Strah za vrijeme igranja

moj mlađi brat(prodajem ga besplatno)sam je 10 mlađi od mene i čim igram silent hill bježi ispod kreveta il gore na krevet tolko se boji igre samo zato što kad onom odrežeš glavu a on još te napada.

Nisi uopce u pravu.....cilje je uzivit se u igru, a strah sa time nema bas nikakve veze. Igram 20-ak god. i ne lupetam bezveze.... No znam da me nije sigurno strah dok igram bilo koju igru...jedina igra koja me "scimala" je ona na koju sam dao link u prvome postu u ovoj temi.

No da me strah kada igram S. Hill ili sl. igre....sorry, ali nije me strah jer radi se o igri, a i niti jednu igru ne igram tek toliko da je predem. 

P.S.

Kako bi se onda osjecao da te netko ostavi par kilometara u sumi, bez svjetla i jedino sto vidis su lampasi sa groblja u daljini!? Eto...jedna svakodnevna scena koju sam redovito prozivljavao kada sam radio kao pro vojnik u HV-u.

Ako me onda nije bilo strah, onda me ne moze ni uplasiti odrezena glava u nekoj igri...ili ne znam koja vec stvar u IGRI.

No ima nas svakakvih....a mene sigurno nece uplasiti neka scena iz igre koju igram na kompu....ocito sam ja neku "cudak" jer se ne bojim igara no i sama tema je ionako glupa....bez uvrede.

Kad sam bio manji bilo me jako strah igrati Wolfenstein i doom 3

  Ajde idi igraj Far Cry ili Operation Flashpoint na NAJTEZIM nivoima, pa vidi jeli te strah uskočit ko rambo u prostoriju i onda cjelu igru ponovno ponavljat.

  Jednostavno nisi nikad igrao simulaciju neku ili tešku igru gdje moraš paziti i koristiti pamet više nego u matemtici.

Ko igra call of duty 2(ako neko igra moram vam ovo ispričat):moj mlađi brat danas pokrenuo i igra on i čim vidio kak sušvabe obučeni odmah istrćao iz sobe.Ja sam crkavo od smjeha.

  1) Operation Flashpoint na najteze, Far Cry na najteze, ArmA na najtezem, GRAW 2 na najteze (zadnju misiju ja nisam mogao proc, vjerovatno neces ni ti, buduci da nitko ni na youtubeu nije stavio walkthrough)

2)Sve vojne simulacije Opf i ArmA serijal

3) Matematika je jedna od lakših stvari u cjelom zivotu. Prelagana stvar, lakša od Povjesti i zemljopisa.

4) Strah je jedno, adrenalin drugo.

6) Ne nije smijurija, ako ti imas svoje mišljenje znači automatski pljuješ svačija druga mišljenja, što je vrlo nezrelo ponašanje od tebe ravno nekoj curici, drzi svoje mišljenje za sebe, ja cu za sebe, nemozes tvrditi da nesto nepostoji, mozes samo reci ja mislim da to nepostoji, ostalo nemozes.

Svaku ima svoje mišljenje, isto kao i guzicu.

  Šta fali, nesvadamo se, samo raspravljamo, a forum i sluzi za rasprave, jeli tako kolega win32

 Kad god netko spomene kako je Dead Space strasan ,sjetim se citanja jedne recenzije. I smijanja.

Evo

ja sam is prije par mjeseci instalirao fear 2 i nadao se nekom stragu dok ono fail

Jedina donekle strasna sto sam je igro je DARK SECTOR nije toliko strasna koliko one zvjeri prave cudne zvukove.XD Igro sam na slusalicama

Penumbra, sva tri nastavka

Diablo 1 - sjecam se kako sam bio strasno napet prije jurisanja na butchera, taj me frik uvijek isprepadao. Eh to su bili dani...

System Shock 2 - ovo me posteno isprepadalo

AvP 1 - neporazeni prvak horor pucacina, i to originalna verzija bez patcha za sejvanje, cak i dan danas dlanovi mi se znoje i adrenalin me puca dok to igram, ne oslanja se uopce na one-time fore kao dvojka npr. Jos nisam igrao igru koja tako uspjesno skida atmosferu panicne bespomocnosti koju stvara AvP

Ah, taj kak ti 'strah' u igrama...

Evo da napišem malo vezano uz Silent Hill.

Igra kod mene više izaziva neki osjećaj nelagode nego strah (lol). Razlog tome je majstorski odrađena atmosfera (pogotovo oni 'hrđavi' zvukovi od kojih se moraš naježiti), kaj dok igraš imaš osjećaj ko da te neko celo vreme gleda ili da je iza tebe. Al sad da bi se bojal igre ili nekaj, ne. Volim ju baš zbog te atmosfere, zagonetki, priče etc.

Dok recimo na drugoj strani, isto horror igra, AvP (prvi i drugi) mi je fenomenalan zbog drukčijeg pristupa samoj horror temi (adrenalinski šokovi ). Tu je pak atmosfera kaj ZNAŠ da bude kad-tad nekaj skočilo pred tebe, pa čekaš i dok se najmanje nadaš i dok se opustiš samo te hladan tuš opere (op, evo gada ispred/iznad/bilo di ).

A Dead Space je za mene jako loša igra, jedino kaj stvarno vredi kod nje je zvuk koj je fenomenalan. Ostalo je jedna velika nula za mene. Odigral sam par chaptera i igra je jedan veliki LOL. Em te vodi kroz igru ko da si retardiran (ona nekakva crta kaj se može uključiti), em su monsteri presmešno dizajnirani, em je atmosfera nikakva.

Ma taj 'strah' je više neki doživljaj igre nego pravi strah, sve je to atmosfera koja te bude primila ako joj se prepustiš. Strah sigurno nije, jel da je, sumnjam da bi ikad više opet pokrenul Silent Hill i AvP.

Nakon njih nisam imal problema zaspati il slično nekaj, ali znalo se desiti da sam se trznul na neki neočekivan zvuk (jednostavno se čovjek očito počne prilagođavati tome 'okruženju' pa refleksi odrade svoje). 

Brijem da još uvijek dobro razlikujem igre i stvarnost. Valjda.