Svaki artikl ima barkod, ako ga furaš vani imaju ona 2 stupa kad prolaziš kroz blagajnu i detektiraju neotisnut kod / ukraden proizvod.
Neka označavaju robu, vode kontrolu i točka. Kao u robnim kućama ima kod u robi negdje ušiven ili što već.
Svaka stvar nešto vrijedi. Pusti ti to. Stvari si ostavio nekome i nema garancije da će biti čuvane. A da ne pričam jedan dan (prije 2 mj) sam baš probao ostaviti tako i ima osoba koja je zaprimila stvari (ostavio sam nešto bezveze tek toliko da ne nosim okolo, nije neke vrijednosti). Kasnije dođem i pitam mogu li dobiti svoje stvari nazad, kad ono "Oprostite u kojem pretincu prepoznajete svoje stvari ?!". Dobro nije doslovno tako bilo, ali nema pojma šta je moje, tj. mogao sam birati.
Točka. Nešto nestane, možeš se ... kužiš...
I sad tako vidiš nekog tko razbija tvoj ormarić i iznosi tvoju torbu i stvari, dođeš do njega i on ti kaže "nemaš pravo me ništa pitat bez odluke ustavnog suda, a prije toga daj svoj OIB i broj nečega". Netko ti u trgovini iščupa iz ruke torbu, opet ga nemaš pravo zadržavati jer tako negdje piše. Moraš nositi sa sobom stupiće koji pište kad ti netko nešto ukrade. Osim toga po tome ni stupići ništa ne znače jer po tim navodnim pravilima ni ako pišti nitko ne smije sumnjivca ništa pitati, dirati njegovu torbu, a najmanje ga još zadržavati. Neka pišti koliko hoće.
Inače, još mi nitko nije nikad uzeo stvari iz onih ormarića osim jednom ali to je bila moja krivica jer nisam imao pet kuna za ubaciti u onaj mehanizam i vratašca nisu bila zaključana. Našao sam to lika i iščupao mu stvari, a on me je "oprao" da se to mora zaključavati, a on je to kao htio kao predati na šalteru informacija. Sreća što se nije sjetio svojih prava i tražio me broj značke jer po tim pravilima ja ga nisam smio pitati apsolutno ništa, a još manje "neovlašteno" uzeti svoje stvari natrag.
