Trošiti novac na promašen slučaj? Neka se taj novac uloži da se mentalno bolesne i na one koji su rođeni sa poteškoćama osobe mogu uklopiti u društvo, a on i takvi su imali svoju priliku.
Zar je osoba koja je svoje psihičke probleme stekla kroz život manje vrijedna od osobe koja je rođena sa tim poteškoćama? Po tvojoj logici mi bismo osobi koja je rođena sa nekom srčanom manom trebali plaćati lječenje, a osobi koja je srčane probleme stekla kroz život ne plaćati liječenje.
Osim toga nije mi jasno po kojem si kriteriju zaključio da je promašen slučaj. Ako analizom njega možemo spriječiti jedan takav zločin u budućnosti, onda definitivno nije promašen slučaj.
Pazi, ja ovdje promatram malo šire od samo psihičkog zdravlja. Ako je on tu odluku napravio svjesno pri dobrom mentalnom zdravlju, mene zanimaju sve okolnosti koje utjecale na njegovu odluku. To je čisto iz razloga da se možda u budućnosti spriječi takav sličan zločin. I naravno ako imaju neke stvari kod njega koje se mogu popraviti, onda ga treba rehabilitirati.
I ja naravno ne umanjujem njegovu krivnju. Ono što ja hoću da pitanje zašto? utječe na sudsku presudu jednako kao i pitanje što?. Po mome gledištu ako imamo dvije osobe koje su počinile indetično kazneno djelo npr. provalile u prodavaonicu i ukrale određenu svotu novca. Prva osoba je otac teško bolesnog djeteta, i ukrao je samo onoliko novca koliko mu je potrebno da kupi djetetu lijekovu. Druga osoba je ukrala istu svotu novca sa namjerom da kupi sebi neku stvar koja nije životno presudna. Ja smatram da bi prva osoba trebala dobiti značajnu blažu kaznu od prve osobe.
Konkretno, znam osobu iz mog grada koji je silovao kćer i ona je na kraju umrla, ostala trudna sa ocem! neke komplikacije i gotovo.
Odveli su ga u psihijatriju i tamo je proveo godinu dana. Psihijatri su ga otpustili kući uz opasku da su otkrili šta je bio njegov problem, rješavali su ga, da je i sam uvidio gdje je pogrješio i da se kaje za sve što je radio ženi, svoj ostaloj djeci (desetro gladnih usta, od kojih pokoje i umrlo) i da će tosve popraviti. Oni, kao naivni, ga pustili van, eno ga i dan danas muči ženu i djecu, a jedino se boji jednog sina koji ne živi sa njima, ali kada dođe ovaj silovatelj kao mrav ni pisnuti ne smije. Ode sin sve po starom.
Međutim i prije toga je radio nešto slično kada, pa su ga sinovi pošteno razbili, znači ni batine ne pomažu njemu. Ali meni jesu bar bi se, kao što si rekao, bolje osjećao.
Slažem se da batine ne rješavaju problem, ali da se ja nađem u situaciji da mog bližnjeg neko siluje ne bi se taj više dobro proveo u životu.
Pogledaj ovo, siluje osobu, odvedu ga u psihijatriju, i sve da se popravi i nikom ništa, ta osoba što je silovana i ako uspije neke traume zaliječiti, sjećanje ili nešto slično će je uvjek u životu pratiti.
Slažem se sa tobom, ali ne znam šta je tu pravilno a šta ne. Silovana osoba je i dalje silovana, bez obzira na sve.
Taj sustav koji se naveo u primjeru nije sustav kojem ja težim. Tu se jasno vidi da je tu postignut upravo suprotan efekt jer zbog nekoliko pogrešaka kod inistitucija omogućeno takvoj osobi da se provlači:
- kao što si i sam rekao on je puno prije teškog zločina čini mnoga kaznena djela. Greška inistitucija je što nisu prije reagirale.
- on je pušten iz psihijatrijske ustanove prije nego što je uopće bi spreman za život u društvu.
- institucije očito i dalje ništa ne rade jer ta osoba nastavlja činiti svoje kazneno djelo. Dakle nitko ga ne sprječava.
Vidiš da je tu problem dosta dubok i sustav nije u stanju spriječiti ljude ni nakon što počine zločin, a kamo li tek spriječiti ih prije nego što ga počine.
Govorimo o dobrovoljnom odlasku, ne o prisili, izbjeglištvu, političkim emigrantima, kriminalu itd.
