Baš to, polako, korak po korak. Super nam ide, uživajmo, ali bez euforije. Najviše me kod te euforije smeta jer obično oni koji su skloni euforiji su skloni destruktivnosti čim dođe prvi loš rezultat (tipa Gorica).
Upravo to se i dogodilo. Standardno naletimo na našu mačku. Lokose. Ove utakmice sam se najviše bojao u ovom dijelu sezone. Uđeš dobro u Euopu. Dođe Lokomotiva koja se drugačije brani od svih drugih ekipa u HNL-u. Unište te trkom i ako nemaš igrače koji mogu odgovoriti na to, u problemu su. A trener ne napravi rotacije jer misliš da su ti kondijski treneru u HR vanserijski i vjeruješ i držiš se toga kao pijan plota (a ovo je problem svih HR klubova). Ako si već rekao da kad dođu Europske utakmice da ćeš rotirati i da će igrači iz drugoga plana dobiti šansu onda skupi muda i napravi to. Ovako, osim što gubiš utakmicu, kršiš obećanje prema tim igračima kojega si dao javno da će svi dobiti šansu. Trener se mora trgnuti, biti će nezadovoljnih i ako to ne bude mogao dovesti u red, imati će velikih problema. Trener je dobar, ali na ovoj razini je ipak potrebno voditi računa i o nekim drugim stvarima da bi mogao provesti plan igre. Ako uspije tijekom sezone naći formulu za to biti će dobro, u protivnom slijedi muka kao i prošle sezone. Slijedi reprezentativna pauza te onda Osijek koji uvijek protiv nas igra iznad svojih mogucnosti (inače, nakon tih pauza nismo reagirali dobro te moramo ozbiljno shvatiti sljedeću utakmicu)