Ovaj dio posta ti je pogrešan, u situaciji kada su prava radnika obvezno uvijek uređena Zakonom o radi i Ugovorom o radu (između radnika i tvrtke) a opcionalno i kolektivnim ugovorom za radnika se primjenjuje ono što je za njega najpovoljnije. Tako ako npr. u kolektivnom piše da mu se za klasično bolovanje mora isplatiti u visini 80% od osnovice a u Zakonu o radu i ugovoru stoji 70% onda se primjenjuje odredba kolektivnog ugovora. ista stvar je s božićnicom i ostalim pravima (npr. broj dana godišnjeg...). Ostatak posta je ispravan.
Kruške i jabuke. U hijerarhiji zakona i propisa zakon je iznad svih ostalih ugovora što znači da svi ugovori moraju biti u skladu i ne smiju proturječiti zakonu. U slučaju da propis u kolektivnom proturječi zakonu on je ništavan. odnosno u tvom primjeru kad bi u zakonu pisalo da isplata osnovice kod bolovanja iznosi MAKSIMALNO 70% u kolektivnom ugovoru ne može pisati 80% jer bi bio protivan zakonu.
No pošto u praksi zakoni određuju zakonske MINIMUME kolektivni ugovori i drugi ugovori su nužno jednakih prava ili viših.
Znači donošenje i hijerarhija zakona ide odozgo prema dolje, ustav-zakoni-ostali propisi i ugovori i stepenica niže ne smije proturječiti stepenici iznad (bez obzira bili oni povoljniji za nekog ili ne).
Ne razumješ radno pravo. Njegova svrha je utvrditi minimalna prava radnika. Ako neki interni akt firme radniku daje VEĆA PRAVA od onih koje mu zakonski pripadaju to nije protivno zakonu. To bi bio nonsene da se nekoj firmi zabrani da ide radniku u korist na svoj trošak. Primjer, državni uhljebi su se izborili da im za klasično bolovanje bude isplaćeno 85% od osnovice (u odnosu na zakonski minimum od 70%)
Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike članak 49
