Ne biraš. Samozavaravaš se. I u kognitivnoj si disonanci, jer s jedne strane vjeruješ da biraš, a s druga strane sam sebi dokazuješ da ne možeš birati ignoriranjem dokazivanja da možeš birati:
...
Kao što napisao, mogu birat da budem ateist, nitko me u tome ne spriječava.
1) Vjeruješ ili ne vjeruješ, ja te ne tjeram da vjeruješ.
2) Pa ako je poslije imao prilike da sam promjeni to usađeno učenje, a nije, odgovarati će za svoja djela i riječi. Neće mu biti oprošteno kao ljudima koji su odabrali biti kršćani i pokrstili se, te su se trudili do kraja života biti dobri vjernici, a zgriješili su lakše grijehe, možda i teže ako su ih napravili nesvjesno ili slučajno. Opet, ja ne sudim, suditi će se od čovjeka do čovjeka, od slučaja do slučaja, od okolnost do okolnosti...
Možeš li? Možeš li odbaciti sve što si do sad naučio i krenuti promatrati neku materiju iz nule? Ako su te 16 godina učili o Bogu i vjeri, ti ne možeš postati ateist vlastitom odlukom, možeš preispitivanjem svojih stavova kroz dulji period doći do toga da postaneš ateist, međutim, ne možeš se jedno jutro probuditi i postati ateist.
Vaše je stajalište da sam ja vjernik zato jer sam indoktriniran od KC i obitelji. Stoga ja nisam birao biti vjernik nego je to meni nametnuto.
Ajmo okrenuti stajalište. Neki od vas su prošli isto kao i ja, indoktrinaciju od KC i obitelji, ali niste vjernici. Oni su ne-vjernici, ateisti. Po tome se može birati u što ćeš vjerovati, odnosno nećeš vjerovati.










Dont these talking monkeys know that Eden has enough to go around? Plenty in this holy garden, silly old monkeys, Where there is one you are bound to divide it Right in two!