Nisam ja protiv pauze, dapače, zapravo bih uveo pauze kad tko hoće i dvaput u danu sat vremena (jer, realno, što teži posao, manje je "efektivnog rada"), možda čak i još jedan neradni dan u tjednu (srijeda?) ili čak kraće radne dane. Sve to je druga priča; ja mislim na petosatne pauze i rad od 10-12 i sl. prakse. Također, sto ljudi na jednom šalteru i pet praznih nećeš vidjeti u Londonu nigdje, od fast fooda i banke do državnih službi. Čak i kad ih vidiš, navika odavde bi te mogla prepasti da će to trajati jako dugo, ali nekim čudom njihovi redovi klize. Ta sposobnost organizacije i nevjerojatno funkcioniranje košnice od 8 milijuna ljudi, vidi se na svakom koraku, pa i na prometu s raskrižjima od 5 ulaznih smjerova i kružnim tokovima, gdje čepova jednostavno nema, kao ni živčanih trubljenja, a imaš rijeke ljudi i automobila. Ponašanje prema biciklistima, pješacima, motoristima i njihovo ponašanje na cesti su također fascinantni.
Nisam ja vidio "puno" svijeta, tek nekoliko zemalja, ali procjenu gradim prema onome što vidim i ovo je više usporedba dvaju entiteta - našeg i njihovog društva. Na stranu to što se ne slažem s time što su dopustili onako agresivan prosvjed u siječnju, kao osoba u kolicima, itekako sam iskusio njihovu toleranciju, pristupačnost i ljubaznost koje u nas možeš samo sanjati.
Potpis!
