???
Želiš reći da bi prestao kupovati časopis o software/hardware-u itd zbog jedne kolumne koja ni ne dodiruje te točke?
DA upravo to želi reći...ti ne čitaš ili?
???
Želiš reći da bi prestao kupovati časopis o software/hardware-u itd zbog jedne kolumne koja ni ne dodiruje te točke?
DA upravo to želi reći...ti ne čitaš ili?
Ti stvarno neke komplekse imas. Vec si dosta puta takve gluposti piso. De idi kod doktora covjece da ti da nesto za smirenje...
Ma ostavit cu se kompjutera idem se drogirat ka i sva ostala normalna djeca..
Idemo dalje u revijalnom tonu.
Što je to govor mržnje? Što je to "policija misli" i "novogovor"?
Tko je zadužen za kontrolu "govora mržnje"? (način da se diskreditira protivnika u startu kada
nema dovoljno argumenata). Tko može reči što je to "govor mržnje"?
"Govor mržnje", "politička korektnost", "afirmativna akcija", divote Novoga Svjetskog Poretka (Brave New World).
Ne želim biti odvjetnik pastirskog roka, ali silom prilika, doveden sam u tu poziciju.
Večina se složila da je Thompson nacist i fašist. Odlično. Jedino još treba CSI spektralna audio analiza spornog pjevanja koje se proteže po novinama kada je potrebno, pa da napokon razriješimo je li to on pjevao ili nije. On je "persona non grata" u "razvijenoj i civiliziranoj" Evropi. Nitko se više ne zamara sa "trick or treat" uniformiranjem "princa" Harry Pottera u SS uniformi. Dakle dvostruki standardi (double standars, mate). Nitko ne veli da je "princ" (ne znam čime je zaslužio tu titulu, osim nasljedno) Harry nacist. Sljedeće, strah od komentara. Ne tako davno vlasnik "portala" vukovarac.net je osuđen radi anonimnog komentara na njegovoj stranici. Netko je spomenuo u komentarima promiskuitetne sklonosti gospođe gradonačelnika,koja je radila na štajgi u Njemačkoj, ali to ne odgovara statusnoj (političkoj) funkciji koju je obnašao tadašnji VukoWarski gradonačelnik pa je radi "duševnih boli" tužio vlasnika spomenutog portala. Nisam znao da se duševne boli (psihičke) mogu izlječiti materijalnim sredstvima zvanim novac. Sljedeće. Svima je poznat status "zviždaća", ljudi koji ukažu na nepravilnosti u poslovanju svojeg poduzeća, pa završe kao zaštitni svjedoci. Nije potrebno spominjati slučaj INE im materine. Zatim se zna za slučaj kada je netko montirao sliku premijerskog dezertera u smeđekošuljaškoj uniformu (za Cabaret), pa je ni kriv ni dužan netko završio na "obavijesnom razgovoru". Ili slučaj kada je netko sa pollitika.com također završio na "obavijesnom razgovoru" jer je netko dao komentar za napad na dezertera (u kontekstu, je bila riječ o šali, ali to npr. u Americi, "demokratskoj" bi mogla biti ozibljna prijetnja). Samo "stručna" MUP "ekipa za očevid" nije mogla pronači trag tome "teroristu", možda im je falio Kirohito da analizira IP adrese, ali se "terorist" na vrijeme zaštitio mjerama sigurnosti, pa bi bila potrebna veća logistika (FBI, CIA, NSA, Interpol, ECHELON, SETI) za njegovo hvatanje (catch me if you can).
A Jergović aka Rubeus Hagrid je bijedno piskaralo koje grize ruku koja ga hrani. Ako mu smeta država koja ga je prihvatila, neka odgmiže negdje drugdje i prodaje svoju kvazi intelektualnu spiku.
the tux, zašto mi se čini da si malčice offtopic?
the tux, zašto mi se čini da si malčice offtopic?
Baš naprotiv. On je zapravo komentirao nešto napisano u osobnom stavu.
the tux, zašto mi se čini da si malčice offtopic?
Čitati sa razumijevanjem.
Da se malo dotaknemo blogova.
Neka ocvala manekenska fuksa za koju nikad nisam čuo, je tražila Google da otkrije identitet vlasnika nekog bloga gdje je autor za nju rekao da je skank. Koga je to briga? Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ili možda "policiji misli" to ne odgovara, ako se ne uklapa u neki definirani obrazac ponašanja? Uostalom, koga briga što netko o njoj misli na nekom blogu, za kojeg neznam da postoji, osim ako bi na njega slučajno naišao tražeči pr0n, a zadržao bi se na takvom blogu dvije sekunde, ako bi imao slike vrijedne pažnje, možda deset sekundi. Za "duševne boli" traži 3 milijuna baksa.
Koga briga što netko piše na blogu? Neke od blogova bi opisao kao svojevrsnu samoterapiju, ispucavanje, kao na boksačkoj vreči, koje ne mora odgovarati stvarnom psihofizičkom stanju osobe.
Sve javne osobe treba gazit di se stigne, ako to zaslužuju (što je često vrlo subjektivna procjena). Tako treba sve novinare, kolumniste, manekenke, glumce, nogometaše, itd. komentirat sve u šesnaest. Pa neka cvile, ako im se ne sviđa. A ne da oni kenjkaju po svemu i svakomu i 'prosipaju pamet' i kad treba i kad ne treba. A kad im ne paše komentar, onda ajme svi su protiv njih. Ko ih j...e, sami su izabrali profesiju.
Nisam baš tako radikalan..Ali slažem se da su sami odabrali profesiju. A sad ne diram se sve dok njihov subjektivini izraz izađe kroz kakav manifest u eter. U tom trenutku oni nisu manekenke, političari, glumci već postaju popovi (nemam ništa protiv njih nego je stvarno dobra usporedba) kakvi samo uzdignuti idoli. Ne rade svoj posao u krajnosti :P. Naravno ovo ne uzimam strogo uvijek ima kakvih iznimaka čisto objektivne prirode. Ako im se ne sviđa moj komentar neka me ignoriraju (ako je to uopče socijalno moguće) na što isto imaju potpuno pravo ili neka promjene profesiju ili odu na psiho terapiju. Nemam ih zašto štedit. Javne osobe mogu svojim izjavama napravit puo veću štetu nego ja tako da im se mora ukazati na problem ako on jest. To nek svatko odluči. Pravo na to naravno ima od 1789 ;)
(u ovom tekstu biče puno gramatičkih grešaka, jer mi rvatski nije mamajezik, pa molim izvinte več na početku). Oleg (ako još čitaš), nije tako jednostavno jednačiti komentiranje "tradicionalnih" medija i elektronskih, web medija, preciznije. Za početak, brzina kojom informacije dolaze i odlaze, drastično se je povečala u zadnjih nekoliko godina. Web je omogučio svobodnije komuniciranje, ali u istom trenu i ogromno povečanje šuma, bezveznih informacija koje kruže (od spama, facebookova i ostalih sličnih servisa). Odjednom se krug potencialnih slušatelja ekstremno povečao. Lako je danas nači link na neki članak (ili ga poslati), još lakše je napisati neki komentar. U "stara" vremena, trebalo se kupiti novinu, pročitati, pa napisati pismo, koje je ili nije izašlo za dan-dva kao feedback. Razumem ja one, koji zaključavaju komentare, jer je uistinu dosta smeča, spamanja i ostalih psiho-naplavina, koje nemaju veze sa temom ili člankom. Tu je još i fakt, da se večina komentara vrti unutar jako male "zajednice", ali imaju članovi iste osječaj, da govore čitavom svjetu i da jih on još sluša. to ti je kao ono - stavim prst u jadran i u kontaktu sam sa kinezima u žutom moru...
danas velika večina ljudi misli, da je potrebno odmah javiti se na mobilni, ako odgovor na mail šalješ za više od dva dana svi več zvou policiju (misleči da ležiš več sav usmrađen na podu dnevne sobe)...ta omni prezenca i zahtjev po jako brzom odgovoru je vrlo zabrinjavajuča. kao prvo - kakvoča informacija (dobro, ne svih) drastično pada a kao drugo - pojam slobodnog vremena polako izčeznuje. ja na godišnji uzimam samo mobitel i to još samo zato, da imam uza sebe ako idemo na neki izlet, pa da se javim ako padnem u neku rupetinu (ljetujemo izključivo na jadranskim otocima). kad sam na odmoru - nema me za vanjski svijet.
ja bi taj web 2.0 koncept jako skratio i smanjijo kad je riječ o "klasičnim" medijima, kao što su novine, čak njihova on-line izdanja. jer je u naturi čitatelja novina (sa časnim iznimcima) da nisu pozorni čitatelji i da traže brzu, sažetu informaciju. to nije nužno loše (uvjek me fasciniraju pisma čitatelja u guardianu - kratka, koncizna), ali znamo kako je sa prosječnim čitateljem novina, a još bolje su nam poznate kakvoče prosječnog novinara - večina novinara potpalo je pod taj opaki krug - brzina:kakvoča....
Trebalo bi ispod tekstova, blogova, video materijala i ostaloga staviti dvije opcije komentiranja. A ne samo jednu rubriku "komentari". U prvu neka pišu oni koji ne očekuju nikakvu diskusiju nego samo daju komentar, i to bi trebalo ograničiti na možda 10 rečenica i samo jedan post po posjetitelju. A u drug rubriku svi koji žele ulaziti u nekakve beskrajne rasprave (forumski chat), prepirke i pametovanja, te pisanje ogromnih tekstova za čitanje umjesto lektire. Tako bi bili zadovoljeni i oni koje zanima komentar i oni koji bi osim komentara htjeli prodavali pamet i ispuhivali frustracije na internetu. Vuk sit i koze na broju. Ne treba ni cenzura ni brisanje, samo stvari treba malo razvrstati.
Moj primjer
Odem recimo na tportal i otvorim neku vijest. Pročitam naslov i tekst, pa me zanima mišljenje naroda. Kad ono 15 stranica nečijeg chat-a. I tako listam ja onda te stranice, dok ne dođem do nekoga tko je dao komentar na temu dotične vijesti. Čisto gubljenje vremena. A to se da riješiti na tako elegantan način. Doduše, nisam programer da znam kako. Ali valjda dvije odvojene rubrike komentara nisu neki problem za napraviti.
Ne bih se složio da je većina komentara smeće. Ja ponekad na neku temu niti ne čitam tekst. Pročitam samo naslov i nekoliko ključnih rečenica iz teksta, te odmah odem na komentare pogledati kako raja diše. Tekst na neku temu, uz dužno poštovanje autoru, nikada ne može uroditi sa tolikim brojem različitih perspektiva kao što to može veći broj komentatora. Nije mi toliko bitno da li je neki komentar "glup" ili "pametan" nego me zanima da li u njemu ima neka nova "ideja" ili misao za koju još nisam čuo.
Pretpostavljam da se ništa istinski ne može spoznati na osnovu jedne točke gledišta. A neke stvari ni sa stotinu stajališta nisu jasne. Treba uvijek tragati za novom točkom motrišta. A zašto tragati sam, pored tolikih malih glavica i mozgića koji svaki dan nešto izmišljaju. Tko može reći da i "najglupljem" čovjeku na svijetu ne može jednom sinuti ideja koja bi zadivila i samog Einstein-a. Je da je lutrija, ali lutrija koga opali taj se veseli. 
Blogeri SAMO iznose svoja mišljenja, oni ne iznose činjenice, a da li će u budućnosti, ako novinarska struka preživi, biti sakupljanja različitih mišljenja i pričica koje se objavljuju na Internetu, to ćemo tek vidjeti. Blogerima nije struka sakupljanje informacija, oni samo na temelju " javnog medija" i onoga što se događa oko njih komentiraju u svojim postovima! Već se dugo raspravlja na što će novine ličiti za 10 godina ili manje, nije uopće bitno, bit je u tome da blogeri nisu novinari, a činjenica je da i te " informacije" koje pišu novinari neki puta nisu istinite i da je javnost izgubila povjerenje u informacije koje novinari u svim medijima prenose ili o njima pišu!
