Prvo - činjenica da postojimo je dokaz da život može nastati iz nežive stvari. Kad ne bi mogao, ne bi ga ni bilo, tj. ne bi nas bilo.
A je li? Čini mi se da ti ovaj zaključak nije prošao kroz skeptički aparat kojeg tako ponosno ističeš. Da jest, rečenica bi bila drugačije formulirana, ovako zvuči kao da posjeduješ savršenu spoznaju, a to nije svojstveno skeptičkoj metodi.
Ja tu vidim samo tvoj "napad" na mene, ne vidim da si kritizirao moju izjavu.
Recimo, može biti da je ovo jebački dobro isprogramirana simulacija, koja nije imala "početak" već jedan običan "boot" programa koji počinje unatrag x broj godina, kad su već postojale sve vrste, kako su programirane. Onda je Big bang dobar pokušaj, ali promašen, kao i teorija evolucije - recimo. Ako je programer bio dobar, nije ostavio vidljive tragove programa, ono što pokreće simulaciju je nedohvatljivo svjesnim programčićima unutar simulacije...
Čitava ideja simulacije nije uopće toliko bedasta koliko se na prvu čini. Zapravo, informacija kao temelj simulacije je zapravo i u samom temelju naše prirode što je nedvosmisleno pokazano kvantnom mehanikom koja je, po mnogima, teorija koja je najbliža "istini" o prirodi. Dakle, ne kuglica, ne elektron, ne foton, već informacija - ona je, koliko smo dosad uspjeli otkriti, u pozadini ovog vrtuljka kojeg nazivamo svemir. Dakle, ako ne možemo oborit jednu ovakvu hipotezu, onda valja biti skeptičan oko trenutnog koncenzusa u znanosti - kao skeptik.
Zašto ovo govorim? Da ti ukažem da postoji nekoliko "startnih pozicija" s kojih ljudi mogu izvoditi svoje zaključke i teorije. Samo što skeptik nema startnih pozicija, i to je razlog prethodnog posta. Skeptik traži, ne pronalazi.
PS."činjenica da postojimo je dokaz da život može nastati iz nežive stvari" < ovaj post upućuje na tvoju nedvojbenost oko abiogeneze. Iako riječ "možda" ublažava dojam, ali samo ublažava.



Jesu virusi živi? Jesu molekule žive?
