Što se događa s našim društvom?

Slazem se. I ja sam bio divljak od djeteta. N puta sam razbio glavu, lomio kosti, pio aceton jer sam mislio da je pivo, radio sranja i slicno. Mislim da moji roditelji nisu tu mogli puno vise napravit nego su napravili. Osim vezat me u ludjacku kosulju i zakljucat u sobu :)

Vrlo zanimljiv slučaj. Ti sad u tom slučaju opravdavaš svog oca, kao da je dobro postupio što te istukao. Pritom previđaš ključne stvari:

• omogućio ti je da dođeš do šibica, da se igraš sa šibicama - kako su šibice mogle završiti u tvojim rukama?! ti uopće nisi trebao biti svjestan da šibice postoje (osim eventualno kao sredstvo za paljenje vatre na plinskom štednjaku ili loženje drva, a i onda su šibice mogle biti izvađene iz džepa, vatra zapaljena, i opet pospremljene na sigurno - gdje ti nisu pred nosom i gdje ne možeš do njih)
• što je tvoj otac ili ostatak familije radio sa šibicama - jesu bili pušači? svojim primjer je tebi pokazivao da je igranje sa šibicama dobro ponašanje! djeca uče na primjeru odraslih! kako je onda on tebi kao djetetu mogao "objasniti" da je igranje sa šibicama loše? i to još uz prijetnje da će te istući! Znači, ti se ne bi smio igrati sa šibicama, jer bi se morao bojati batina! Pa valjda se ne bi trebao igrati sa šibicama da se ne opečeš, zapališ sebe ili kuću, zar ne? Bolje bi bilo da ti je dao da zapališ jednu šibicu i da ju držiš - pa bi je onda, kad bi te počelo boljeti zbog vatre, sam bacio - i iz prve ruke bi znao da vatra može uzrokovati bol. Mislim... Iz ovog što si napisao ja ne vidim da si ti bio svjestan da "vatra boli".

Tako da nema smisla da braniš postupak svog oca. On (ili netko drugi iz tvoje obitelji) je odgovoran što si dobio interes za šibice, on je odgovoran što si ti smatrao da je igranje sa šibicama poželjno ponašanje, on je odgovoran što si imao pristup šibicama. Ti si u tom slučaju batine dobio zbog brojnih propusta svog oca (i/ili ostatka svoje familije). Tvoj otac nije nikakav heroj što te istukao - tvoj otac ti je omogućio igranje sa šibicama i onda si dobio batine zbog toga jer si napravio ono što ti je omogućio! Da je ostavio otvorenu bocu HCl-a na stolu i zaprijetio ti da je ne diraš, i da si ti tu bocu prevrnuo i polijao se s tom kiselinom, zar bi te i onda morao istući? Zar si ti kriv što si prevrnuo tu bocu? Ne, kriv bi bio tvoj otac jer ti je omogućio da to napraviš! Ti si bio dijete! Ti nisi bio svjestan mogućih posljedica svojih postupaka!

Također, pitam se koliko je bilo potrebe da te istuče nakon što si zapalio kuhinju - zar ti hoćeš reći da te nije nimalo bilo strah plamteće kuhinje, zar na tebe nije utjecala uznemirenost, ljutnja, žalost članova tvoje obitelji? Zar nisi mogao biti kažnjen u stilu "zapalio si tepih koji smo kupili na kredit - nema više bombona tako dugo dok ga ne otplatimo, a otplaćivat ćemo ga od novaca koji smo dotad trošili na bombone" (naravno, ne bi te trebali tako dugo držati na suhome - ali ipak dovoljno dugo da vidiš što si svojim postupkom uzrokovao)?

Zasto ograniciti? Pa postoje norme prema kojima se drustvo ponasa. Kada bi se svi ponasali onako kako bi htjeli to bi bio kaos i anargija. Pravila ponasanja se moraju nauciti. Razlika dobra i zla se moraju nauciti. Dijete to ne moze nauciti samo, zbog toga i postoje roditelji.

Inace, od moje ekipe iz osnovne skole, svi koji su imali roditelje koji nisu znali kazniti svoje dijete, vec su ga redovito branili, su danas redovito propaliteti - bez posla (niti ga traze, odnosno zivotare), narkomani i slicno... 

Takodjer primjecujem trend novih generacija gdje se roditelji jako malo brinu o svojoj djeci iako imaju vremena za njih (pocevsi od slanja osnovnoskolaca na repeticije, neimanje nikakvih ogranicenja i slicno) da su svi shebani do boli, bez imalo kulture, postovanja, pameti. Generacije koje slijede idu sve gore i gore.

Kad gledaš u biti za što danas djecu uće, da postanu tuđi robovi ili ako su jačeg materijalnog stanja da postanu robovlasnici i da onda opće društveni proizvod raspodjele na način na koji njima paše, super maksimalna tolerancija u sprezi sa netolerantnom sustavom i okruženjem, ja sam tvrdnje da svatko ima jednake sposobnosti, pa pošto svi imamo iste spospbnosti svi bi trebali imati i ista prava i iste mogučnosti, problem je što smo kroz povijest kao vrsta sami sebi stvarali neprijatelje , izmislili vojske, granice, države, korporacije - religije - vodstvo.  

Djecu treba učit  da budu tolerantna prema sebi i prema drugima, te da svojim radom i ponašanjem rade na korist sebi i drugima. 

Jesu ti roditelji pokušali objasniti zašto se ne smiješ igrati sa šibicama? Jesi ti zapalio kuhinju?

Poanta moje poruke je bila da mu pokažem da, da su mu roditelji drugačije postupali, ne bi bilo potrebe za batinama. Dobio je batine zbog propusta svojih roditelja, a ne zato jer je bio loše dijete ili jer se loše ponašao. Mislim da je sam šok zbog kuhinje u plamenu bio dovoljan da si za do kraja života zapamti da igranje sa šibicama nije poželjno. I čemu su onda služile batine? Preventivnu svrhu nisu imale - došle su nakon počinjenja djela.

Jesu i svejedno sam sa prijateljem palio sibice i male vatre jer mi je to bio gust. Nisam zapalio kuhinju ali se i to moglo dogodit.

A zašto bi ga premlatio kao svinju? Pa nije fizička bol poanta toga nego sam strah od iskustva. Nije "glavna komponenta" udaranja po dupetu to da dijete ne može sjediti narednih mjesec dana na njemu, jer i bez pravog udaranja dijete dobro zna o čemu je riječ. Uz činjenicu da je skoro pao, ne treba mu batinanje...štoviše, ne treba mu ništa, osim ako dijete nije shvatilo da se moglo ozlijediti. U tom slučaju ga treba "odvaliti" po dupetu, ali ne da ga ozlijediš nego da poveže što se dogodilo uz neugodno iskustvo.

Još jednu grešku roditelji često rade, koliko vidim, a to je konstantno izderavanje na dijete, misleći da ćeš ga tako zaustaviti u naumu da nešto učini, a tu je i meni najdraže prebacivanje loptice na drugog roditelja tipa "vidi ga šta radi"...gdje bi drugi roditelj trebao uletjeti i biti Tahi...pa se dijete nauči da je jedan roditelj idiot, a drugi je opasan

Nemam djece, ali čuvao sam mlađu sestru od svoje 9. godine i skoro do srednje...sa 6 godina sam već ostajao sam doma i preko dana i preko noć, ovisno o potrebi, a mogli su me ostaviti jer su me odgojili kako treba i jer sam se već tada znao brinuti za sebe. Danas se ljudi boje ostaviti klince od 12 godina same...tlače se tete i bake da ih konstantno paze, a sve iz, vjerojatno opravdanog, straha da će se nešto dogoditi, jer dijete nisu pametno pripremili na život.

Moderno s*anje koje bi trebalo služiti kao isprika. Vremena se nema ništa manje nego u Jugi.

Nije stvar niti u kvantiteti, nego u kvaliteti. Gore si mogao pročitati da sam često bio sam doma...razlog je što je stara radila tri smjene, a stari je, zbog naravi posla, najčešće bio izvan države.

Dakle, na mene je i to malo vremena što su imali očito dobro utrošeno, jer nisu bile bitne šetnje šoping centrom (dobro, nije ih ni bilo :x), nego pošteni obiteljski ručak, izlet ili zajebancija doma.

Nije me se tjeralo da se idem igrat, samo da me ne gledaju, nego sam dobivao odgovore na sva postavljena pitanja...a bilo ih je

Nije me se ostavljalo pred "komodorcem" po cijeli dan, am koliko mi to želja bila, samo da bih šutio i da imaju mir.

Takve "sitnice"

Al' baš ti je jednostavno tako. Možda imaju peć na drva? Da svaki puta kada trebaju potpaliti vatru tjeraju dijete u drugu sobu, da ne vidi o čemu je riječ?

Možeš ti šibice staviti na na Mars, ja garantiram da će ono dijete koje želi, napraviti je*eni shuttle da dođe do njih...metaforički rečeno

Nije uvijek istina da nanesena bol znači izbjegavanje. Petarde su odličan primjer. Klincima nerijetko eksplodira u ruci ili blizini, ali ako vide da nema trajne štete, jednostavno će ih većina opet raditi isto, a tu je riječ o starijim "pametnijim" pojedincima.

naravno da nećeš ozlijediti dijete , ali kako bi ga ti natjerao da shvati strah od pada sa 3 metra ? btw kako da citiram samo dio posta koji me zanima.

da, to sto si rekao , dosta roditelja bi se jako preplašilo pa bi namlatili dijete jer nemogu ostat hladne glave, to je i nije dobro , btw jos jednog kako da citiram samo dio koji zelim?

Tek sam se sada vratio sa posla, pa vidim da naveliko komentarišete tu moju "nezgodu" pa je red da i ja kažem što je bilo. 

Vrlo zanimljivo baksa da nisi odgovorio na prvo pitanje koje sam ti uputio jer me je tvoj odgovor na moguću hipotetsku situaciju  više interesirao, nego tvoja telepatska psihoanaliza mojih i roditeljskih postupaka a da ne znaš što je sve bilo. Paušalno iznosiš neka razmišljanja.

1- bila je peć na drva - kamin, šibice su bile u ladici na visini većoj od 1 metra, sakrivene ispod kuhinjskih krpa. Bukvalno sam pretražio kuhinju za upaljačem ili šibicama i tamo sam ih našao. Nisu ostavljene na vidljivo mjesto nego su bile sakrivene. Bilo je proljeće, vatra nije bila upaljena.

2- ostao sam sam kod kuće na 15 minuta, bio sam spavao i onda se probudio pa sam išao u belaj ccc.

3 - otac se vratio iz  3 smjene, otključao vrata i vidio dim, majka je otišla do obližnje apoteke po neke sirupe. 

Znači u tih 15 minuta sam se probudio, pošao tražiti majku otišao do kuhinje, vidio novine i potražio šibice i voila kuhinja u plamenu.

Nisu mi baš dopustili da se namjerno opržim, jer to nisu sebi dopuštali da sebi nanesem nešto nažao, ali sam i to uspio mnogo puta jer sam otvarao kamin da ložim drva. Ono baš sam namjerno pratio kada nisu tu da ja nešto počnem ložiti.

Šibice su 100 puta bile "ne, žiž-žiž" , ali sam izgleda bio mali piroman jer sam volio gledati kako gori vatra i paliti papire .

Negdje u 8 godini sam umalo uspio zapaliti 15 tona visokokaloričnog uglja u šupi, tada nisam dobio batine ali su došli vatrogasci i od tada me minula bilo kakva želja da nešto palim jer me je otac samo prjeko pogledao a ja se usro ko grlica. Prije 5 godina umalo sam glavu izgubio u požaru gospodarskog objekta, i vrlo vrlo se plašim da ne uzrokujem svojom nepažnjom neki požar.

Od onog jednostavno imam pomalo neku fobiju da ne izazovem požar, nemam strah od vatre kao takve, nego da ne izazovem požar. 

Imaš pogrešno razmišljanje vezano za roditelje da su oni krivi, oni uopće nisu krivi ni malo. Objašnjavali su, krili, pokazivali da je loše, kažnjavali, prijetili, ali jednostavno se smirim i onda iskoristim par minuta nemogućnosti nadzora i eto ti frke.

Bio sam odličan u školi, poslušan kod kuće, ali bez nadzora vrlo neobuzdan, slušao sam kod kuće jer se znalo tko je tu glavni, ali čim nisam imao nadzora odmah su bili belaji.

Navukao sam ondašnju miliciju sa 9 godina ocu na vrat 2 puta, toliko o tome, dobio sam BMX za 5 u 3 razredu, i onda otišao u obližnju fabriku i sa ekipom poskidao apsolutno sve one svjetleće ukrase sa guma od bicikala radnika, mi smo ih zvali "mačje oči". Po starog došla milicija na posao, tražili ga kod direktora.

Moš mislit otac ne zna šta je sad u pm, jer se prep'o da mi nešto nije bilo kada sam se vraćao iz škole. Kada ono sin postao lopov .

Vratio sam to, stari me ukorio ali nije bilo batina,  a drugi puta sam sa ekipom se ušunjao u poduzeće preko puta njegovog, ušao u kuhinju i poharali istu odnijeli smo 3-4 gajbe sokova i pletaru sendviča na igralište i počastili ekipu.

Portir došao po oca i rekao mu o svemu, e onda se stari vratio sa posla, maknuo ženu u stranu i onda je bila šiba.

Nikada više nisam ništa ukrao, čak me toliko sada sram da u šoping centru držim ruke na vidljivom, a jaknu otkopčanu da nebi tko slučajno i pomislio da sam nešto stavio sebi u džep kada pregledavam proizvode.

Sa 7 godina sam sa 2 rođaka u dvorištu uhvatio bolesnog goluba i preklo ga cjediljkom za čaj, igrali se doktora jbg.

Bilo je i tada nešto malo batina, a od tada volim životinje i vrlo se ljutim kada vidim da netko muči životinje.

Da sam gladan i da nemam šta jesti umro bih od gladi jer nebih mogao ubiti životinju od sažaljenja.

Eto toliko o meni i mojim budalaštinama, pamtim samo kada sam dobio batine i od tada se popravljao. Valjda se sa mnom nije moglo nježnije i bolje jer su pokušali ali ne ide.

Očekujem da ćeš nakon ovoga utvrditi da nisam bio normalan.

Ih, šta sam sve radio treba mi čitav dan ispričam. Kad pogledam, jadni moji roditelji, ispatili su samnom.

Ovo sa golubom, utrčao sam u kuću sa krvavom cjediljkom i glavom od goluba, majka umalo u nesvijest pala. cccc

94 -te za vrijeme granatiranja otac došao sa prve crte i mene nije zatekao jer sam bio na pecanju, čovjek je preblijedio i pod granatama me tražio  kod srušenog mosta kako pecam. Počeo plakati od radosti i doveo me kući, štapove mi je polomio. Dobio sam ih za 5 u 4 razredu. Žao mi Silstarovih štapova i Kormoranovih mašinica.

Sve u svemu hebo sam znanje onom u filmu "Sam u kući", taj je bio teški amater za mene.

Napredni zapad

@Boxer - koji si ti piroman :)

Ali i ja sam bio divljak ko i ti :)

Ovoga ima u svakom ratu, nema to veze s Amerikancima. Čak i najmirniji i "najbolji" ljudi u ratu se često promijene i postanu čudovišta.

Nadam se da će im se suditi, da će biti kažnjeni i u najmanju ruku nečasno otpušteni iz vojne službe.