Nebih rekao da bi se odmah počeli vrijeđati.Barem ne na početku jer bi na početku u tom novoformiranom razredu i jedni i drugi počeli sa vrlo slične točke i imali bi minimalne razlike.A ako bi problem nastao i nakon dužeg vremena to se može spriječiti jedino dobrim roditeljskim odgojem.
p.s. smatram da ljudi koji su uvrijeđeni boljima od sebe imaju samo dvije dobre i fer opcije,prva je da počinju vježbati to u čemu su lošiji i da se počnu natjecati sa tom osobom,a druga je da pobjedniku priznaju pobjedu i prestanu se ljutit(za što se mora biti donekle kulturan).Ili barem reći nešto poput 'ovaj puta si me pobijedio ali slijedeći puta ću ja tebe pobijedit'.
Općenito u školovanju su grupe ljudi sa zdravim kompetitivnim duhom('tzv. prijateljskim irvalstvom') imale najbolje uspjehe,barem iz mog iskustva.
Ne kažem ni da je to jedini dobar mentalitet za profesionalno ili školsko okruženje,ali je dobar u svakom slučaju.
Ne bi se vrijeđali unutar jednog razreda, nego bi intelektualno superiorniji razred razvio određenu svijest o svojoj superiornosti nad intelektualno inferiornijim razredom koja bi onda mogla biti uzrok nasilja i mogućeg hitlerovog sindroma odnosno neke vrste terora
, 
i 
, na žalost, koji su bili toliko 
, da kada bi ih pokojni profa iz tada zemljopisa izveo pred kartu i upitao za glavni grad Slovenije i pri tome gledao u makedoniju, ovi bi bledo blejali u tu je8enu Makedoniju, gdje oni uoće nisu diživljavali poveznicu, LJUBLJANA/SLOVENIJA. Podložno daljnjoj debati isto. 
