Što se događa s našim društvom?

Momci šta kažete na ono mučenje životinja?

Nemoj samo da mi netko kaže da su  ti ljudi u djetinjstvu bili šamarani pa su sada takvi ispali...

Što se tiče ove rasprave o odgojnim metodama prema djeci, mogu reći da sam negdje na sredini. Nebih se ustručavao iskoristiti bilo koju metodu za koju mislim da je ispravna u datoj situaciji.

Shimano mislim da je ok to što govoriš, i da je tako uvijek u životu to bi bilo super. Ali ti zastupaš isključivo takav stav, što mislim da je pogrešno. Uzimajući da je sa roditeljom sve ok, pa naravno da bi svaki normalan čovjek prije sjeo i razgovarao, zagalamio i savjetovao svoje dijete, nego ga ošamario. 

Ne reagira svako dijete na iste metode na isti način. Nekome treba šamar da mu dopre iz guzice u glavu da usvoji ili shvati da je to i to pogrešno i da ne može tako, a nekome je dovoljno samo da ga opomeneš ili zagalamiš na njega.

Uglavnom, mislim da je pogrešno da ti donosiš zaključke kako neki roditelj ako i upotrijebi silu ima pogrešan način odgoja, zato što ti misliš da je tvoj ispravniji.N

Ako te zanima, nisam roditelj, ali trenutno imam problema sa "preodgojom" mlađeg rođaka koji je počeo raditi sranja i zakonom zabranjene stvari.

Samohrana majka, zbog raznih teških situacija u životu  (logor) i borbe da ih prehrani našla se u veoma nezavidnoj situaciji. Mali je imao sve što mu je realno trebalo pa čak i  više, više se sa njim išlo na galamu, razgovor, nego na batinjanje ili šamaranje.

Nisam toliko iskusan ali vide se greške u postupcima, jer sada kad nema nekih stvari odmah se prave problemi, a  uzori su mu ljudi koji su na dnu ljestvice po ponašanju i moralu.

Teško ga je sada "lomiti", ali ide nabolje i sada pokušavam da ga preokupiram nekim korisnijim i boljim stvarima.

Neki dan sam imao duel u kafiću zbog njegovih problema što je pravio i kako sam se uvalio u sve ovo sad zapravo vidim da je ogromna količina stvari koje bi trebalo napraviti i iščupati ga sa ulice. 

Ako imaš koji konkretan prijateljski savjet i uspješan metod volio bih iskreno čuti.

Imam ja odgovor na pitanje! Sve je otišlo u tri pi**** materine!! Bježimo dok se može, ili ajmo probat ispravit štagod

da sad ne citiram sve,reči ću samo da sam večinu toga već naveo.nije rješenje djete obasipati sa svim niti mu sve dati,naprotiv.djete se mora naučiti da ništa neče dobiti lako,pa onda kasnije s tim nema problema jer nije razmažen,a ako se s tim pogriješi,onda nema više poslije pomoči.to je sve opet ono da roditelji nemaju vremena za odgoj djece,jel onda pati njihov život.a ako se nečeš odricati za nešto,onda ti se niti neče vratiti.vidim da se stalno spominju neka zločesta djeca,a nitko ne spominje onu dobru,ili netko misli da to ne postoji možda?pa kad vidiš onu malu bebu,jel su ona loša i iskvarena rođena (o normalnom genu govorimo)?zapravo šta to djeca rade toliko loše ako izuzmemo tu razmaženost o kojoj smo već sve rekli?idu na štednjak,vuku stoljnak sa stola,i općenito se svodi da uništavaju neku našu imovinu.no šta oni znaju koliko nešto vrijedi nama,a i zašto je to nama uopće toliko bitno da smo spremni kažnjavati djecu zbog toga.djeca veliku večinu rade iz znatiželje,njih sve zanima jer su tek došli na ovaj svijet i to je nešto nevjerovatno za njih,pa kad povuče recimo stoljnak sa stola i razbije čašu ili bilo šta,zapravo ga zanima fizika,jer on gleda šta će biti s tim kad to povuče.zato treba imati strpljenja i ono što ti je jako važno maknuti izvan dosega malog djeteta,a ne očekivati da on zna šta radi ili još gore ubijati zantiželju.znatiželja je ono što nas motivira da nešto naučimo i da nema toga još bi visili na granama.tako da ja kad vidim da mi se djete za nešto zanima,to mi daje piece of mind jer znam da je zbog toga normalan i pametan.a ništa materijalno mi ne može biti ispred djeteta zbog kojeg bi si da mu treba iščupao golom rukom srce iz prsiju,a da ne govorim šta bi radio onom tko bi mu htio nauditi.pa kad je tako,kako da ja pustim da dođe neki profesor i malti mi šibom djete (što su neki opravdavali),a i moji straci nisu nikad kap brige zbog toga pustili kao ni mnogi drugi.

u konačnici,roditelji i jesu krivi,ali najviše zbog toga što misle da je odgoj part time job,a ne 24/7,i onda se čude kad nešto pođe krivo.nitko ne može garantirati uspjeh odgoja,ali šta se u životu može?ali treba dati sve od sebe,jer kad dobiješ djete onda istog trena više ti nisi i trebaš preuzeti odgovornost.

Shimano kolega, nije da te zahebavam, ali mi je stvarno teško čitati ovo što si napisao. Nema razmaka, velikih slova, jednostavno neznam gdje početak a gdje je kraj.

Nema uvrede, rekao sam da je teško čitati, ne da neznam pročitati.

Stil pisanja je u najmanju ruku konfuzan, al ajd, samo prijateljski savjet.

ako vec neko nije stavio link

http://danas.net.hr/crna-kronika/page/2010/03/20/0061006.html?pos=n0

da bi moj sin slucajno bio zrtva,lomio bih kraljeske tim balavcima i njihovim glupim roditeljima jer ja jednostavno to nemogu tolerirati.

i da zahvalan sam tati sto me svaki put udario kad bih napravio bilokakvu pogreskicu,a danas...djeca psuju vlastite roditelje,razgovaraju s njima ko da su im kolege s razreda i tako se ponasaju....jao jao da nam je tita

Misli na režim koji je bio opresivniji i kad ti je milicajac mogao oderat šamarčinu da padneš na guzicu zbog pizd(a)rija i odvest kući roditeljima na još malo, a ne suđenja, prijenje, video linkovi, zastrašivanje itd.

Ti smatraš da policajac ne bi trebao opalit šamar bahatom pijanom klincu koji mu psuje sve po spisku?

Pendrekom po glavi par puta i min 250 sati društveno korisnog rada.. npr. skidanje žvakaćih guma sa pločnika, čišćenje javnih WC-a, skupljanje psećih govana i tak.

Ocito nisi upoznao 'prave' delikvente.  Inace ne bi tako pisao.

to su davna vremena, ja imam 22 pa se sjetim da ni meni starci nisu doma bili cijele dane vec na poslu, ali ne udaram klince subotom, niti tucem skolarce...

Ako mi se da potuc odem dobit prave batine na treningu pa mi je lakse :p

Ja se sjecam kad mi je frend ukrao auto sa 16 i razbio, imao je slomljeno rebro u bolnici i stari ga je dosao posjetit, stari ga je izvukao iz kreveta i slomio mu jos jedno batinama...

Dobio prekrsajnu prijavu i 3 mj uvjetne + socijalnu radnicu...

Danas kad ukrade neki mulac auto, zgazi djete dode u muriju i stari ga potapsa po ramenu, jer roditelji vise nemaju ni vremena ni volje se bavit djecom, bitnije im je prehranit sebe i te delikvente... takva smo drzava

Nisam stručan u psihologiji iako mi je omiljeno štivo, ali postavimo li stvari onako kako ih ja najviše volim postaviti:

- u posljednje vrijeme, prastare i "primitivne" metode odgoja poznate iz socijalizma polako mijenjaju nove, psihološko-pedagoški moderne metode

- u posljednje vrijeme sve je veći broj zlostavljanih roditelja, profesora, maloljetničkih sukoba, maloljetnički ubojstava, delikventnog i devijantnog ponašanja

- u pravilu se ovo odnosi na mlađe generacije i u pravilu je kvalitativna razina ponašanja viša u starijih generacija (opće ponašanje u školi i na ulici)

Mene sada zanima, s obzirom na ove nepobitne činjenice kojih smo svi svjesni, tko je odgovoran za takav razvoj događaja? Meni se čini sasvim logičnim zaključiti da je modernizacija odgoja put u pogrešnom smjeru.

Da, nekada je bilo teško biti metalac, punker, šminker, emo, umjetnik, peder i sve te "specifičnosti", ali istovremeno se ne sjećam da sam ikada u doba svog odrastanja gledao balavce visoke metar i lamica s lancima po ulici da psuju bogove i majke prolaznicima. Danas to često vidim; ponašanje bez imalo srama pred bilo kim, bez poštovanja i bez granica.

Nitko nije radio nered u razredima pred profesorom, a kamoli napadao profesore fizički. Danas profesor ne smije iz razreda izbaciti divljeg učenika, a mora se i bojati napada palicom, nožem, pištoljem... čak i na fakultetima (!).

Nije se ni policiju provociralo jer se znalo da te u stanici čekaju svemirske batine, a danas se policajce vrijeđa, napada, ubija.

U moje vrijeme, da roditelj sazna za cigarete ili nedaj Bože travu, drhtalo se pred posljedicama, eventualnim pljuskama, kožnim remenom iz JNA i oštrim kaznama, a danas balavac u pubertetu na kritiku majke na travu odgovara da, citiram mlađahnog susjeda: "odj.ebe stara kravetina i skine mu se s masnog ku.rca".

I da, za sve to je uzrok odgoj, a ne genetska mutacija. I da, jednostavno mi je zaključiti da je odogoj ranije bio kvalitetniji a vjerojatno zato jer je strah kao dio izgradnje autoriteta neizostavan i u odnosu roditelj-dijete i u bilo kojem odnosu autoritet - poslušnik.

Roditelj = prijatelj filozofija je za budale, a traumatizirani pojedinci nisu produkt umjereno autoritativnog odgoja, nego očito ekstremnog batinanja i primitivizma.

Žao mi je zbog onih koje su roditelji zlostavljali, mlatili i prebijali u redovitim dozama i jasne su mi posljedice na njihovu psihu mentalni razvoj te odnose, ali postoji ogromna razlika između pljuske za glupost i/ili remena za veliko sranje i besmislenog i bespotrebnog batinanja i iživljavanja psihički bolesnog roditelja.

Ja samo komentiram ono što je očito. Nekako ne razumijem zašto bi taj odgoj sada bio bolji ako daje lošije rezultate. Ne nužno odgoj, ali definitivno ustroj društva. Istina, totalitarni sistemi su se raspali, ali meni se čini da je ono izrazito negativno u takvim sistemima bila ekonomija i neodrživo gospodarstvo, dok je sudeći po svjedočanstvu većine običnih ljudi, sve ostalo bilo bolje. Tu ne ubrajam nacionaliste ili suprotstavljene političke opcije ili pokrete (iako se ja ne slažem u potpunosti s tim). Sada je nemoguće mladoj obitelji imati stan, tada je bilo, sada je teško naći posao, tada se radilo, nije bio standard na ovoj visini, ali većini je bilo bolje. Kriminal je bio manje izražen, djeca su se bolje ponašala. Naravno, navodno, iz iskustva ne mogu govoriti jer sam tada bio dijete, ali to tvrde svi koji su tada bili mladi.

Toliko o sistemu i društvu.

Brine me tvoja uporna maginalizacija preciznosti i relativiziranje razlike između odgojne pljuske i teških batina. Brine se s aspekta argumentirane rasprave. Tu objektivno postoji vrlo bitna razlika, slagao se ti s time ili ne i to ne možeš ignorirati i nije fer da izjednačuješ teško batinanje s jednostavnim modelom "akcija-reakcija" koje dijete uči upravo onome što je gore netko spomenuo - posljedicama.

Dijete ne razumije elaborirane teze, ne razumije argumente, ne razumije logiku, ne razumije jako puno toga, ali razumije vrlo jednostavan sistem ugrađen u ljudsko tijelo upravo s namjerom da nas nečemu nauči: vatra peče i to nas uči da direktan kontakt kože i vatre nije zdrav; tome nas uči na puno efikasniji, brži i razumljiviji način od detaljnog elaborata kako visoka temperatura i izgaranje utječu na strukturu tkiva, živce i organe, a pogotovo kod djeteta.

Ako si ikada bio u blizini male djece, a ja vjeruj mi jesam prilično često, primijetit ćeš da djeca sve shvaćaju kao igru, pa i oštar i povišen ton i redovito unatoč stotinama upozorenja, pa čak i vikanju, nastavljaju sa zabranjenom radnjom, i to čak i kad ih (doslovno) uzmemo i premjestimo dalje od zabranjenog predmeta. Lagani "pec" po vršcima prstiju (dakle, vrlo kontrolirani fizički kontakt) dovoljno je direktan da djetetu objasni ono što govor, premještanje i vika ne mogu.

Naravno, to je apsolutno drugačije od aperkata punom snagom koji su neki doživljavali u djetinjstvu i apsolutno nema veze s ovime što ja opisujem.

hvali se hvali

ma kaki divljaci ???' aaa !!! pljuno moju mamu udario me motkom i šta da mi radimo i to pljunuo mi je mamu ispred tate a moj tata je 2.00m i 120kg..pa sa stokom se ne može drugačije,trener me je brani zato što je dobar čovjek..pa šta bi ti postupio !?!?!?!