Samo ih je 16...

imam samo zdravu logiku i neko znanje povijesti umjetnosti

prvo,ja tvrdim da umjetnost ne postoji vec da je izmishljena u 19 stoljecu pod utjecajem droga (i nekih prirodnih psikickih bolesti),pa je deplasirano me pozivati kako da objasnim da ima necega cega nema,zar ne? :)

tj "ima" na nacin da ce ti kriticar neki reci shto jest umjetnost,a shto nije,shto god da je to umjetnost

a kriticar je cesto propali majstor,koji svoje pomanjkanje vjeshtina nadoknadjuje sranjem o istima gdje se ponekad stavljaju na vazniju referencu od samog majstora (shto ti vec samo po sebi puno govori)

cinjenica je da umjetnost nema definicije,pa za razliku od gravitacije koja ima definiciju,pa samim time postoji,slobodno vec tu mosh rec kako umjetnost ne postoji

ne mosh ju definirat i dokle god se to nece moc,a nece se nikad moc,shto je jasno,dotle nesh mosh reci da umjetnost postoji

slikare sam samo uzeo za primjer kao jedne od najreferentnijih po tom pitanju,ali naravno da se moji komentari ticu ne samo njih (shto sam na par mjesta i naveo,da si pazljivije citao)

dakle,shto je bilo prije 19st?

bili su vjeshti majstori,koji su se takvima i zvali i koji su koristili svoje vjeshtine u drushtvu (bez da su ne znam kako izgradjivali to drushtvo...ne znam shto je to u drushtvu izgradio svod sixtinske kapele ili vec spomenuta nocna straza ili tajanstveni osmijeh mona lise)

razlika izmedju vjeshtog i majstorskog obucara (osim u tome shto je neki obucar u ona vremena mogao svojom vjeshtinom i spasit nekom zivot na bojnom polju jer je eto mogao potrcati kako ga noge nose,recimo,dok slikar to apsolutno nije mogao...mislim,pomoci nekom recimo na bojishtu ili bilo kako drugo) jest u tome shto se jednog koristilo za obucu,neshto shto je svakodnevno,shto se brzo radi i na veci broj komada,a drugog se koristilo za velicanje samoga sebe

naravno,poshto je majstora bilo jako malo,tako je i njihova cijena bila veca,pa si nisu to mogli priushtiti u pocetku obicni gradjani,pa makar i bogatiji oni,vec samo vlastela

a i jednu cizmu je neko napravio za 3 recimo sata,dok je sliku ipak slikao danima i tjednima,pa je time razlika u cijeni ocita

i sad tu dolazimo do onoga shto danas znamo iz nasheg odnosa sa doktorima,al cak i sa automehanicarima

kolko puta smo bili ponizni kod njih i dopushtali im svakakvi odnos prema nama jer smo od njih trebali neshto jako bitno i jako osobno

da ne velim od zivotne vaznosti kada je lijecnik u pitanju

e,tako nekako,na slican nacin,al aj,u neshto manjem obimu od lijecnika,jest bio i slikar vlasteli,a poslije i bogatoj gospodi

zashto?

pa,pobogu,trebali su ih (vlastelu) ostaviti povijesti,da im se sva pokoljenja i cijelo covjecanstvo kroz vjecnost divi

njih,tj njihov portret

i onda su tako majstori slikari dobili na vaznosti

ko shto nisu imali na vaznosti recimo u starom egiptu,gdje su vaznost imali balzamatori,onu duhovnu i vjecnu

dakle,majstori slikari su vlasteli sluzili za velicanje samih njih i dokaz u buducnosti o njihovom postojanju i njihovoj vaznosti

majstori slikari su bili tu da tome udovolje,jer su jedini to mogli,poshto fotoaparata recimo nije bilo

prilicno sam uvjeren da bi fotoaparati zamijenili majstore slikare u ona vremena i pitanje je koliko bi o njima danas govorili

naravno,pored te vjeshtine,trebali su josh i prikazivati neke bitne dogadjaje,gdje je opet pak glavnu rijec imala crkva i biblijske price kojima bi slikovno prenosili poruke,dakle nesh kao oglasi odnosno propagandne poruke

dakle,dotle su iskljucivo i samo slikali po narudzbi i zbog vlastitog vjezbanja odnosno ucenja

ujedno,zbog toga su narucitelji jako puno utjecali na ono shto su majstori radili

a sad jedno pitanje,zashto svi mi,barem ja evo,pri spomenu umjetnika uvijek pomislim na osobu koja radi ono shto on i kako zeli,zbog cega ako treba i gladuje,pomalo excentrik,neshto poput recimo van gogha,koji zeli mijenjati svijet svojim djelima?

zato shto se umjetnost i spominjanje iste pojavila upravo sa takvim likovima,prije toga nije bilo,rembrandt to uopce nije htio

odjednom su se u 19 st pojavili slikari (i drugi) koji su poceli slikati shto i kako hoce,na sasvim svoje nacine,bez ikakve prilagodbe trzishtu (za razliku od njihovih prethodnika koji su se prilagodjavali trzishtu) uvjereni kako ce oni time promijeniti svijet (slikama,heloooou!!!!!!! totalno spaljeni i zdroxani)

ako treba su radije gladovali (no se nisu prestajali droxati) i poceli su o sebi govorit da su umjetnici i kako ce promijeniti svijet

ili su to o njima poceli prvi govoriti kriticari,vrag ce ga znati

uglavnom,bash u to doba su se pojavili

1. droge

2. umjetnici

3. kriticari

4. galeristi (preprodavaci,trgovci)

5. sakupljaci (bogatashi,wannabe plemstvo)

svega toga stoljecima prije nije bilo

i odjenom se sve pojavi istovremeno

slucajno?

ja u slucajnosti bash i ne vjerujem,pogotovo tako bitne

danas je sve to najobicniiji (a i onda) biznis,kada kriticari dizu ili rushe cijene,a bogatashi kupuju slike ne kako bi uzivali u "umjetnosti" (koja ne postoji) vec kako bi cuvali kapital

naime,ulaganjem u "umjetnost" su sebi priskrbili neplacanje poreza,a ujedno su ulozili u neshto,shto ako valjano kriticari upregnu u njihova kola,raste i cijena

lakshe je cuvati sliku u dobro cuvanom domu,nego 80 milijuna necega u nekoj banci ili u svom domu

davno sam izgubio iluzije da novac ne utjece uvijek na sve i sva

tamo gdje je lova u igri,tamo su i jasno iscrtana pravila,i shto je vishe love u igri,to su pravila jasnija i manje se dopushta (bitna rijec) bilo kakva slucajnost,ma po koju cijenu

i da ti na kraju odgovorim na upite

ne,rembrandt nije umjetnik,nije niti picasso,van gogh je bolestan covjek (i mozda je on u biti realno slikao,samo je on doista onako vidio svijet,recimo?!)

jednostavno nisu jer umjetnost ne postoji,ma koliko mi se svidja neki njihov rad

jedni su bili majstori,obrnitici koji su prodavali svoj rad

drugi su bili nadroxani,a treci pomalo (ili malo vishe) psikicki bolesni

shto god tu ovaj spomenuo neakvu "drushtvenu komponentu",ja doista ne znam kakvu je drushtvenu komponentu donio picasso odnosno neko njegovo djelo? (ako ne racunamo nusproizvod svega onoga shto sam rekao,a shto se stvaralo i dogadjalo oko tzv umjetnika,al to nije donio picasso vec sva ta ludost 19 stoljeca)

oni su razvijali svoje vjeshtine i to je to,i nisu bili sposobni sebe promijeniti,da bi promijenili svijet

eto,na kraju je imao pravo platon

bar u dijelu da umjetnost ne postoji :)

kaze mi tko,ti? :))))))))

da, jer ne postoji neshto shto ne mosh definirat,vrlo jednostavno

kada to budesh mogao,moci cesh jedino i tvrdit da postoji

sad mosh samo vjerovat

ko i u isusa

a neki ljudi,znash,ne vjeruju

to je uglavnom tocno,ma kolko tebi to bilo nepoznato

onaj ko je zarko htio biti rock muzicar,al je bio netalentiran,najblize shto je rock muzici mogao doci jest da bude rock kriticar

i cesto tako biva

i ne samo u rock muzici,nesh vjerujesh

sorry,al uopce se nikad nisam bavio kriticarima pa da ti sad tu mogu spomenuti ijednoga,niti sam bio sa njima (poznatijima) kako bih mogao tebe uvjeriti

znam kriticare iz moje lokalne sredine,i to je tako

a mislim da je i taj stav proprilicno rashiren,ma koliko tebi to nepoznato bilo (ili se samo pravish i trolash)

50-ak razlicitih definicija o necemu mi govori da to neshto niti ne postoji jer ne bi bile razlicite

vjerujem da ih je bilo i vishe,ali nisu zapisane

meljesh gluposti da to nije normalno

einsteina sigurno nije pobudila mona lisa za ono shto je napravio (niti ikoje drugo djelo)

dok je njutna pobudila obicna jabuka,a ne ona cezanneova ;P

americka revolucija,ona boljshevicka il bilo shto drugo od drushtvenog znacaja nije bila inspirirana umjetnoshcu

jedini primjer koji mosh navest su slucajevi (individualni) gdje je umjetnost samoj sebi svrha i samoj sebi drushtveno znacajna,shto dovoljno govori kako drobish da to nije istina

to shto ce meni biti lijepo gledati nocno nebo daleko od grada ne znaci da nocno nebo ima drushtvenu komponentu i kako je ono znacajno

barem ne u pogledu svoje ljepote,o cemu mi pricamo

shto su vliegerove slike utjecale na nelsona i bile mu inspiracija u bitkama?

ili je komunisticki manifest nastao zbog tajanstvenog osmjeha mona lise?

jedino shto ti mogu priznati da je indirektno "umjetnost" utjecala na 2 svjetski rat

naime,da nisu popljuvali hitlera,ko zna shto bi bilo i kako bi povijest tekla

al i to spada u rekla-kazala

i vishe bi freud tu imao za rec

cijena upravo i jest rasprave o "umjetnosti" i "umjetnicima"

ja ti tvrdim,da nema nikakve razlike izmedju bilo kojeg obrtnika prije 19 stoljeca

osim u cijeni

i onome shto je vlastelinu ili burzuju donosio portret

objasni mi vishe razliku izmedju majstora obucara i majstora slikara?

u cemu su to njih dvojica razliciti?

ovaj slika portrete i dobro napravi portret

ovaj radi obucu i dobro napravi obucu

i jedan i drugi ju rade po narudzbi

i koja je razlika?

jeb*no pricash gluposti

tehnicka preciznost je imala itekakve veze sa izradom portreta

naime,tada bi picasso ostao gladan da se drzao kubizma,vjerovao ti to ili ne

pricamo o vremenima prije 19 st kada se nije drobilo o umjetnosti ko danas

ono shto je po tebi umjetnik imao slobodu,a po meni realno gledavshi morao ponekad napravit jest dodatno nekome nesh nadodat (poput danashnjeg photoshopa) kako bi neko ispao u necemu bolji nego shto jest

vrlo jednostavno,iako se tebi to tako ne cini

ja tvrdim da su uvijek imali,do pojave droge i 19 stoljeca i tzv umjetnosti

to sam i dokazao primjerima

ti dokazi suprotno

oni su po narudzbi slikali portrete,bitke,imanja,a ono shto su naslikali a da nije bilo naruceno jest bilo zbog vjezbe i ucenja,dok je cekao narudzbu

no,i takvih je bila velika manjina

prenesem ja nju na platno i dobijem umjetnicko djelo

i deshava se ono shto se sa umjetnoshcu cesto dogadja

neko to vidi ko umjetnost,a neko bash i ne :)))))))

doshlo je do pojave droge,umjetnosti,umjetnika,galerista(prodavaca,trgovaca) i kriticara

i da ne zaboravim

pojavila se nova kasta burzuja koji su po svaku cijenu htjeli biti poput plemstva,pa su vidjevshi u njihovim dvorcima slike poceli i sami kupovat isto

ponekad i na kile

dodushe,uz sve to treba pridonijet i ponovno otkrivanje antike gdje su sebe vidjeli kao mecene

shto vishe su dali na znacaju onom recimo slikaru ciju su sliku kupili to su vishe sebi dali na znacaju jer njegovu sliku posjeduju

zacarani krug,svima je to pasalo

puhat u ista jedra

???????

aj procitaj to shto si rekao jedno tristotine sedamdeset i osam puta i probaj napisati isto,a da ne dodash da se shalish

kako me to mosh pitat kada ja tvrdim da umjetnost ne postoji?

kako onda mogu pricati o "umjetnickoj vrijednosti"?

mogu samo sa onog aspekta za koji i tvrdim,da se radi o ekonomskoj kategoriji gdje se dogadja slicna stvar kao i sa dionicama unazad 30-ak godina

vrijednost napuhuju il ispuhuju burzovni meshtri (sa svojim glasinama il nekim reakcijama na burzi)

bash poput galerista (uz pomoc kriticara)

pa ja to cijelo vrijeme tvrdim,da je to obicna vjeshtina,poput obucarske (procitaj malo bolje moje postove,shto sam drugo tvrdio?!?)

i nishta vishe,i nishta manje

to je i moja definicija umjetnosti

a one drobaze kako umjetnost mijenja svijet(teshka glupost) i kako ima drushtvenu komponentu (ma shto to znacilo i ma koliko niko nikad nije imao konkretan primjer,al svi slijepo drobe i ponavljaju ko papige) nisu nishta vishe,a bome nit nishta manje od bash toga - drobaze

i summa summarum

- postoji 50-ak razlicitih definicija umjetnosti

- ima drushtvenu komponentu (moj prijatelj je bio inspiriran i napravio raketu do marsa)

- mijenja svijet i vishe nego novac (ha ha ha)

i sad,ja tu ne vidim nishta uceno kod tebe

sorry,al tako je