to je upravo ono šta sam ja pokušava objasnit nekim ljudima, da bar ja ne igram da bi bia naj i sluša kako mi neko nešto serucka
nego da se zabavim i odmorin tako u zadnje vrime ide samo solaža po AAA naslovima postavim si neki svoj paceom i briga me
Ma zato ja derem po Civilizationu singleplayer, i uglavnom uopće ne igram niti jednu drugu igru. Ona nova šestica, nije mi to to, kupio original ali sam igrao ravno 20 sati u šutu, prešao i više nikad otvorio.
Sad imam jedno 40 sati na Civilization Beyond Earth (još nisam završio), a poslije nje će doći CIV 3 ili CIV 2.
Nema zajebancije s drugim igračima, igram kako ja želim s tempom koji se meni sviđa, u vrijeme koje mi odgovara.
Probao te nove igre, to mi je sve prebrzo i previše se događa, svi skaču, trče vamo tamo, govore nekim čudnim terminima koje nemam volje razumjeti, nemam niti pojma što moram raditi niti što je taj "capture the flag".
Meni nikad niije sjeo MP s nepoznatima. Mozda jaz generacija.. Prije smo svi nosili kante kod nekog, pa u LAN. Kasnije dizali VPN ili ipx tunnel. A iza toga na pivi trljali sol u ranu gubitnicima.
Išao sam i ja isprobat ovaj neki nova MOBA naslov(zvuči mi ko mobbing, a tak sam se i osječal) . Dakle prođem tutoriale i sve to nekako, pa ajde da probamo real battle, 
bilo je to 5 minuta psovanja na mene od strane nekog super kul igrača (balavca?). Prvu minutu mi je bilo daj oladi noob sam,
drugu minutu mi je bilo smiješno 
treću sam samo gledal i čudil se kak tak brzo uspije pisat psovke 
Nakon meča sam obrisal igru, sad igram settlerse 5 i age of empires 3, offline naravno 
To da su online igre za zabavu, a ne za mačevanje dildačima je izlika za one koji redovito dobiju dildačem po dupetu. Naravno, ja redovito dobijem po dupetu. Al ja sam poseban, frustracija me zabavlja, tako da je to win situacija.
Nisam se u životu baš naigrao MP igara ali jedina u kojoj istinski uživao je bila Bad Compay 2 a vjerovatno je dobar dio tog zadovoljstva bio u tome što mi je to bila prva MP igra koju sam igrao. Baš je bio gušt, ekipa sa foruma, BUGov server i udri... Neki su se nalazili na onim teamspeak programima, nekad i ja, ali to mi u biti nikad nije bio gušt. Više sam volio "tišinu" i dopisivanje u chatboxu. Niti me to zanimalo što se tiće gameplaya.
Nakon toga, BF3, još izhajpan od BC2 odmah kupio 3ku ali nije to više bilo to. Dok se u 4 skroz otopilo. Je, bio je gušt odigrati koju partiju navečer ali samo to. U biti, odigrao bi samo da ubijem vrijeme. Dok npr. upravo ono što su kolege gore napisale, SP igre su mi uvijek bile poseban gušt. Ovisiš sam o sebi, pratiš priču i uživaš u igri i njenim blagodatima. Danas SP igara skoro pa i nema, sve je nešto co-op, squad, party, mp... Tu i tamo izađe neki biser npr Elex i to je to. Šteta, uvijek rađe odigram dobru SP kampanju, bilo RPG ili pucačine, nego odem u online ratove...
Poanta računalne igre je zabava.
Osobno preferiram offline - štoviše, u životu nisam ništa ni igrao online. Ako netko drugi više voli online, široko mu polje.
To da su online igre za zabavu, a ne za mačevanje dildačima je izlika za one koji redovito dobiju dildačem po dupetu. Naravno, ja redovito dobijem po dupetu. Al ja sam poseban, frustracija me zabavlja, tako da je to win situacija.
Nije li lijepo kad ljudi izadju iz ormara, makar to bilo upakirano u frustraciju.
Cestitam na hrabrosti.
***edit***
E da,
Dobar tekst Drago, dobar.
Naravno da dopizdi kad se većina MP svodi na shizofreno napucavanje i besmisleno trčanje po mapama.
Naravno da dopizdi kad se većina MP svodi na shizofreno napucavanje i besmisleno trčanje po mapama.
Šta to nije poanta MP FPS-a? Bilo kojeg FPS-a?
nije to ideja... ideja je osobito u COOP igrama ( a zapravo su sve online igre COOP jer upadaš u jednu ekipu protiv druge) da prvo promotriš samu mehaniku igre, uspostaviš kakav takav socijalni kontakt i ugrubo dogovoriš svoju ulogu u ekipi...
a najveći dio najboljih igrača se svede na Pavlovljev refleks - učitava se mapa - idem na najbolju poziciju i od tuda serem po suigračima koji ne igraju po mom (niti mogu jer je zauzeo THE poziciju)
Naravno da dopizdi kad se većina MP svodi na shizofreno napucavanje i besmisleno trčanje po mapama.
Šta to nije poanta MP FPS-a? Bilo kojeg FPS-a?
Nije ako se nekim čudom nađe/složi ekipa.
Osjećam se pomalo prozvanim, obzirom da me Dragiša više puta spominje u svojem tekstu, a i ne igram apsolutno ništa osim multiplayer pucačina 
Ja bih tu razlikovao mrežno igranje s prijateljima i mrežno igranje s randomima. S randomima ni ja ne volim igrati, premda često naletim na sasvim OK ljude. S druge strane, s prijateljima nastojim igrati kad god je moguće. U slučaju da nema nikoga Discordu kad dođem igrati, obično neću odigrati više od par partija, jer mi postane dosadno.
Da sumiram, Drago očigledno nema prijatelja gejmera. Dragiša, kaj ne veliš? Uzet ćemo te mi pod okrilje, padni mi na grudi! 
Davore, samo ti provociraj, dobit ćeš prekovremene.
Btw Miro se nije uvrijedio što ga se okolo proziva njubarom? Davor nije ni pokušao ublažiti ovo što je Drago rekao o njemu. Hm...
Ja ne znam, možda sam izolirani slučaj, ali da me neko mete na multiplayer nisam nikad doživio. Možda prvih pola godine kad sam tek počeo igrati, kad nisam moga niti korak napravit da me ne ubije tj. sve što sam mogao je pogledati lijevo desno i pokušati nekoga pogodit tj. kampao sam. A kad su te kamping seanse postale tako dobre mi je počela ekipa govoriti da je to kampiranje i da to nije cool (F U NOOOB) pa sam promjenio stil igre. Sad sam non stop u pokretu, kao ajkula. Mogu igrat na krcatom serveru di se spawnaju jedni na drugima, ako želim, a to naravno ne želim jer nisam topovosko meso nego želim igrat na serveru sa manjim brojem igrača kao gospodin čovik.
Igram samo SC2 (prosjek pola sata dnevno i diamantna liga sam) i RBR, pa dođem nakon par mjeseci bacit jednu na BF3 ili 4 budem ono 2. po redu u list, i vidim govori jedan da sam cheater - na što mu se ja uredno zahvalim (jer se vidi po K/D ratiu da nisam). Bacim neki dan na COD4 i COD5, i budem 3. po redu sa laganini igranjem, odlučim malo pritisnit da vidim mogu li biti prvi, skočim u par minuta sa 30 na 50 kileva, i izbaci me sa severa. I to je meni GG. Znači on ne može od ljubomore ili bijesa moje dupence trpit nego mora pomislit da varam (ono dođe lik rank 1 i pobije cijeli server, ono ljude koji su tu godinama). Kad me nazovu cheaterom ili kad me izbace sa servera, to je isto kao da mi netko dođe i kaže: "Odlično igraš!".
To je moj znak i to je meni potvrda da sam još u formi.
Jedino u šta sam siguran u životu je da imam ruku za igrice.
Nema straha od toksične zajednice u multiplayer igrama. Ignore je zid, zaštita i najveći odjeb koji se može nekome napravit. Praktički vam ne može nitko ništa.
Ali sve se to ipak čovjeku zgadi, i nakon par dana multiplejisanja mora se čovjek povuć i izolirat u neki svoj sviijet pa igrat singleplayer. Nema šta nisam prešao od top naslova. Evo sad nakon Witchera 3 prelazim Crysis 3 pa mi je na redu XCOM 2: War of the Chosen pa najvjerovatnije Mass Effect: Andromeda (bar ću je pokrenit, pa je možda i završim samo zato jer su je svi odbacili). Multiplayer igram preko tjedna a singleplayer vikendom. Prije par mjeseci sam zaigrao Portal 1 i prešao ga u dva-tri sata, ono iz pizdraje, sejva sam samo kad je trebalo u letu pogodit portal na par levela... Sa godinama samo raste skill - ako se igra.
Ja u online gameingu imam jedan jedini problem, a to je da se jebena igra ne može pauzirat. Zapravo ja nemam sa tim problem, žena mi ima.
Zakon, Drago! Hvala, i hvala Princu tame, i Ringo Starru, i mojoj mami, itd. Upravo pogođen feeling, G-spot, kao što je dobar i osjećaj biti s troje dobrih prijatelja u Diablu, jednako kao solirati u Elite, otputovati s ekipom do Drave na paintball, itd. Oslobađajuće je da još netko osjeti kad u društvu mutiranih gejmerskih spodoba online something is gone wrong i da je život ljepši bez toga. Hvala!
Davore, samo ti provociraj, dobit ćeš prekovremene.
Btw Miro se nije uvrijedio što ga se okolo proziva njubarom? Davor nije ni pokušao ublažiti ovo što je Drago rekao o njemu. Hm...
Miro sam sebe naziva njubarom, tko smo mi da mu se usprotivimo? U prosinačkom Bugu ima jedan okvirić kojeg je Miro napisao, zove se "Dnevnik jednog početnika", gdje je prenio svoja prva dva dana u PUBG-u. Nikako ne propustiti, to mi je jedan od najboljih dijelova te cijele teme od cca 25 stranica 
Ja u online gameingu imam jedan jedini problem, a to je da se jebena igra ne može pauzirat. Zapravo ja nemam sa tim problem, žena mi ima.
Meni je već žena naučena da njen čovjek ima neke potrebe za igranjem igrica koje mora zadovoljiti D
Ali neki dan mi je rekla: "Nisam ja kriva nego se ti nerviraš zato što si izgubia na igrici." Ono zna me i gotovo. Igra sam SC2, bacio 5 partija, izgubio svih 5, ubilo boga u meni :D
Hmm... (OT) Šta se događa u PUBG kad od formiranih timova ostane jedan, s recimo 4-5 preživjelih? Pobjeda svima ili je igra dosljedna zanimljivom pravilu kill everyone to survive and win? Vidim po webu penalties za killing teammate, što je isto sranje kao i do sad. Mislim da je daleko zanimljivije igrati kao pizdek koji može dobiti metak u potiljak od kolege, ali i zaklati svoje kad zatreba.
Ma zato ja derem po Civilizationu singleplayer
civ mi baš i ne paše ali ja se nadam da nece zajebati age of empires 4 , rts žanr je otišao u ku**c od CoH-a, SC2
Ja bih tu razlikovao mrežno igranje s prijateljima i mrežno igranje s randomima. S randomima ni ja ne volim igrati, premda često naletim na sasvim OK ljude. S druge strane, s prijateljima nastojim igrati kad god je moguće...
Ma prijatelji su jos gori. Od randoma se otkacis i problem rijesen. S prijateljima nakon sto te izguze u MP-u, to moras ponovno slusati na kavi/pivi/rockasu/Bozic/Uskrs itd.
Offline ima svoje prednosti ali online igranje pruža nekad neviđene momente i zabavu u igri. Od scena koje tjeraju suze na oči od smijeha jer vidiš nepojmljive scene koje suigrači izvode do komentara koji graniče s najboljim stand-up komedijama.
Meni je osobno najgori aspekt online igara to što provajder ili proizvođač iste stalno nešto drka po njoj. (Riot i jebeni LoL na primjer).
Taman se navikneš na nešto i počneš guštat, izmijene statistiku championa ili itema i imaš potpuno drugu igru. Odjednom iz profića prijeđeš u totalnog nooba pa ajmo iz početka.
Ali to je još i razumljivo, ajde, treba balansirat odnose snaga.
Ali da ti maknu kompletan mod ili mapu igre (Dominion) nakon što si godinu dana igrao samo njega i imaš više od 1000 pobjeda (ne igara, pobjeda)....
Pa nakon toga forsaju samo ultradosadni dota-like farming mod (i jednako sporim učine čak i novi Twisted Treeline, a starog više nema...)
E, nakon toga igraš, voliš i cijeniš samo strogi single player offline mod igre koju imaš kod sebe, na svom kompu i koju ti nitko ne može raskopat.
Ali da online ima svoji neprocjenjivih trenutaka, to stoji. Nekih legendarnih momenata sjećat ću se valjda do kraja života ko da sam igrao za Barcu.
Samo nakon nekog vremena to raj/pakao cimanje postane nepodnošljivo.
Da sumiram, Drago očigledno nema prijatelja gejmera. Dragiša, kaj ne veliš? Uzet ćemo te mi pod okrilje, padni mi na grudi!
Kajaznam - osam sati na poslu, pa poslije još i privatno... bojim se da toliko ljubavi i druženja ne bi preživjeli...
Zezam se, nije to. Otkako sam u ovom ersoftu, FPS, koji mi ni prije nije bio baš omiljeni žanr (iako sam peglao i Doomove i Quake Arene, a mislim da smo u redakciji Miro, Oleg i ja mjesecima neprekidno igrali Half-Life - onaj prvi - u mreži, iako je to bio tek usputni dodatak igri koja je cijela bazirana na priči i single playeru) mi je postao još manje zanimljiv.
Ovaj PUBG je na žalost, uzeo je neke od dosadnijih koncepata iz stvarnosti kao što su veliki teren koji treba prijeći i situational awareness baziran vlastitoj sposobnosti opažanja (umjesto onih minimapa s označenim prijateljima i neprijateljima ili crvenih tagova na neprijateljima), i smrt, odnosno čekanje bez trenutnog respawna kad te ubiju.
One stvarno zabavne dijelove iz stvarnosti, u što spada zeka-peka s društvom kada dobiješ neki zadatak tri sata hoda dalje (brace urselves gentlemen: fart-jokes & dick-jokes are comming!), ili adrenalinsku reakciju kada ostaneš sam, a oko tebe neprijatelji i urlaju: "Guraj, guraj, guraj! Sam je! Ravno, ravno, guraj!", a tebi skoči adrenalin kao da su to stvarno neprijatelji koji te dolaze upucati, a ne ekipa koju već godinama poznaš i s kojom igraš - toga jednostavno nema i ne može se dobiti na računalu.
od internetsko-poslužiteljskih napucavanja bavih se samo TF-om 2 a i tu bih često samostalno pridonosio timu (silom prigodba) jer je ionak većina tamo igrala samo za sebe. izvan toga, samo kampanje za jednoga, lokalno na svojem stroju. ne volim ovisiti ni o kome, a ponajmanje o hrpi mulaca koji rade više štete nego koristi.
Davore, samo ti provociraj, dobit ćeš prekovremene.
Btw Miro se nije uvrijedio što ga se okolo proziva njubarom? Davor nije ni pokušao ublažiti ovo što je Drago rekao o njemu. Hm...
Intervenirao je pinkicu Miro u tekst, neka podjebavanja su izbačena... Očekujem da se HND očituje zbog ovog narušavanja mog novinarskog integriteta!
