istukao - tvoj otac ti je omogućio igranje sa šibicama i onda si dobio batine zbog toga jer si napravio ono što ti je omogućio! Da je ostavio otvorenu bocu HCl-a na stolu i zaprijetio ti da je ne diraš, i da si ti tu bocu prevrnuo i polijao se s tom kiselinom, zar bi te i onda morao istući? Zar si ti kriv što si prevrnuo tu bocu? Ne, kriv bi bio tvoj otac jer ti je omogućio da to napraviš! Ti si bio dijete! Ti nisi bio svjestan mogućih posljedica svojih postupaka!
Također, pitam se koliko je bilo potrebe da te istuče nakon što si zapalio kuhinju - zar ti hoćeš reći da te nije nimalo bilo strah plamteće kuhinje, zar na tebe nije utjecala uznemirenost, ljutnja, žalost članova tvoje obitelji? Zar nisi mogao biti kažnjen u stilu "zapalio si tepih koji smo kupili na kredit - nema više bombona tako dugo dok ga ne otplatimo, a otplaćivat ćemo ga od novaca koji smo dotad trošili na bombone" (naravno, ne bi te trebali tako dugo držati na suhome - ali ipak dovoljno dugo da vidiš što si svojim postupkom uzrokovao)?
Zasto ograniciti? Pa postoje norme prema kojima se drustvo ponasa. Kada bi se svi ponasali onako kako bi htjeli to bi bio kaos i anargija. Pravila ponasanja se moraju nauciti. Razlika dobra i zla se moraju nauciti. Dijete to ne moze nauciti samo, zbog toga i postoje roditelji.
Inace, od moje ekipe iz osnovne skole, svi koji su imali roditelje koji nisu znali kazniti svoje dijete, vec su ga redovito branili, su danas redovito propaliteti - bez posla (niti ga traze, odnosno zivotare), narkomani i slicno...
Takodjer primjecujem trend novih generacija gdje se roditelji jako malo brinu o svojoj djeci iako imaju vremena za njih (pocevsi od slanja osnovnoskolaca na repeticije, neimanje nikakvih ogranicenja i slicno) da su svi shebani do boli, bez imalo kulture, postovanja, pameti. Generacije koje slijede idu sve gore i gore.
Vrlo zanimljiv slučaj. Ti sad u tom slučaju opravdavaš svog oca, kao da je dobro postupio što te istukao. Pritom previđaš ključne stvari:
Tako da nema smisla da braniš postupak svog oca. On (ili netko drugi iz tvoje obitelji) je odgovoran što si dobio interes za šibice, on je odgovoran što si ti smatrao da je igranje sa šibicama poželjno ponašanje, on je odgovoran što si imao pristup šibicama. Ti si u tom slučaju batine dobio zbog brojnih propusta svog oca (i/ili ostatka svoje familije). Tvoj otac nije nikakav heroj što te istukao - tvoj otac ti je omogućio igranje sa šibicama i onda si dobio batine zbog toga jer si napravio ono što ti je omogućio! Da je ostavio otvorenu bocu HCl-a na stolu i zaprijetio ti da je ne diraš, i da si ti tu bocu prevrnuo i polijao se s tom kiselinom, zar bi te i onda morao istući? Zar si ti kriv što si prevrnuo tu bocu? Ne, kriv bi bio tvoj otac jer ti je omogućio da to napraviš! Ti si bio dijete! Ti nisi bio svjestan mogućih posljedica svojih postupaka!
Također, pitam se koliko je bilo potrebe da te istuče nakon što si zapalio kuhinju - zar ti hoćeš reći da te nije nimalo bilo strah plamteće kuhinje, zar na tebe nije utjecala uznemirenost, ljutnja, žalost članova tvoje obitelji? Zar nisi mogao biti kažnjen u stilu "zapalio si tepih koji smo kupili na kredit - nema više bombona tako dugo dok ga ne otplatimo, a otplaćivat ćemo ga od novaca koji smo dotad trošili na bombone" (naravno, ne bi te trebali tako dugo držati na suhome - ali ipak dovoljno dugo da vidiš što si svojim postupkom uzrokovao)?
Tocka 1: moji su uvijek sakrivali sibice od mene a ja bi ih uvijek uspio pronaci. Kad klinjo nesto naumi on ce doci do sibica makar ih uzeo pri posjetu kod bake
Tocka 2: moji su palili plinski stednjak
Obozavam ove psihoanalize gdje je sve crno i bijelo i svi imaju rijesenje za sve, ali odgoj djeteta ne mozes raditi po "spranci", a pogotovo nikad nije crno i bijelo. Svako dijete je kompleksno na svoj naci, svaki roditelj ima n faktora zbog kojeg ce se ponasati ovako ili onako. S ovim ne opravdavam lose roditelje, samo kazem da svi imate neke dobre teorije, a postoji milijun drugih faktora prema kojima se dijete "gradi" na koje roditelj nemoze utjecati - klinci u ulici, vrticu, skoli, tv, internet bla bla bla...
Zasto ograniciti? Pa postoje norme prema kojima se drustvo ponasa. Kada bi se svi ponasali onako kako bi htjeli to bi bio kaos i anargija. Pravila ponasanja se moraju nauciti. Razlika dobra i zla se moraju nauciti. Dijete to ne moze nauciti samo, zbog toga i postoje roditelji.
Inace, od moje ekipe iz osnovne skole, svi koji su imali roditelje koji nisu znali kazniti svoje dijete, vec su ga redovito branili, su danas redovito propaliteti - bez posla (niti ga traze, odnosno zivotare), narkomani i slicno...
Takodjer primjecujem trend novih generacija gdje se roditelji jako malo brinu o svojoj djeci iako imaju vremena za njih (pocevsi od slanja osnovnoskolaca na repeticije, neimanje nikakvih ogranicenja i slicno) da su svi shebani do boli, bez imalo kulture, postovanja, pameti. Generacije koje slijede idu sve gore i gore.
Kad gledaš u biti za što danas djecu uće, da postanu tuđi robovi ili ako su jačeg materijalnog stanja da postanu robovlasnici i da onda opće društveni proizvod raspodjele na način na koji njima paše, super maksimalna tolerancija u sprezi sa netolerantnom sustavom i okruženjem, ja sam tvrdnje da svatko ima jednake sposobnosti, pa pošto svi imamo iste spospbnosti svi bi trebali imati i ista prava i iste mogučnosti, problem je što smo kroz povijest kao vrsta sami sebi stvarali neprijatelje , izmislili vojske, granice, države, korporacije - religije - vodstvo.
Djecu treba učit da budu tolerantna prema sebi i prema drugima, te da svojim radom i ponašanjem rade na korist sebi i drugima.
Ne mora se raditi o emotivnom zlostavljanju ako svom djetetu zbog sranja koje je napravilo zabranim igranje videoigara taj dan, ili zabranim izlazak u petak.
Krivo si shvatio moje postove. Slažem se s ovim podebljanim - nemam ništa protiv nekog korektnog oblika discipliniranja djece - djeca moraju na neki način naučiti što smiju, a što ne smiju raditi.
Ono što mene muči je to što mnogim ljudima zlostavljanje predstavlja isključivo batine. Kažeš - "Svaki roditelj, potencijalni roditelj i na kraju krajeva čovjek trebao bi znati razliku, zašto uopće uplitati riječ zlostavljanje u raspravi, svi smo protiv toga" - zna i trebao bi znati su dvije različite stvari. Također, to što zna, ne znači da tako i postupa.
Dam ti osobni primjer - jedna žena često je vikala na svog klinca, bez nekog osobitog razloga. A i njegov otac je općenito jako glasan. Klinac mi je djelovao pomalo tužno i na trenutke povučeno, ali je i dalje znao raditi "pi*darije", koje to zapravo i nisu bile. I jednog dana, kad su došli u posjetu kod mojih roditelja, mi do*izdilo i počeo sam se derati na nju - kakva je ona majka, kako se tako može ponašati prema vlastitom djetetu (sličnu porciju dobio je i otac), nakon čega je bila šokirana, totalno uznemirena, izbezumljena, uopće joj nije bilo jasno zašto sam tako reagirao (još k tome u to doba sam imao nekih 24-25 godina, pa što ću ja nju učiti kako da bude majka) i odmah su kidnuli doma. Nekoliko godina nakon toga nije uopće dolazila k mojim starcima - toliko ju je to uvrijedilo. Ali efekt je bio pozitivan - danas se ni približno toliko više ne dere na klinca (preda mnom pogotovo) i pokušava mu biti dobra majka. Poanta? Zlostavljač vrlo često ne zna da je zlostavljač! Da je svjestan toga, možda ni ne bi zlostavljao. Tako dugo dok ga nešto ne šokira, možda neće biti svjestan što radi svojoj djeci ili ljudima oko sebe.
Tocka 1: moji su uvijek sakrivali sibice od mene a ja bi ih uvijek uspio pronaci. Kad klinjo nesto naumi on ce doci do sibica makar ih uzeo pri posjetu kod bake
Tocka 2: moji su palili plinski stednjak
Jesu ti roditelji pokušali objasniti zašto se ne smiješ igrati sa šibicama? Jesi ti zapalio kuhinju?
Poanta moje poruke je bila da mu pokažem da, da su mu roditelji drugačije postupali, ne bi bilo potrebe za batinama. Dobio je batine zbog propusta svojih roditelja, a ne zato jer je bio loše dijete ili jer se loše ponašao. Mislim da je sam šok zbog kuhinje u plamenu bio dovoljan da si za do kraja života zapamti da igranje sa šibicama nije poželjno.
I čemu su onda služile batine? Preventivnu svrhu nisu imale - došle su nakon počinjenja djela.
pa da u stvari , batine eventualno onda imaju smisla ako je dijete u dobi 6-13 god i napravilo je nešto za što je svejno da nije smjelo , jer djeca inaće radi greške roditelja naprave nešto pogrešno.Btw tnakir pio si aceton haha , mogu mislit kako je peklo lol haha.
Tocka 1: moji su uvijek sakrivali sibice od mene a ja bi ih uvijek uspio pronaci. Kad klinjo nesto naumi on ce doci do sibica makar ih uzeo pri posjetu kod bake
Tocka 2: moji su palili plinski stednjak
Jesu ti roditelji pokušali objasniti zašto se ne smiješ igrati sa šibicama? Jesi ti zapalio kuhinju?
Jesu i svejedno sam sa prijateljem palio sibice i male vatre jer mi je to bio gust. Nisam zapalio kuhinju ali se i to moglo dogodit.
Tocka 1: moji su uvijek sakrivali sibice od mene a ja bi ih uvijek uspio pronaci. Kad klinjo nesto naumi on ce doci do sibica makar ih uzeo pri posjetu kod bake
Tocka 2: moji su palili plinski stednjak
Jesu ti roditelji pokušali objasniti zašto se ne smiješ igrati sa šibicama? Jesi ti zapalio kuhinju?
Jesu i svejedno sam sa prijateljem palio sibice i male vatre jer mi je to bio gust.
Možda bi ti, da si ti bio zadužen za paljenje vatre na štednjaku, to dosadilo s vremenom. 
Nisam zapalio kuhinju ali se i to moglo dogodit.
Da si zapalio kuhinju, zar bi ti zbilja nakon toga trebale još i batine? Koja bi bila njihova svrha?
Možda bi ti, da si ti bio zadužen za paljenje vatre na štednjaku, to dosadilo s vremenom. 
Eto vam svima najjednostavnije odgovoreno kako riješit određene problem bez tuče diteta.
Morate znat kad ditetu nešto zabranite ono postane još više znatiželjno, pa sama zabrana i odrasloj osobi nepogoduje a kamoli ditetu koje nemože samo razlučiti šta je za njeg dobro a šta nije.
Moj stari je govorio, šipka je za magareta a ne dite. Nikad nisam bio tučen od strane roditelja pa sam ispao ok.
Ne drogiram se, ne konzumiram alkohol, ne pušim, radim u svojoj firmi i izdržajem nepokretnu mater.
Eto sve to bez i jednog šibanja dok sam mali bio.
Tako svi vi koji pričate kako ćeš ispast ovaki ili onaki ako nisi popare dobio ko dite, obisite to mačku o rep.
Da se nadovežem na mbaksa gore, evo vam jedan primjer iz mog života.
Stari mi je bio lovac, volio je ić u lov to mu je bio hobi. Naravno morao je imat i pušku, pošto smo živili u stanu nije mogao je baš sklonit od nas dice.
Da skratim priču, s 9 godina sam znao punit patrone, očistit pušku i uvijek mi je dao da je ostavim na mjestu u plakaru ali prije toga da je pregledam dali je prazna i nakon pregledanja odložim.
Od nas troje dice nikad nikakav icident s puškom se nije desio.
naravno roditelji koji batinaju djecu iz razloga koje si naveo je ne zasluzuju ni imati , ali npr kao sto je forumaš " veliiki brat " dolje naveo , kad uhvatiš dvogodisnje dijete u padu sa ograde od 3 metra onda ga treba opravdano premlatit ko svinju da to ne ponovi više , jer kao sto sam vec par puta rekao s takvim stvarima se ne moze riskirati.
A zašto bi ga premlatio kao svinju? Pa nije fizička bol poanta toga nego sam strah od iskustva. Nije "glavna komponenta" udaranja po dupetu to da dijete ne može sjediti narednih mjesec dana na njemu, jer i bez pravog udaranja dijete dobro zna o čemu je riječ. Uz činjenicu da je skoro pao, ne treba mu batinanje...štoviše, ne treba mu ništa, osim ako dijete nije shvatilo da se moglo ozlijediti. U tom slučaju ga treba "odvaliti" po dupetu, ali ne da ga ozlijediš nego da poveže što se dogodilo uz neugodno iskustvo.
Još jednu grešku roditelji često rade, koliko vidim, a to je konstantno izderavanje na dijete, misleći da ćeš ga tako zaustaviti u naumu da nešto učini, a tu je i meni najdraže prebacivanje loptice na drugog roditelja tipa "vidi ga šta radi"...gdje bi drugi roditelj trebao uletjeti i biti Tahi...pa se dijete nauči da je jedan roditelj idiot, a drugi je opasan 
Nemam djece, ali čuvao sam mlađu sestru od svoje 9. godine i skoro do srednje...sa 6 godina sam već ostajao sam doma i preko dana i preko noć, ovisno o potrebi, a mogli su me ostaviti jer su me odgojili kako treba i jer sam se već tada znao brinuti za sebe. Danas se ljudi boje ostaviti klince od 12 godina same...tlače se tete i bake da ih konstantno paze, a sve iz, vjerojatno opravdanog, straha da će se nešto dogoditi, jer dijete nisu pametno pripremili na život.
Nedostatak vremena kod roditelja za odgoj djece...
Moderno s*anje koje bi trebalo služiti kao isprika. Vremena se nema ništa manje nego u Jugi.
Nije stvar niti u kvantiteti, nego u kvaliteti. Gore si mogao pročitati da sam često bio sam doma...razlog je što je stara radila tri smjene, a stari je, zbog naravi posla, najčešće bio izvan države.
Dakle, na mene je i to malo vremena što su imali očito dobro utrošeno, jer nisu bile bitne šetnje šoping centrom (dobro, nije ih ni bilo :x), nego pošteni obiteljski ručak, izlet ili zajebancija doma.
Nije me se tjeralo da se idem igrat, samo da me ne gledaju, nego sam dobivao odgovore na sva postavljena pitanja...a bilo ih je 
Nije me se ostavljalo pred "komodorcem" po cijeli dan, am koliko mi to želja bila, samo da bih šutio i da imaju mir.
Takve "sitnice"
Al' baš ti je jednostavno tako. Možda imaju peć na drva? Da svaki puta kada trebaju potpaliti vatru tjeraju dijete u drugu sobu, da ne vidi o čemu je riječ?
Možeš ti šibice staviti na na Mars, ja garantiram da će ono dijete koje želi, napraviti je*eni shuttle da dođe do njih...metaforički rečeno 
Nije uvijek istina da nanesena bol znači izbjegavanje. Petarde su odličan primjer. Klincima nerijetko eksplodira u ruci ili blizini, ali ako vide da nema trajne štete, jednostavno će ih većina opet raditi isto, a tu je riječ o starijim "pametnijim" pojedincima.
Dao sam alternativnu mogućnost - daj djetetu da pali šibice! Ali u kontroliranim uvjetima! Pa da onda zna da šibice služe za potpaliti vatru u peći na drva. I nek to radi svaki dan - zasitit će se s vremenom i neće imati potrebe samostalno, po skrivečki, raditi svoje piromanske scene.
A ne da dijete stalno gleda roditelja kako se igra šibicama (vjerojatno u većini slučajeva za potpaliti cigaretu), a njemu ne da! Ne samo da mu ne da, nego ga još upozorava i prije ti mu batinama ako će to raditi! Pa gdje je tu logika?!
Dakle, može se na različite načine probati riješiti ta stvar. Ali ovako "na suho" nema smisla - da mu ne daš ono što i sam radiš i još mu prijetiš, a dijete ne shvaća u čemu je problem s obzirom da svaki dan gleda roditelje kako se igraju sa šibicama. Ista fora kao i kad se roditelji ljute i ne daju djeci da puše. To je loše, ne smiješ, ovo-ono - gluposti. Dijete hoće raditi ono što vidi da odrasli rade.
naravno roditelji koji batinaju djecu iz razloga koje si naveo je ne zasluzuju ni imati , ali npr kao sto je forumaš " veliiki brat " dolje naveo , kad uhvatiš dvogodisnje dijete u padu sa ograde od 3 metra onda ga treba opravdano premlatit ko svinju da to ne ponovi više , jer kao sto sam vec par puta rekao s takvim stvarima se ne moze riskirati.
A zašto bi ga premlatio kao svinju? Pa nije fizička bol poanta toga nego sam strah od iskustva. Nije "glavna komponenta" udaranja po dupetu to da dijete ne može sjediti narednih mjesec dana na njemu, jer i bez pravog udaranja dijete dobro zna o čemu je riječ. Uz činjenicu da je skoro pao, ne treba mu batinanje...štoviše, ne treba mu ništa, osim ako dijete nije shvatilo da se moglo ozlijediti. U tom slučaju ga treba "odvaliti" po dupetu, ali ne da ga ozlijediš nego da poveže što se dogodilo uz neugodno iskustvo.
Još jednu grešku roditelji često rade, koliko vidim, a to je konstantno izderavanje na dijete, misleći da ćeš ga tako zaustaviti u naumu da nešto učini, a tu je i meni najdraže prebacivanje loptice na drugog roditelja tipa "vidi ga šta radi"...gdje bi drugi roditelj trebao uletjeti i biti Tahi...pa se dijete nauči da je jedan roditelj idiot, a drugi je opasan 
Nemam djece, ali čuvao sam mlađu sestru od svoje 9. godine i skoro do srednje...sa 6 godina sam već ostajao sam doma i preko dana i preko noć, ovisno o potrebi, a mogli su me ostaviti jer su me odgojili kako treba i jer sam se već tada znao brinuti za sebe. Danas se ljudi boje ostaviti klince od 12 godina same...tlače se tete i bake da ih konstantno paze, a sve iz, vjerojatno opravdanog, straha da će se nešto dogoditi, jer dijete nisu pametno pripremili na život.
Nedostatak vremena kod roditelja za odgoj djece...
Moderno s*anje koje bi trebalo služiti kao isprika. Vremena se nema ništa manje nego u Jugi.
Nije stvar niti u kvantiteti, nego u kvaliteti. Gore si mogao pročitati da sam često bio sam doma...razlog je što je stara radila tri smjene, a stari je, zbog naravi posla, najčešće bio izvan države.
Dakle, na mene je i to malo vremena što su imali očito dobro utrošeno, jer nisu bile bitne šetnje šoping centrom (dobro, nije ih ni bilo :x), nego pošteni obiteljski ručak, izlet ili zajebancija doma.
Nije me se tjeralo da se idem igrat, samo da me ne gledaju, nego sam dobivao odgovore na sva postavljena pitanja...a bilo ih je 
Nije me se ostavljalo pred "komodorcem" po cijeli dan, am koliko mi to želja bila, samo da bih šutio i da imaju mir.
Takve "sitnice"
Al' baš ti je jednostavno tako. Možda imaju peć na drva? Da svaki puta kada trebaju potpaliti vatru tjeraju dijete u drugu sobu, da ne vidi o čemu je riječ?
Možeš ti šibice staviti na na Mars, ja garantiram da će ono dijete koje želi, napraviti je*eni shuttle da dođe do njih...metaforički rečeno 
Nije uvijek istina da nanesena bol znači izbjegavanje. Petarde su odličan primjer. Klincima nerijetko eksplodira u ruci ili blizini, ali ako vide da nema trajne štete, jednostavno će ih većina opet raditi isto, a tu je riječ o starijim "pametnijim" pojedincima.
naravno da nećeš ozlijediti dijete , ali kako bi ga ti natjerao da shvati strah od pada sa 3 metra ? btw kako da citiram samo dio posta koji me zanima.
Dao sam alternativnu mogućnost - daj djetetu da pali šibice! Ali u kontroliranim uvjetima! Pa da onda zna da šibice služe za potpaliti vatru u peći na drva. I nek to radi svaki dan - zasitit će se s vremenom i neće imati potrebe samostalno, po skrivečki, raditi svoje piromanske scene.
A ne da dijete stalno gleda roditelja kako se igra šibicama (vjerojatno u većini slučajeva za potpaliti cigaretu), a njemu ne da! Ne samo da mu ne da, nego ga još upozorava i prije ti mu batinama ako će to raditi! Pa gdje je tu logika?!
Dakle, može se na različite načine probati riješiti ta stvar. Ali ovako "na suho" nema smisla - da mu ne daš ono što i sam radiš i još mu prijetiš, a dijete ne shvaća u čemu je problem s obzirom da svaki dan gleda roditelje kako se igraju sa šibicama. Ista fora kao i kad se roditelji ljute i ne daju djeci da puše. To je loše, ne smiješ, ovo-ono - gluposti. Dijete hoće raditi ono što vidi da odrasli rade.
Pa slažemo se očito, problem o kojem ja govorim nastaje kada se dijete nije zasitilo, a ti nisi u blizini ;)
naravno da nećeš ozlijediti dijete , ali kako bi ga ti natjerao da shvati strah od pada sa 3 metra ? btw kako da citiram samo dio posta koji me zanima.
Većina klinaca će shvatiti taj strah onoga trenutka kada počne padati...ako ga uloviš u tom trenutku, postoji dio djece kojoj će to biti zabavno, jer ne shvaćaju što se moglo dogoditi. U tom slučaju ga možeš odvaliti po guzici. U takvoj situaciji većina roditelja će namlatiti dijete iz vlastitog straha. Ne bih nazvao te ljude zlostavljačima, zbog toga.
Dao sam alternativnu mogućnost - daj djetetu da pali šibice! Ali u kontroliranim uvjetima! Pa da onda zna da šibice služe za potpaliti vatru u peći na drva. I nek to radi svaki dan - zasitit će se s vremenom i neće imati potrebe samostalno, po skrivečki, raditi svoje piromanske scene.
A ne da dijete stalno gleda roditelja kako se igra šibicama (vjerojatno u većini slučajeva za potpaliti cigaretu), a njemu ne da! Ne samo da mu ne da, nego ga još upozorava i prije ti mu batinama ako će to raditi! Pa gdje je tu logika?!
Dakle, može se na različite načine probati riješiti ta stvar. Ali ovako "na suho" nema smisla - da mu ne daš ono što i sam radiš i još mu prijetiš, a dijete ne shvaća u čemu je problem s obzirom da svaki dan gleda roditelje kako se igraju sa šibicama. Ista fora kao i kad se roditelji ljute i ne daju djeci da puše. To je loše, ne smiješ, ovo-ono - gluposti. Dijete hoće raditi ono što vidi da odrasli rade.
Pa slažemo se očito, problem o kojem ja govorim nastaje kada se dijete nije zasitilo, a ti nisi u blizini ;)
naravno da nećeš ozlijediti dijete , ali kako bi ga ti natjerao da shvati strah od pada sa 3 metra ? btw kako da citiram samo dio posta koji me zanima.
Većina klinaca će shvatiti taj strah onoga trenutka kada počne padati...ako ga uloviš u tom trenutku, postoji dio djece kojoj će to biti zabavno, jer ne shvaćaju što se moglo dogoditi. U tom slučaju ga možeš odvaliti po guzici. U takvoj situaciji većina roditelja će namlatiti dijete iz vlastitog straha. Ne bih nazvao te ljude zlostavljačima, zbog toga.
da, to sto si rekao , dosta roditelja bi se jako preplašilo pa bi namlatili dijete jer nemogu ostat hladne glave, to je i nije dobro , btw jos jednog kako da citiram samo dio koji zelim?
btw jos jednog kako da citiram samo dio koji zelim?
Samo obrišeš višak, kao u Wordu (OK, možda malo opreznije - koristi undo dok ne skužiš :)
Tek sam se sada vratio sa posla, pa vidim da naveliko komentarišete tu moju "nezgodu" pa je red da i ja kažem što je bilo.
Vrlo zanimljivo baksa da nisi odgovorio na prvo pitanje koje sam ti uputio jer me je tvoj odgovor na moguću hipotetsku situaciju više interesirao, nego tvoja telepatska psihoanaliza mojih i roditeljskih postupaka a da ne znaš što je sve bilo. Paušalno iznosiš neka razmišljanja.
1- bila je peć na drva - kamin, šibice su bile u ladici na visini većoj od 1 metra, sakrivene ispod kuhinjskih krpa. Bukvalno sam pretražio kuhinju za upaljačem ili šibicama i tamo sam ih našao. Nisu ostavljene na vidljivo mjesto nego su bile sakrivene. Bilo je proljeće, vatra nije bila upaljena.
2- ostao sam sam kod kuće na 15 minuta, bio sam spavao i onda se probudio pa sam išao u belaj ccc.
3 - otac se vratio iz 3 smjene, otključao vrata i vidio dim, majka je otišla do obližnje apoteke po neke sirupe.
Znači u tih 15 minuta sam se probudio, pošao tražiti majku otišao do kuhinje, vidio novine i potražio šibice i voila kuhinja u plamenu.
Nisu mi baš dopustili da se namjerno opržim, jer to nisu sebi dopuštali da sebi nanesem nešto nažao, ali sam i to uspio mnogo puta jer sam otvarao kamin da ložim drva. Ono baš sam namjerno pratio kada nisu tu da ja nešto počnem ložiti.
Šibice su 100 puta bile "ne, žiž-žiž"
, ali sam izgleda bio mali piroman jer sam volio gledati kako gori vatra i paliti papire
.
Negdje u 8 godini sam umalo uspio zapaliti 15 tona visokokaloričnog uglja u šupi, tada nisam dobio batine ali su došli vatrogasci i od tada me minula bilo kakva želja da nešto palim jer me je otac samo prjeko pogledao a ja se usro ko grlica. Prije 5 godina umalo sam glavu izgubio u požaru gospodarskog objekta, i vrlo vrlo se plašim da ne uzrokujem svojom nepažnjom neki požar.
Od onog jednostavno imam pomalo neku fobiju da ne izazovem požar, nemam strah od vatre kao takve, nego da ne izazovem požar.
Imaš pogrešno razmišljanje vezano za roditelje da su oni krivi, oni uopće nisu krivi ni malo. Objašnjavali su, krili, pokazivali da je loše, kažnjavali, prijetili, ali jednostavno se smirim i onda iskoristim par minuta nemogućnosti nadzora i eto ti frke.
Bio sam odličan u školi, poslušan kod kuće, ali bez nadzora vrlo neobuzdan, slušao sam kod kuće jer se znalo tko je tu glavni, ali čim nisam imao nadzora odmah su bili belaji.
Navukao sam ondašnju miliciju sa 9 godina ocu na vrat 2 puta, toliko o tome, dobio sam BMX za 5 u 3 razredu, i onda otišao u obližnju fabriku i sa ekipom poskidao apsolutno sve one svjetleće ukrase sa guma od bicikala radnika, mi smo ih zvali "mačje oči". Po starog došla milicija na posao, tražili ga kod direktora.
Moš mislit otac ne zna šta je sad u pm, jer se prep'o da mi nešto nije bilo kada sam se vraćao iz škole. Kada ono sin postao lopov
.
Vratio sam to, stari me ukorio ali nije bilo batina, a drugi puta sam sa ekipom se ušunjao u poduzeće preko puta njegovog, ušao u kuhinju i poharali istu odnijeli smo 3-4 gajbe sokova i pletaru sendviča na igralište i počastili ekipu.
Portir došao po oca i rekao mu o svemu, e onda se stari vratio sa posla, maknuo ženu u stranu i onda je bila šiba.
Nikada više nisam ništa ukrao, čak me toliko sada sram da u šoping centru držim ruke na vidljivom, a jaknu otkopčanu da nebi tko slučajno i pomislio da sam nešto stavio sebi u džep kada pregledavam proizvode.
Sa 7 godina sam sa 2 rođaka u dvorištu uhvatio bolesnog goluba i preklo ga cjediljkom za čaj, igrali se doktora jbg.
Bilo je i tada nešto malo batina, a od tada volim životinje i vrlo se ljutim kada vidim da netko muči životinje.
Da sam gladan i da nemam šta jesti umro bih od gladi jer nebih mogao ubiti životinju od sažaljenja.
Eto toliko o meni i mojim budalaštinama, pamtim samo kada sam dobio batine i od tada se popravljao. Valjda se sa mnom nije moglo nježnije i bolje jer su pokušali ali ne ide.
Očekujem da ćeš nakon ovoga utvrditi da nisam bio normalan. 
....otišao do kuhinje, vidio novine i potražio šibice i voila kuhinja u plamenu.
Sorry, znam da je ozbiljna konverzacija u djiru, ali ovo me bas rasplakalo od smijeha :-D
....otišao do kuhinje, vidio novine i potražio šibice i voila kuhinja u plamenu.
Sorry, znam da je ozbiljna konverzacija u djiru, ali ovo me bas rasplakalo od smijeha :-D
Ih, šta sam sve radio treba mi čitav dan ispričam. Kad pogledam, jadni moji roditelji, ispatili su samnom.
Ovo sa golubom, utrčao sam u kuću sa krvavom cjediljkom i glavom od goluba, majka umalo u nesvijest pala. cccc
94 -te za vrijeme granatiranja otac došao sa prve crte i mene nije zatekao jer sam bio na pecanju, čovjek je preblijedio i pod granatama me tražio kod srušenog mosta kako pecam. Počeo plakati od radosti i doveo me kući, štapove mi je polomio. Dobio sam ih za 5 u 4 razredu. Žao mi Silstarovih štapova i Kormoranovih mašinica.
Sve u svemu hebo sam znanje onom u filmu "Sam u kući", taj je bio teški amater za mene.
Kad smo kod epi-napada...kažu doktori da je pijani moron samo glumio...što baca još zanimljivije svjetlo na internet novinarstvo i lakozapaljivu maštu 'rvata, te volju za pljuckanjem po policiji.
Zbog njega će eventualni budući sličan scenarij, sa pravim napadajem, završiti batinanjem od strane policije 
ne mora biti !
kao što su se novinari zaletjeli s "nesposobnošću policije za pružanje prve pomoći epileptičaru" tako su se i neki liječnici zaletjeli s izjavom "nije imao epilepsiju, bio je pijan".
takvima bih odmah oduzeo radnu dozvolu na 6 mj. i poslao ih na dodatnu edukaciju da nauče što je alkoholičarska epilepsija.
dakle, epilepsija nije primarna bolest, nego je uzrokovana ispijanjem alkohola, potencijalnim alkoholizmom.
Kako to ogavno izgleda, kao kad lovci poziraju pred ubijenim životinjama/trofejima.
@Boxer - koji si ti piroman :)
Ali i ja sam bio divljak ko i ti :)
Kako to ogavno izgleda, kao kad lovci poziraju pred ubijenim životinjama/trofejima.
Ovoga ima u svakom ratu, nema to veze s Amerikancima. Čak i najmirniji i "najbolji" ljudi u ratu se često promijene i postanu čudovišta.
Nadam se da će im se suditi, da će biti kažnjeni i u najmanju ruku nečasno otpušteni iz vojne službe.