Glede pobačaja mi je uvijek bilo zanimljivo to cjenkanje tjednima trudnoće - do kojeg tjedna se smije legalno obaviti abortus? Svaka država ima neka svoja pravila glede toga. Želim reći da je prilično problematično odrediti vremensku granicu poslije koje se embrio/fetus može smatrati životom kojega treba zaštiti. Prema Crkvi je već zigota život što je bedastoća, ali je također prema nekim ekstremnim stajalištima tek novorođenče živa osoba - ni sa jednim se od tih mišljenja ne slažem.
Ovo za poremećaje, trebalo bi dopustiti trudnoću (ukoliko nije opasna po majku) te to dijete prepustiti institucijama koje će ga adekvatno zbrinuti; često bolje od samih roditelja.
Bebač postaje živa osoba u onom trenutku kad napusti tijelo majke, odnosno nakon što dođe do prekida pupčane vrpce. Sve do tog trenutka taj je bebač tek dio majčinog tijela, s kojim ona (kao "svoga tela gospodar") ima pravo činiti kaj god je volja. To što takve stvari možda nisu ugodne za čuti, ne znači da fully developed person ženskog roda nema pravo odlučivanja o tom dijelu svoga tijela. Ako zanemarimo lažni moral kojim smo svi toliko zaokupljeni, bebač je (do svog službenog izlaska u svijet) tek jedan veliki parazit koji troši majčine resurse i nemamo apsolutno nikakvo pravo osuđivati osobu koja ga se odluči riješiti iz nekog svog privatnog razloga koji se nas ne tiče.
Sjeme je gotovo nebitno u ovoj priči. Žena je ta koja je zaslužna za "uzgoj" i koja bebaču pruža topli dom, hranu i piće, u vrijeme dok je taj bebač tek jedan veliki parazit. Manite se ćorava posla i pustite ženama da (individualno) odlučuju što je najbolje za njih, a ne da su prisiljene pokoravati se univerzalnim pravilima, jer svi smo mi ipak jedinstveni i takve velike životne odluke tiču se samo i isključivo onih koji su u drugom stanju. Donositi zakon koji propisuje da li je takvo što legalno ili ilegalno je zadiranje u privatnost i totalna glupost.
Svi zakoni koji brane ili su branili abortus, nisu izglasani zbog brige za dobrobit žene ili djeteta, već zbog straha od loše demografske slike i sličnih budalaština protiv kojih se vlast bori "za opće dobro", a na štetu pojedinca.




