Ovo dopisivanje je novija stvar i stvarno mi nije bilo ni na kraj pameti da bi moglo dovesti do ovoga.
Ja mislim da svako dopisivanje između spolova cilja na to.
Ja se s ovom curom ne dopisujem zato da bih znao što je radila i zašto voli jedan bend više no drugi. Dopisujem se zato jer želim da mi to govori dok smo zagrljeni na kauču, a ne preko messengera.
Ne mora biti, npr ja sam odrasla okružena dečkima i imam mnogo muških prijatelja, više nego ženskih. Dopisujemo se skoro svaki dan i nema nikakve privlačnosti među nama. Ni s moje ni s njihove strane, ništa. Većina ih se ponaša prema meni kao prema mlađoj (ponekad dosadnoj) sestri.
Kako ću sa ženama kartat poker ili belu i raspravljat dal je bio korner za Šahtar kad na prste možeš nabrojat žene koje znaju šta je korner. 
Uostalom i u ovoj gunguli testosterona svi se manje više svi ponašaju kao da sam jedna od muških. Osim Velikog brata koji samo gleda iz kojeg čoška bi me zaskočio 







A znam ga prasca jednog da kad odemo na kavu onda će me smotat (jer zna šta kod mene pali) a kasnije će bit prekasno za razmišljanje.
Origin ID:Draksides,BF4:Drakula327,Steam ID:Stole :),Xfire-Darksides
). Pitao me nakon toga kad bi mogli na večeru da popričamo, na što sam ja odgovorila da mislim da to i nije pametna ideja. Neki dan mi je poslao poruku da se stvarno moramo dogovorit za kavu a ja sad više nemam pojma što da mu odgovorim na to. 


. Na lijep način sam toj curi objasnio da ako je tako (da između nas ne može biti ništa) da je najbolje da prekinemo komunicirati i sve to. Od tada sam ju totalno ignorirao (poruke, pozivi, sve društvene mreže, uživo...), a ona mi se 2 dana nakon toga uporno javljala i nakon tih 2 dana potpuno zatišje. Ja reko hvala Bogu, sada samo zaboravit to sve što je bilo i krenut dalje. Tako je bilo sve do jučer, a onda sam primio poziv njene prijateljice koja me napala, u smislu, kako sam joj mogao to napraviti, ona plače cijelo vrijeme zbog toga, ne može sebi doći (mislim ko mala djeca, a ne kao da ima 18+ godina). Što je najbolje od svega, između nas nije bilo ama baš ništa, a kad sam ju pitao "za nas" rekla je da možemo biti samo prijatelji. Jutros me nazvala i javio sam se, i otkad sam se javio sljedeće 3 minute sam slušao propovijed (ja sam joj najbolji prijatelj, zašto ne želim pričati s njom, možemo biti frendovi...), a ja sam joj opet objasnio da ništa od toga, da mene ti razgovori i "prijateljstva" samo opterečuju. Sada samo čekam novi show ili predstavu...