Što se događa s našim društvom?

Evo 200.000 ljudi unatoč situaciji ide na skijanje, ili njima nije "situacija" pa će na 12 rata nekako pregrmiti takav oblik odmora? Vjerojatno se većinom radi o činovnicima u javnim poduzećima, privatni sektor si ne može dopustiti taj luksuz, ne?

Ili je ipak potrošački i gotovo luđački mentalitet ovog društva nadišao podjelu javnog i privatnog? Mislim prije da je to posrijedi.

Isto tako mislim da među ovih 200.000 nema trećina iz javnog sektora, no what the heck - zašto bi se netko odrekao luksuza ako pošteno zarađuje i može si priuštiti (normalno, ako nije Linić)? Ovako će narod ostaviti 150 milijuna kuna van HR i Bog te veselio, tko nam je kriv što nemamo skijališta na razini europskih, a i fora je biti viđen na Kronplatzu, znam - bio sam i sam jedne godine puberteta s roditeljima (privatnici,oboje).

Posebna srdačnost kad rvat na 6 rata naleti na rvata na 9 ili 12. Doživljaj.

Čudan smo mi narod, zaista. Mislim da se tri stvari nikad ne bi odrekli - provoda, dobrog automobila i kukanja. Posao nije problem, posla nema - ali ima života na dug, da bi priuštili prva tri prioriteta. Kakva god situacija kod nas bila, imam dojam da će 200 keka na skijanje.

Uvijek isti? Ne bi rekao, moguće, al ne bi rekao. Prije stvar mentaliteta.

Ti bi, kao ekonomist, trebao znati kako funkcionira novac i ne spominjati rate u kontekstu negativnog argumenta. To sebi dopuštaju samo oni koji pojma nemaju.

Ne, nego govorim o tome da je sasvim suludo plaćati u komadu, ako možeš u beskamatnim ratama, čak i onima s ratama. Dakle, čak i da imam novac u sebe, neću platiti odjednom, nego ću "provući" maksimalan broj rata na Amexu iz više razloga. Ako je cijena ista, nema razmišljanja, ako nije, dok god mi kamata na novac ili zarada na taj isti novac uložen u nešto, vraća više od kamate ili razlike u cijeni, rate se isplate. Beskamatne su još bolje. Umjesto da nekome trgovcu ili pružatelju usluge platim odjednom i darujem zaradu na novcu koji će dobiti, meni je daleko draže da ja poslujem s tim novcem i najmanje ubirem kamatu, ako već ništa drugo. Čak i u slučaju da su rate s kreditirajem od npr. 3%/god., ako je meni kamata na štednju ili ROI > 3%+"troškovi obrade", tada su mi je odluka jednostavna.

Što je najbolje, ako kupuješ nešto skupo, automobil, brod, stan i sl. nema baš smisla kupovati uvijek u gotovini. Sve dok mi i laptop "traje" 2 godine, isplati mi se uzeti ga na 24 beskamatne rate, jer mi i prihode donosi ili "stižu" u tom tempu.

ja volim čistit snijeg  kad sam bio mladi volio sam se sanjakt (sanjko bi se i sad al me sramota :P to je prednost očinstva mos se sanjkat i igrat s legicima )

Gledaj, volim pričati s tobom, pametan si tip, ali ako nećeš čitati s razumijevanjem - onda nema smisla. Uopće se ne radi o tome da li je nešto suludo, ili ne, nego se radi o tome da se obročnom otplatom unaprijed odričeš određenog dijela vlastitog ili partnerovog dohotka, nerijetko oboje.

Osnovna ekonomska pretpostavka je da je budućnost neizvjesna, i da predstavlja rizik. Ako ti znaš da ćeš bezbrižno nešto obročno otplatiti, svoj scenarij ne možeš ni sa kojim argumentom preslikati na nekog drugog ili trećeg.

Druga stvar je da miješaš klasičan trošak, i investiciju. Izračunavati varijable povrata možeš samo na investiciju, odnosno nešto što povrat uloženih sredstava može donijeti. Gdje ti u tome vidiš konzumirano skijanje koje ćeš 12mj. otplaćivati, ja ne razumijem.

Eventualno da povežeš razinu svojeg užitka sa utrošenim sredstvima pa kažeš kako je vrijedilo, bilo je super, dobro si se proveo i slično, ali subjektivnost nije ekonomska kategorija nasreću, ili nažalost. Skijanje nije prenosiva kategorija da ćeš ga nekome dalje prodati

i ostvariti eventualnu dobit. Radi se o čistom gubitku za koji imaš dilemu otplatiti ga odmah, ili se odreći 10,20,30% dohotka u narednom periodu.

Kad si već spomenuo nekretnine i pokretnine, što je posve deseta kategorija, situacija je toliko jednostavna a tvoj reply toliko apsurdan, kao da me ideš uvjeriti kako je bolje dati u startu niži polog za stan, manje učešće za brod ili automobil i time umanjiti budući anuitet, od suprotnog. Tko kupuje takvo što, sigurno da prije razmišlja na način kako da umanji buduće novčane tokove, jer ponavljam, budućnost je neizvjesna i nije isto imati ratu, 1500 ili 2500kn, karikiram.

Osobno imam deset (10) obročnih otplata od cipela do grafičke kartice koji su također čisti trošak. U cipelama hodam, i trošim ih, a grafičku karticu ne koristim na način na koji bih trebao - da vratim uloženu investiciju primjerice programiranjem, ili nečim drugim. Isto vrijedi i za policu osiguranja automobila koju sam uzeo na 12 rata - od godine do godine, ispada zgodno, no u isto vrijeme bi mi bilo draže da sam to jednokratno riješio, jer vrijeme nosi rizik, mogu doživjeti sudar, automobil je podložan kvarovima, može se relativno lako i otuđiti i tome slično.

Mislim da sam bio jasan, čak i laiku. Ako imaš određena sredstva, razlikuj trošak, od investicije. Godišnji odmor je odmor, ako na njemu ne planiraš raditi sa 2000m nadmorske visine, nego ispijati čaj i skijati, to je trošak.

Odgađanje potrošnje odnosno troška je veoma relativna ali jasna kategorija, i život u skladu sa vlastitim mogućnostima ne znači biti sposoban nešto obročno otplatiti, već nešto platiti u trenutku kupnje. Ljudi se grdno varaju, i s kim god razgovaram od kolega osobnih bankara, zapravo je nevjerojatno dokle seže ljudska naivnost, pohlepa pa i glupost, jer osim što ti banka naplati lepezu mogućnosti (ZABA) za beskamatnu obročnu otplatu svaki mjesec 60kn, zapravo te i navlači na potrošnju, na neki način.

Na kraju dođeš do razmišljanja kako ćeš lako nešto otplatiti, potrošiš svoj zarađeni dohodak i klasika - što? U minusu si, koji doživljavaš opet kao svoj dohodak, a ne kao kredit od strane banke na koji plaćaš kamatu.

Toliko.

EDIT: Ako dozvoliš, iznio bi primjer kako smo to cura i ja rješavali (Adventi Beč,Prag itd.). Nije li bolje i ekonomski racionalnije od prošlih isplaćenih odnosno zarađenih dohodaka mjesečno izdvojiti 100,200kn svatko, ukoliko to situacija dopušta naravno (inače o čemu pričamo jel tako?), i jednom,dvaput godišnje iskeširati planirani odmor (ljeto,zima?)? Meni se to čini prilično trezveno i racionalno. Računam da je više ipak parova nego solista na putovanjima, još ukoliko predstavljate nekakvu zajednicu, svatko 100,200,300kn izdvoji mjesečno i može se lijepo platiti 3,4 dana aranžman. Isto vrijedi i za obiteljsko skijanje, uz nekoliko uvjeta ali princip je isti. Uvijek je bolje za takve stvari mjesečno izdvajati određeni iznos kroz prošlost, nego kroz kreiranje obveze u budućnosti.

Zar doista moram objašnjavati ovisnost svih cijena s cijenom benzina??!? Nemoj zezat'..

Naravno da ne mislim da hdz ima išta sa samom cijenom goriva, već stavljam u određeni vremenski okvir tadašnju cijenu goriva. A zapravo bih trebao potražiti podatke potrošačke košarice + energenti vs prosječna plaća tog perioda, pa bi decidirano mogao tvrditi kad se 'bolje živjelo'. To mi se ne da, pa sam laganini prvu stranu jednadžbe izjednačio s cijenom benge. Na slično ti dođe. Normalno da ti nije jasno na što mislim, kad sam u pravu :o)

Slažem se i da ćemo sigurno živjeti još gore u budućnosti. Pa to je upravo i moja poanta; ide na sve lošije, a ne na bolje. Kako se to onda danas živi bolje nego jučer? Daj se odluči za jednu varijantu..

Pa ja i nisam rekao da se živi bolje nego prije, niti u jednom svom postu. Po meni je isto, a bit će gore. 

 .

Kakva je to prica "Todoric zaposljava 20 000 ljudi"?

Da nema Todorica, netko drugi bi zaposljavao tih 20 000 ljudi.

Mozda ne jedna firma. Mozda njih 10. Ali svejedno.

Ako postoji trziste, onda postoji i ljudi koji ce raditi.

S obzirom da bi konkurentnost rasla, mozda bi tim zaposlenicima bilo bolje nego im je sada.

To je priča u kojoj mu je država osigurala poziciju da može njome manipulirati kako poželi, prijetiti otkazima, odlaskom iz HR i slično, kako je već radio u prošlosti. Možda je sutra srijeda, ali je utorak. Sve je možda. A možda treba pogledati istini u oči i na njegovom primjeru konačno shvatiti da hrvatsko gospodarstvo nije propalo u posljednjih pet godina, nego prije ravno dvadeset - i to posve legalno očito, jer su mu pljeskali i plješću dan danas.

Ne radi se čak o situaciji da je too big to fail, pa ga nećemo dirati, već o tome da nema Vlade koja bi to učinila, možda neka neovisna - da imamo nekakvog  međunarodnog namjesnika/e kao BiH itd.

Basnu sam napisao gore. Nije problem nikoga srušiti, pogotovo opterećenog kreditima i nekontroliranim širenjem. Što misliš, što bi se dogodilo kad bi netko završio u zatvoru i kad bi se raspala trgovina s 30.000+ zaposlenih odjednom? Država to ne može financirati ni preživjeti. Propast cijelog lanca (većinski lanac u Hrvatskoj), dobavljača kojima se vjerojatno duguje enormne iznose (uteg povlači na dno sve ostale)...

Drzava je kriva sto dozvoljava Todoricu da svoja dugovanja podmiruje tek nakog 1+ godinu.

Kao sto rekoh, ako propadne Todoric, otovrit ce se mjesto za druge koji ce zaposliti tih 30 000 ljudi. 

U ostalom, da propadne preko noci... tesko...

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/74055-elite-2013-krecu-u-akciju-preuzimanja-sve-imovine-hrvatskog-stanovnistva.html

Mene zabrinjava ovo: - Po našim projekcijama u periodu od 2013. do 2019. godine kreće akcija elita da se stanovništvu za male novce preuzme sva njihova imovina, Na to nas upozoravaju kretanje kamata na obveznice, porezni zakon, ovršni zakon, broj nezaposlenih i broj blokiranih građana!

Ne znam za Todorića, niti o nekome konkretno, a i ne smijemo se izjašnjavati konkretno. Mislim da stvar ne bi bila tako mirna. Ne podcjenjuj moć nekih struktura i ono što mogu izazvati. Tko će znati čime još neki drže za jaja pojedince i grupe unutar "političke elite". Kad je netko izrastao iz podzemlja, teško je da ništa ne zna i da nikome nije opasan.