Da li ste ikada imali blizak susret sa smrti

Poslije domovinskog sam na plaži ko klinka iskopala ručnu bombu.

Elegantno sam bratiću koji je bio metar od mene rekla: E buraz, gle bomba.

Njegova reakcija je bila: Joj daj ne s*** (bila sam malo dosadno čudovište u to vrijeme pa mu ne zamjeram) 

No neki čičica do mene me uspio čuti pa se digo, skužio da maltene klečim na njoj, podigao me i opalio šturu.

Sreća je što u tom kopkanju po pijesku nisam zakačila okidač i da je sve ostalo netaknuto (i naravno da nisam sebe i pol plaže digla u zrak).

Kasnije je taj isti čičica, kojem donekle dugujem život, bacio bombu na čistinu da rokne jer u to vrijeme policija i nije baš izlazila na teren radi takvih stvari.

Čičica živio ti meni barem još sto godina!

A u jednoj situaciji mi je cijeli život prošao kroz oči.

Vraćam se iz škole, otvorim vrata i vidim starog kak drži uperen pištolj u nekog/nešto.

Noge su mi se odrezale i ostala sam nepomočno stajat.

Stari me nakon par sekundi skužio, onak jadnu i blijedu, nasmije se i kaže: Ma, prazan je, samo ga čistim.

Ne želim ni reć da tu noć nisam oka sklopila jer sam samo čekala da mi taj manijak upadne u sobu mašući svojim revolverićem.

U svoje govno si upo:)

Pics or it didnt happen.

Pao sa masline na razbijenu bocu cockte, zaradio punat na dlanu.

Zabio se u rasvjetni stup sa biciklom i slomio kljucnu kost na ramenu (ne pitaj kako).

Vozio biciklu i iz drugog smjera se starija ekipa trkala sa biciklama i jedan me tuta forca pogodi i doslovce odletim i zabijem se glavom u zid ispred babine kuce i zaradim blagi potres mozga.

Upao u kanal u garazi dok je stari minjao ulje na autu i slomio ruku.

Eto toliko od mene

sad si lupi facepalm

Visecijevni lanser raketa M63 Plamen (SFRJ,BiH) – Sistem Plamen ima 32 cijevi kalibra 128 mm iz kojih ispaljuje parcadno-razorne na daljine od 8.545 - 12.500 m (ovisno o tipu rakete). Efakat rakete na cilju ekvivalentan je efektu artiljerijske granate kalibra 105 mm. Puno punjenje od 32 projektila se moze ispaliti za 6,4 ili 12,8 ili 19,2 sekunde, VFBiH posjeduje 20 lansera M63.

Kao klinac sam se skoro utopio...Bili smo u selcima na onoj plazi di je u sredini neki kameni otocic. Bio sam neki 1, 2 osnovne i znao plivat. Sestra mi je skakala sa otocica tam na otvoreno more i konj umjesto da otplivam hocu prohodat do tam. Kad sam bio par metara od otocica kamen na kojem sam stajao se prevrnu i ja potonuo. Znao sam plivat al kaj ti to znaci u tom soku i trenutku...Ugl nikad necu zaboravit kak sam tonuo i zvao sestru a ona me ne cuje i ne vidi, puna plaza ljudi a niko me ne kuzi...Na kraju me neki lik izvuko i reko mi da je mislio da se zezam.To ljeto vise ni jednom nisam uso u more a jos i sad sa 23 godine imam fobiju kad se tusiram i perem kosu, tj kad su mi usi puna vode i oci zatvorene da se utapam. 

dobro nemojte sada u offtopic ici mislim pocela je prica o oruzju i kalibru umjesto o susretu sa smrti

prijateljski savjet

molim vas ne idite u offtopic

Moje iskustvo najbliže smrti.

Prije kojih tjedan dana igram nogometa.

I puca slobodnjak jedan, opali svom forcom i užasno prepumpana lopta strefi me u glavu, a šta je najgore, stajao sam kraj stative tako da sam udario glavoim od stativu.

Potres mozga i vrtoglavicu tjedan dana imao.

  Mali je svijet,evo gleda moj stan na taj otočić,za taj kamen sam se držao dok ronim lubene preko zime,a sada je jasno kako je završio na nekih 5m dubine,toliko je dubina kod tog otočića.

Da se vratimo na temu...sa 7 god su me oteli tražili otkupninu ili likvidacija, sa 14god pucali na mene i pokojnu baku - gurnuo sam je u jarak pa smo preživjeli,granata pala nedaleko do moga stana i mene oko 30-tak mrtvih po prvi puta sam vidio da mrtav čovjek trči - poznanik,reflex valjda.

  Sve je to Hrvatska...i to se dešava.

  Da,većina ne umre odmah,kasnije su mi objašnjavali,imaš posmrtni reflex,bio je stariji do mene poznanik,povezivao nas je isti muzički interes.Bio je topao ljetni dan,izašli smo van u centar grada,odjeknule su dvije explozije...sjećam se samo da je sve utihinulo 30-tak ljudi je ležalo na trgu,gelere sam našao ispred nogu nekom srećom.

Traume imaš,ali one se liječe znanjem i ne predstavljaju problem nakon nekog vremena,veći je problem što ogrubiš do razine da sa vrlo malo ljudi možeš da imaš komunikaciju.

2 puta me udarilo auto, i kad sam bio mali upao sam u vodu koja je bila dublja od mene i jos smrznuta, a tada jos nisam znao plivati.