Za nespavalice (22h - 06h)

A da malo promjenimo plocu i nabacimo malo mjuze i zavirimo  u osamdesete ne bu skodilo sigurno kaj ne!

joj ubit će me komšija kad dobije račun za net...

jel zna netko koji provider u hr daje gigasetove routere???

ah neda mi se mjenjat statuse tamo kada udem ili izadem iz neke veze..

ja bi da svaka veza potraje bar 1g ali hebiga neide to bas uvijek tako..

Sjecam se svakog dodira,svake rijeci,svakog pogleda,

Svakog trenutka kojeg smo proveli,

Ali sad su to samo sjecanja skrivena iza ugla,

Sto su tragove na dusi ostavili.
Sjecam se tvog glasa sto bodrio me,
Tvog koraka,tvog osmijeha zbog kojih sam sretan bio,
Sjecam se…ali sada vise pored mene nema te,
Ostale su samo noci hladne i uplakane…
Pokusavam zapoceti novi zivot,
Sanjati nove snove,
Pokusavam pronaci smisao,
I zatvoriti vrata ljubavi ove...
Upoznati nekog novog,tko ce mi pokazati novi svijet,
Prepun boja i srece,
Pokušavam pronaci nekoga tko ce stati kraj mene,
Netko tko ce ukloniti ove bolne i hladne zidine…
Zidine nase uvele ljubavi i ovih uspomena,
U kojima sam vec dugo zatvoren,
Moram se osloboditi ove tastine i boli,
Predugo sam sa njima i u njima boravim,
Umoran sam... izgubljen...
A tako malo bi bilo dovoljno da se to promijeni...
Ispred mene samo je cesta sto vodi miljama u nepoznato,
I hladan vjetar sto plete niti u mojoj kosi,
Po posljednji se put okrecem da upamtim sto je iza mene ostalo,
A ono malo nade sto imam sa sobom nosim…
Mozda se jednog dan i vratim u maleni grad,
Kojeg sad ostavljam iza sebe,
Mozda …ali onda kada budem puno jaci,
I kad bez tragova proslosti budem mogao stati ispred tebe.
A do tad ja pozdravljam nove putove i gradove,
Sto ispred mene nalaze se,
Pozdravljam nove luke i mostove…
Sto spajaju dvije obale…
Evo i novo svitanje rada se,
Zlatnom nitima sunca sto iza planine dize se,
Te u visine prema bijelim oblacima penje se,
U rajske nebeske visine…
Sad znam da se i ljubav ponovo probudi,
U srcu sto je tiho zaspalo,
Bas kao i svako novo svitanje,
Sad znam da je i moja sreca mozda u blizini…
Iza nekih zatvorenih vrata,
I nove stranice zivota, sto cekaju da budu ispisane…
Sad znam… ali trebat ce jos vremena
Da bi se uspomene stare ljubavi zatvorile…

(moje djelo)

Do jucer sam bar sanjao nesto,
sanjao da ces sutra biti tu kraj mene,
da cu te moci zagrliti.
Ali od kada sam te vidio u njegovom zagrljaju
shavatio sam da zapravo nikada i nisi bila kraj mene...
I svi tvoji poljupci i zagrljaj bili su laz
i da ti kazem "volio sam te" je sve sto mi je ostalo.
Nakon svih lijepih rijeci di si sada?
Nakon svih zagrljaja di si sada?
Nakon svih obecanja di si sada?
Ali u ovoj noci sam sam sa tisinom,
od tebe mi ne stize odgovora...
vec spavas u njegovom zagrljaju...
I tvoji "voljet cu te zauvijek" zauvijek nestaje...
ali kada budes malo sama daleko od svih
reci mi kako se osjecas jer bili smo sretni.....

(moje djelo 2)

Dotakao bih te kao nekad.
Da znam samo kojim putem snovima lutas
trazeci ljubav, nasao bih te,
dotakao bih te, kao tada...
Da samo mogu da doletim,
uzalud pruzam uvela krila
ovo nebo ne razumije srecu.

Dotakao bih te kao zelja;
znam da me zelis i da me pratis
mislima kad nikog nema
da te utijesi.
U tom trenu na nekom drugom
kraju ceznje ja sam sam.

A dotakao bih te kao san,
da smirim ti uzdah, da zacaram ti usne
i umirim te rukama trazeci samo
da me cvrsto stegnes, da ti samo kazem
da sve proslo je.
Dotakao bih te kao miris
kad ides poljem,
kad u njemu nadjes neki mali svet.
I onda
kad sve nestane, jos uvijek osjecas
miris poljskog cvijeca, jos uvijek si tamo
jos uvijek me pratis...

Dotakao sam te svojim rijecima
al nije to sve, ne, nije jos kraj,
jos uvek cekam te...

(moje djelo 3)

i gotovo za veceras da nebude da spamam.

i da, na sve ovo postoji copyright.