Mlazni motor na kruto gorivo

Stara boljka motora na kruto gorivo je njihova nemogućnost  prigušivanja nakon paljenja (a time i problemi oko prilagodbe putanje)

Također, nemogućnost gašenja predstavlja značajan sigurnosni rizik posebice zbog potencijalnog katastrofalnog kvara zbog manjih pukotina.

Tu je i opasnost pri "rukovanju" na tlu zbog rizika od slučajnog paljenja smjese goriva i oksidansa, a povrh navedenog imaju i niže performanse (specifični impuls) u usporedbi s motorima na tekuće gorivo. 

U pravilu se koriste kao boosteri za velike rakete (poput SLS-a), u vojne primjene (rakete koje zahtijevaju dugo skladištenje) , a u komercijalne svrhe za raketno modelarstvo i vatromet

Problem je fotografija Boeinga X-51 Waverider  u naslovu članka koja navodi čitatelja na neki drugi zaključak .

X51 je ispušten sa 15km visine kojeg je nosio B-52 kako bi postigao brzinu od 4,5 macha, (čitaj; iako je imao kruto gorivo za primarni pogon X51 nije bio u stanju sam postići inicijalnu brzinu)  

Srećom, uvaženi autor je u članku naveo "Danas takve motore imaju gotovo svi krstareći projektili, pa je jasno da se svi napori prema konstrukciji nabojno-mlaznog motora kreću u smjeru vojne primjene." 

Poanta je da mlazni motori (za zrakoplove) na kruto gorivo u konvencionalnom smislu ne postoje zbog temeljnih fizikalnih i inženjerskih ograničenja.

Kruta goriva su u osnovi nekompatibilna s mlaznim motorima jer mlažnjaci zahtijevaju upravljivost i prigušivanje, a što kruta goriva ne mogu pružiti.
Zakoni skaliranja su brutalni, a upravljanje toplinom je gotovo nemoguće.
Jedina (djelomična) iznimka su nabojni i scram-jet motori (motori "bez pokretnih dijelova") ali oni se i dalje oslanjaju na izuzetno veliku brzinu letjelice da bi se ostvarila potrebna kompresija. 

Postoje Solid-Fuel Ramjets / Solid Fuel Ducted Ramjets (SFDR) pogonski sustavi koji se trenutno testiraju u kontekstu projektila (koriste zrno krutog goriva čija površina reagira s usisanim zrakom kako bi proizvela potisak)

(netko je jednom izjavio "pokretanje scramjeta u letu je kao pokušaj paljenja šibice u tornadu") 

 Ukrtako, problem prvih principa (first principles), a čime se cijela priča vraća na početak. 

Što se raketnih motora na kruta goriva tiče, tekuća goriva nude puno veću gustoću energije po jedinici mase (veći specifični impuls), dok kruta goriva nude veći omjer potiska i težine zbog jednostavnijeg dizajna i gustog pakiranja. 

Motori na kruta goriva u svemirskim letovima koji se sve više okreću prema ponovno upotrebljivim motorima nemaju baš neku svijetlu budućnost.

 NASA-in Space Shuttle je koristio ponovno upotrebljiv motor na kruto gorivo (RSRM) i na kraju se pokazalo da je trošak po misiji za raketu na kruto gorivo veći nego za djelomično ponovno upotrebljivu raketu na tekuće gorivo kada se uzme u obzir ponovna upotreba (a što je i razlog zašto se sada i Europa odmiče od solid propellant boostera i radi na Ariane Next djelomično "reusable" raketi sa tekućim gorivom) 

Ako malo bolje pogledate shemu motora iz ovog članka, vidjet ćete da se malo razlikuje od motora na tekuće gorivo. Razlika je jedino što odvje izraga prah, a tamo tekućina (ili plin). Raketa na kruto gorivo je nešto drugo.