sad, sta bi vi napravila na mom mjestu? nastavili se dopisivat, otic na kavu i bas me briga za njenog, ili pricekat ako ce je ovaj odjebat? (inace decko joj nije nesto, malac, nema ga se sta vidjet, tak da ga se nemam razloga bojat...jedino se bojibojim da cu se osjecat jadno sto sam tipu oteo curu)
Cura je još u srednjoj? Što očekuješ?
Što god da misliš da ćeš dobiti, nećeš. Ona je sad u nekakvom ludom stanju u kojem joj je neposjedovanje momka kao nekakav svrab, ti si samo žrtva toga što se ona želi počešati.
Možda je ta tvoja posebna jer, kako kažeš, nije umišljena (što u većini slučajeva znači da helanke nosi u posebnim prigodama, posjeduje kopiju levis džins jakne i nosi nešto šire traperice i skoro nikad ne govori ništa o njenoj osobnosti.
Ne postoji trezvena cura u srednjoj, kraj priče. Jadne su izlike za osobe pune ljubomore, zavisti i pod konstantnim peer pressureom od strane svojih zlokobnih prijateljica i roditelja.
Zanimljiva anegdota, fakultet je 35 km od mene i ja vozim svoje auto tamo-vamo svaki dan. Petkom me obično prijatelj i prijateljica iz starog razreda zamole da ih vozim (prijatelj plati 3KM ako nema kofer, 4KM ako ima kofer, prijateljica nikad iako nismo nikad riječi progovorili, samo išli u isti razred).
Prije par tjedana desilo se to da je i cimer mog prijatelja htio da ide i kada su je pitali jesam li otišao kući ona im je rekla da jesam zato jer je taj dan imala puno torbi (a mogli su se potrpati). Budući da do faksa nema autobusa ti momci su morali pješke ići 45 minuta, trolom pola sata do autobuske i onda sat vremena autobusom do kuće. Prosječna cura za vas.