Što se događa s našim društvom?

 AHAHAHAHA!! "Glupa isprika" je kad se Rusi osvećuju Nijemcima '45 - ali to nije kad se Ukronacisti osvećuju Rusima 2015.?

Jesmo li mi naci država? Pa neki bi očito voljeli da jesmo. I bit ćemo ako Ameri ili tkogod drugi izvana poželi dovesti te ljude na vlast.

 
Znaš šta su priče za malu djecu? Da je Putinu Rusija, najveća država svijeta s nebrojenim prirodnim bogatstvima, postala pretijesna pa je odlučio riskantnim krvavim ratom pripojiti 25 miliona neprijateljski nastrojenih Ukrajinaca umjesto da pod stare dane uživa u svom životnom djelu prvog čovjeka jedne supersile.

Da je Amerika, notora po vojnim intervencijama i podržavanju najrepresivnijih režima kad god joj to paše, odjednom postala tako altruistički nastrojena da podupre demokraciju s druge strane svijeta, slučajno baš na ruskoj granici.

I da ova analiza, naručena od američkih vojnopolitičkih stratega nema baš nikakve veze s čitavom tom situacijom.
Overextending and Unbalancing Russia: Assessing the Impact of Cost-Imposing Options | RAND

 
Ne vrijedi, jer još nitko nije napisao ovakav izvještaj i o nama.

 
Ja samo mrzim idiote, a ti mi se sve manje sviđaš.

Nisu? A denacifikacija Ukrajine? 

A prije kao Rusi nisu bili na nišanu ekstremista? Trebam opet ljepiti onu fotku?

 
Svi su razlozi i te kako objašnjivi.

Budala se pravi da ne vidi analizu RAND Korporacije pod radnim naslovom "Kako rastegnuti, destabilizirati i rastepsti Rusiju bez direktne opasnosti po Ameriku."
Overextending and Unbalancing Russia: Assessing the Impact of Cost-Imposing Options | RAND

Znaš, Amerika je od završetka Hladnog Rata izvršila preko 250 vojnih intervencija i podržava 3/4 diktatura i autokratskih režima, i to po priznanju vlastitih vladinih odbora i tijela, da ne spominjemo 800 vojnih baza po svijetu i vojni budžet veći nego idućih 10 država zajedno. Idemo pobrojati koliko je takvih svinjarija Rusija napravila? Nekako sam siguran puno manje, pa mi se prema tome čini da nije baš Rusija najveći problem po svjetski mir.

I opet "opravdavanje" Rusa Amerima? 

I kao Rusi nisu radili p***arije po svijetu? 

 
Ima nešto neistinito u tome što sam rekao? Ti hoćeš reć bi samo Amerima trebali gledat kroz debele masne prste?

Eto kad voliš igru..

Kevina jama
Jazovka
Huda jama
Barbarin rov

Glavno sredstvo s kojim je Komunistička partija Jugoslavije krajem rata i u poraću dovršavala proces preuzimanja i učvršćivanja svoje vlasti te najteži oblik represije bila su sustavna masovna pogubljenja (likvidacije) bez vođenja ikakve pojedinačne ili skupne evidencije te pogubljenja poslije različitih ubrzanih postupaka pred prijekim, revolucionarnim sudovima.

Zbog niza povijesnih okolnosti, od najtežega oblika komunističke represije posebno teško stradali su Hrvati (hrvatski državljani). Jedna od nepovoljnih okolnosti po Hrvate bilo je nepripremljeno i kaotično povlačenje - približno pola milijuna hrvatskih civila i približno 200.000 hrvatskih vojnika – u smjeru sjeverozapada. Većinu Hrvata koji su sudjelovali u povlačenju zarobila je jugoslavenska vojska na području Slovenije. Tek približno petina hrvatskih kolona u povlačenju uspjela je (probojem) prijeći austrijsku granicu, ali i dio njih (približno polovicu prebjeglih) britanska saveznička vojska je izručila jugoslavenskomhj režimu.

Tada, u nekoliko mjeseci nakon sredine svibnja 1945., jugoslavenski komunistički režim je – bez ikakva suđenja i uglavnom bez evidencije - na području Slovenije i pojedinih dijelova Hrvatske - izvršio najmasovnija pogubljenja hrvatskih civila i vojnika.

Zarobljeni Hrvati koji nisu pogubljeni u Sloveniji upućeni su na iscrpljujuće marševe smrti ili tzv. križne putove. Mreža križnih putova bila je najgušće isprepletena na području Slovenije i sjeverne Hrvatske, a pojedini krakovi križnih putova dolazili su čak do jugoslavensko-rumunjske i jugoslavensko-grčke granice. Osim Hrvata koji su zarobljeni u Sloveniji, na križne su putove priključivani i mnogobrojni Hrvati koje su komunističke vlasti na najrazličitije načine nasilno odvodile od njihovih domova.

Uz križne putove nalazio se i veliki broj sabirnih, radnih i zarobljeničkih logora, u kojima su dulje ili kraće vrijeme bili zatvoreni zarobljeni hrvatski civili i vojnici te druge internirane osobe. Naime, jugoslavenski je režim krajem rata donio odluku o osnivanju sustava logora prema vojno-teritorijalnom načelu te je cijeli jugoslavenski prostor bio i u poratnim godinama prekriven velikim brojem logora. Tako su nove komunističkehj vlasti u Hrvatskoj kao svoje logore, pored novoosnovanih, koristile i prostor gotovo svih logora koje su u ratu osnovale sve sukobljene strane. Primjerice, prema do sada dostupnim podatcima, komunističke su vlasti i logor Jasenovac koristile barem do početka 1948. godine. Tako su se sustavna masovna pogubljenja bez ikakva suđenja te umiranja od mučenja i iscrpljenosti događala i diljem mreže križnih putova i logora.

Treća vrsta sustavnih masovnih pogubljenja, uglavnom bez ikakvih suđenja, predstavljaju pogubljenja koja je – u završnom razdoblju rata i u poraću (1944. i 1945. g.) – jugoslavenski komunistički režim vršio nakon zauzimanja («oslobađanja») pojedinih područja, gradova i mjesta. Ova su pogubljenja pretežito provođena u organizaciji Ozne, a prema «spiskovima» koji su prikupljani i obrađivani u ranijim razdobljima te dopunjavani nakon osvajanja pojedinih lokaliteta. Dio ovih pogubljenja provođen je neposredno nakon zauzimanja lokaliteta, dio nakon dodatnih istraga u zatvorima i logorima, a dio pod različitim drugačijim okolnostima. O ovoj vrsti masovnih pogubljenja sačuvano je i najviše izvornih komunističkih podataka.

Središte zločinačke moći
Glavni izvori svih saznanja o sustavnim masovnim pogubljenjima koja je komunistički režim provodio krajem rata i u poraću nalaze se u stitkomunističko-partizanskim dokumentima i svjedočanstvima, a potom u svjedočanstvima preživjelih žrtava ili slučajnih svjedoka.

Isto tako, brojni komunističko-partizanski dokumenti nedvojbeno svjedoče da su masovna pogubljenja, kao i drugi oblici represije, bili sustavno planirani, pripremani, organizirani i provođeni. Ovi dokumenti izravno svjedoče i da je na čelu toga zločinačkog projekta stajao državni i partijski vrh jugoslavenskog komunističkog režima, na čelu s J. Brozom Titom. Pritom je važno naglasiti da je uski krug komunističkih čelnika imao istodobne polivalentne položaje institucijske moći, tj. istodobno su bili na čelnim mjestima u civilnoj, partijskoj i vojnoj strukturi. Najbjelodaniji je primjer J. B Tito koji je istodobno bio vrhovni vojni zapovjednik, predsjednik izvršne vlasti, predsjednik KPJ te javni kultni simbol jugoslavenskoga komunizma.

Prikrivena stratišta i grobišta
Najneposredniji dokazi koji svjedoče o sustavnosti pripremanja i provođenja te razmjerima poratnih zločina jugoslavenskog komunističkog režima svakako su mnogobrojna prikrivena masovna stratišta i grobišta, o kojima se prije 1990., bez najteže pogibelji, nije smjelo išta progovoriti. Osim toga, jugokomunistički je režim onemogućavao istraživanja i bilo koju vrstu javnoga govora o represiji koju je provodio krajem rata i u poraću. Čak i kod službenoga popisivanja žrtava rata (1950. i 1964.) režim je u «Uputstvima» popisivačima - Communist star.svgnecivilizacijski i protivno međunarodnom pravu - odredio: «Svi oni koji su u toku Narodnooslobodilačke borbe izgubili život na strani okupatora i domaćih izdajica bilo na koji način (kao borci, pomagači, simpatizeri) ne smatraju se žrtvama rata».

Stratišta i grobišta - u kojima su se nalazile mnogobrojne žrtve koje su masovno i sustavno pogubila komunistička tijela vlasti - bila su razarana, uništavana, pretvarana u smetlišta i na druge načine prikrivana, te stoga žrtve i njihova grobišta jednostavno javno «nisu postojali». Već 18. svibnja 1945. jugoslavensko Savezno ministarstvo unutarnjih poslova izdalo je zapovijed o uništavanju «grobova Nijemaca i drugih okupatora te njihovih pomagača» i uklanjanju svih tragova o njihovu postojanju. Ista je zapovijed obnovljena i u kolovozu 1946. godine, a na različite načine ona se nalazila i u svim zakonima o pokapanju i održavanju groblja. Na taj su način grobišta i fizički ostajala prikrivena.

Članovi obitelji i druge osobe, ako su znali ili pretpostavljali gdje se nalazi grobno mjesto žrtava, nisu smjeli posjećivati ili obilježavati grobišta. Sve to je bilo pod strogim nadzorom represivnih i drugih tijela komunističkog režima.

Međutim - usprkos strahu od represije režima i protoku desetljeća - masovnost zločina i golema brojnost žrtava i prikrivenih grobišta te veliki broj preživjele rodbine, prijatelja i svjedoka, nisu potisnuli u zaborav ni žrtve niti grobišta. O tome zorno svjedoči podatak da su nakon 1990. g., nadležna državna tijela - na području Slovenije, Hrvatske, Srbije te Bosne i Hercegovine - STG09151.gifevidentirala preko 1.750 (tisućusedamstopedeset) masovnih prikrivenih grobišta u kojima su kosti civila i vojnih zarobljenika koje je u poraću pogubio jugoslavenski komunistički režim. U većini grobišta nalaze se posmrtni ostatci pogubljenih hrvatskih civila i zarobljenih vojnika.

Na žalost, ovaj broj prikrivenih stratišta i grobišta nije ni približno konačan jer se službena istraživanja u Bosni i Hercegovini te Srbiji nalaze na početku, a u Crnoj Gori i Makedoniji te na Kosovu nisu ni započela. Osim toga, na verifikaciju službenih državnih tijela u Hrvatskoj čeka približno 200 prikrivenih grobišta koja su već evidentirale udruge civilnog društva i pojedinci.

Prema dosadašnjim saznanjima (djelomičnim materijalnim nalazima, dokumentima i svjedočanstvima), najveća koncentracija prikrivenih grobišta hrvatskih civila i vojnika nalazi se u Sloveniji i na pojedinim područjima Hrvatske (na širem području Zagreba do sada je evidentirano približno 120 grobišta). Isto tako, najveća pojedinačna grobišta nalaze se u Sloveniji (šira područja Maribora, Dravograda, Slovenjgradeca, Kočevja i Celja) i Hrvatskoj (šire područje Zagreba, Krapine, Varaždina, Našica, Karlovca, Siska, Gospića i Splita).

Na temelju djelomičnoga iskapanja i niza svjedočanstava, za sada najveće otkriveno pojedinačno grobište hrvatskih vojnika i civila zatrpani je protutenkovski rov kod Teznoga (blizu Maribora), gdje se prematezno procjenama slovenskih stručnjaka nalaze posmrtni ostatci približno 15.000 do 20.000 osoba. Isto tako, na temelju djelomičnog iskapanja, dokumenata i svjedočanstava, na području Hrvatske najveći za sada otkriveni i djelomično otkopani lokalitet grobišta je u Maceljskoj gori (blizu Krapine) u kojoj su posmrtni ostatci 12.000 - 15.000 osoba.

Proizvodnja stereotipa
Usprkos svemu naznačenome, u Republici Hrvatskoj i nadalje se institucijski sprječava ili usporava suočavanje sa zločinačkom komunističkom poviješću. Glavni razlog takvu stanju nije slučajnost, nego već spomenuta činjenica o tranzicijskome procesu, kojim je komunističkoj paradigmi i komunističkim strukturama omogućeno da svoju golemu moć iz komunizma i Jugoslavije institucijski i strukturalno prenesu i očuvaju u samostalnoj hrvatskoj državi i novim građansko-demokratskim okolnostima.

Nositelji moći u institucijama hrvatske države i društva koriste se različitim metodama, uključujući i proizvodnju ciljanih (lažnih) znanja i percepcija, te stoga u hrvatskoj javnosti prevladavaju stereotipi (pogrešne predodžbe o stvarnosti) koji sustavno onemogućuju javno suočavanje s Bleiburškom tragedijom. Jedan od glavnih ciljeva institucijske proizvodnje neznanja prikrivanje je ideološke i praktične cjelovitosti i sustavnosti, kako pripremanja tako i provođenja jugoslavenske tezno.lobanje1komunističke represije krajem Drugoga svjetskog rata i u poraću. Pod takvim stručno provođenim masovno psihološkim pritiscima, čak i istraživači pojedinih stratišta ili područja represije te preživjele žrtve i drugi svjedoci represije, doživljavaju tragediju svog područja ili svoju osobnu tragediju tek kao izoliran događaj i slučaj, ili kao jedan od više sličnih događaja i slučajeva.

Naime, proizvođači neznanja ne poriču očiglednost zločina koji su se događali, ali sustavnom upornošću proizvode niz stereotipa, među kojima se ističu sljedeći:

1. Navodno se radilo o izoliranim slučajevima zločina, u kojima se zbog navodne ratne inercije nije moglo zaustaviti pojedine skupine ratnih pobjednika da se u poraću osvete poraženima, koji su navodno (svi) u ratu počinili najteže zločine. Na taj se način želi prikazati kako se u tim izoliranim slučajevima radilo o ljudski ipak razumljivoj «pravednoj» osveti i pravednom kažnjavanju «ratnih zločinaca i narodnih neprijatelja» - to je univerzalni naziv kojim je komunistička propaganda jednostavno i nerazlikovno označavala sve komunizmu nepoželjne osobe bez ikakva obzira na njihovu stvarnu krivnju.

2. Zločini koji su se dogodili krajem rata i u poraću navodno, ni u kojem slučaju nisu bili ni Tenkovski rov Tezno 600x420planirani, ni organizirani, niti sustavni.

3. Navodno, sa zločinima nikakve organizacijske i zapovjedne veze nije imao jugoslavenski komunistički državni i partijski vrh. Odnosno, državno i partijsko rukovodstvo nije znalo, a naročito «drug Tito nije znao» za zločine. Proizvođači neznanja, uključujući i one s najvišim znanstvenim titulama, čak neistinito tvrde kako se «drug Tito» suprotstavio zločinima kad je za njih saznao.

4. Glavni stereotip, kojim se naročito intenzivno služe najobrazovaniji proizvođači neznanja, stereotip je koji priznaje izolirane slučajeve zločina jugoslavenskih i drugih komunista, priznaje njihovu neopravdanost, priznaju se i određene zločinačke pogreške partijskoga rukovodstva, ali se ističe kako je komunistička ideologija neupitno uzvišena jer je navodno zagovarala opće dobro i najviša humanistička načela. Stoga se, ovi zagovornici žestoko suprotstavljaju bilo kakvu teoretskome i praktičnome uspoređivanju i poistovjećivanju komunizma s drugim oblicima totalitarizma – nacionalsocijalizmom, fašizmom, militarizmom itd.

5. U Hrvatskoj se i sada institucijski posebno njeguje stereotip koji govori kako je jugoslavenski komunistički pokret i komunistički poredak bio bitno drukčiji od ostalih komunističkih režima. Čak se tvrdi kako je jugoslavenski komunistički režim bio «liberalan» i nadasve «s ljudskim likom», te se u Jugoslaviji navodno «dobro živjelo», «bilo je bolje nego sada» itd.

Navedeni stereotipi, kao i ostali koji iz njih proizlaze, imaju svrhu spriječiti saznanja o totalitarnome i zločinačkome karakteru komunističkog poretka te na tajTito način pridonijeti trajnijem zadržavanju položaja moći koju i u novim hrvatskim okolnostima ima komunistička struktura te njihovi biološki nasljednici i ideološki klonovi.

Međutim, svi izvorni komunistički teoretski i programski dokumenti svjedoče da komunizam u svjetonazorskome i ideološkome pogledu predstavlja najradikalniji i najzločinačkiji od svih totalitarizama koji su prakticirani u 20. stoljeću. Naime, osim komunizma, nijedna druga totalitarna ideologija i svjetonazor nije samu sebe predstavljala toliko radikalnim diskontinuitetom (svakovrsnim prekidom) s dotadašnjom poviješću. Svaki od totalitarizama, osim komunizma, pokušao je sam sebe – barem ideološki i taktički – predstavljati kao određeni nastavak dotadašnje povijesti ili čak kao zaštitnika nekih povijesnih postignuća.

U toj teoretski iznimno razrađenoj zločinačkoj munističkim povijesnim nasljeđem počiva zastrašujuća dubina i širina nemilosrdnosti zločina koje je iza sebe ostavila komunistička praksa, kako u Hrvatskoj tako i u nizu europskih i izvaneuropskih zemalja. I to je tema koja zaslužuje zasebni prikaz u nekome od sljedećih brojeva Hrvatskog tjednika.samosvijesti komunizma kao potpunoga diskontinuiteta

Ma, što ti to njemu pišeš, njemu su četnici obična seoska straža, a partizani su dakako, bez ikakve mrlje.

Samo bractvo i jedinstvo, brajo moj.

  Jebote, lik mrtav ladan kopirao clanak iz Hrvatskog tjednika, i misli da je time dokazao nesto. Eh, kako li je lijepo biti tup i glup.

 Opet pišeš gluposti, bedastoće i laži.

Ko ove budale u srpskom parlamentu, ustaše svuda oko nas, a ono magla, zapravo dim.

Par dana nakon toga Beogradom se prošetalo 500 iljada, također ustaša. Samo treba nekom tamo past napamet doć na more branit srpske konobare od ustaških plaća i napojnica.

Zanimljiv obrazac - hrvatska nacistička zemlja, bosna je bila nacistička zemlja, kosovo nacističko, sad ukrajina nacistička zemlja, još malo i Moldavija nacistička, zatim još neka sitna državica uz fašistički imperij oligarha našeg Miloševića, pardon Putina.

Opet strah od nekih zombi ustaša, četnika, belogardejaca, handžar divizije.

Gotovo je to, prošlo je, neće se više nikada masovno pokrenuti naci scenarij, jer je ljudima i to velikoj većini, preko 90% takav scenarij neprihvatljiv, imaju povijest koja govori što je bilo dobro, što nije.

Postoje ljudi (sreća, malo ih je) koji i danas veličaju Prdoslaviju kao simbol bratstva , jedinstva, ekonomije, nesvrstanosti.

Takvi su i pokrenuli početkom devedesetih ratove u većim dijelovima prdoslavije.

Nacizam, fašizam nitko normalan ne može podržati, no čim popljuješ pljugoslaviju zbog njihovih komunističkih "pravednih" ubojstava, uvijek se jave komunistički zombiji i njihovi nasljednici, koji kao konj s blinkerima na očima gledaju samo u jednom smijeru.

Da sažmemo; Lupaš bez veze.

Olinjali ex komunisti ne žele nikada priznati da su im "učitelji" ubijali i hrvatske i slovenske civile nakon 1945.

Jadno, jadno..

Uz sitnu ogradicu kako su zločini bili utkani u zakone jedne strane, dok u zakone druge strane nisu, no dobro...

Očito. Vidljivo kako u medijskom prostoru, tako i svakodnevnom zivotu ljudi...