Što se događa s našim društvom?

Pa pogledaj komentare pod članak pa ćeš vidjeti da je to točno.

Kaže gospon Sigfried: ""Društvu je potrebna i doza higijene.Nepotrebnog socijalnog tereta se treba riješiti i sve nesposobno eliminirati ovako ili onako.Zdrava društvena supstanca ne smije doći u pitanje zbog onih koji su biološki i ekonomski nesposobni preuzeti dio društvenih obaveza.To je pitanje opstanka svakog naroda.Rat je jedna mogućnost.Druga je eutanazija.Priroda nam nije dala iste mogućnosti.Jaki opstaju, nesposobni neka nestanu!"

Za ovoga tipa što s dva fakulteta prosi isto vrijedi. Komentari su da je ili lijen ili lopov ako mora prositi - pogledaj tekst na VL-u pa ćeš vidjeti komentare koji pljuju po njemu. "Sam si je kriv". 

Naravno, ne govore svi tako, ali ovi koji to govore je ekipa koja i sama ne živi bajno, a prezire tipa zato jer je postao siromašan. Dakle, autorica članka je to izvrsno identificirala. 

EDIT: ROFL! Podrška tezi! 

Ovaj tip sa par diploma je dokaz da su stvarno đaba ti fakulteti ako nisi bistar.

Pa onaj komentar pod člankom (i članak ranije) se meni čine odvratnom devijacijom i izopačenošću, prije nego nešto normalno i sveprisutno. 

:-|

I ova tvoja poruka je dokaz da ti đaba Internet ako nisi bistar.

Namjerno ili ne, promašio si ceo fudbal, kako Drago kaže. "Totalitarni režim" je definicija, koja je primjenjiva na određene zemlje, sviđalo se to tebi ili ne i nema veze s propagandom. Činjenica je to, koja je nepobitna i jednostavno tvoja tvrdnja da je "obilježavanje režima totalitarnim propaganda" pada u vodu. Pod "propagandom" koju sam ja spomenuo, mislim na tupljenje u stilu teorija zavjere i rajcanju širih masa protiv nekoga ili nečega bez dokaza, s bajkovitim pričicama.

Uopće me u ovom kontekstu ne zanima rat u Libiji, niti "oslobađanje Libije". Što se mene tiče, mogu se slobodno poklati ako to vole, a miješanje bilo koga u to je očito događaj koji se zbio iz interesa, ne ljubavi prema Libijcima, a to je nešto drugo i posve drugi mlin koji me ne interesira. Ja govorim o društvu, društvenom uređenju i gospodarstvu, a ne međunarodnoj politici, Bliskom Istoku, Izraelu ili SAD-u.

Ako su to 3 slobodne zemlje, ne znam zašto ti još tipkaš s hrvatske IP adrese? Zašto nisi u Iranu, Kubi ili u Sjevernoj Koreji? Da ja mislim da su te tri zemlje još jedine slobodne, ja bih odmah tamo odselio. Čemu živjeti u zatvoru? - No, siguran sam da na to pitanje nećeš odgovoriti. :-)

Ma treba napravit sljedece:

Zivit trebaju samo radno sposobni.

Umirovljenike u plinske komore.

Djecu cemo nekako trpit jer ce vec jednom pocet radit, sto, u nerazvijenim zemljama rade i 12-ogodisnjaci.

Invalide pobit.

Zene ne smiju na porodiljni.

Nezaposlene takodjer pobit.

Dakle trebaju zivit samo ovi koji privredjuju dok privredjuju.

If not then RIP. 

Tako razmisljaju odredjeni?

Jako ti je selektivna percepcija. Pogledaj 500 komentara na VL-u (ili Diplomata) pa ćeš vidjeti da je ženska posve u pravu kada je napisala onaj članak.  

Pričaš napamet. Proguglaj statistike pa ćeš vidjeti da kod nas većina živi u svojim stanovima i kućama. O tome da su cijene nekretnina vani i kod nas usporedive - nemam pojma odakle ti to. 

Međutim, činjenica je da su te nekretnine u privatnom vlasništvu ostatak socijalizma - dijeljenje stanarskih prava i jeftini krediti za gradnju kuća. Nove generacije imaju malo veći problem u "tržišnim uvjetima" dokopati se nekretnine, a sustav socijalnih stanova kod nas ne postoji. 

Volio bih zapamtiti ovu diskusiju i vidjeti tvoje stavove za jedno deset godina kad te "tržišno gospodarstvo" malo bolje prožvače.

A gle. U 21. stoljeću kao standard uzimam svjetski prosjek. Činjenica je da većina ljudi žive "siromašno" za naše pojmove. Pa i jedan japanac ima kolko? 30-40 kvadrata. rekli bi također siromašno. Poanta je da uspjeh, bogatstvo, sreća, ambicioznost... proizlaze iz subjektivne točke gledišta i ne mogu se primjeniti na šire gografske pojmove. Nekome je uspjeh šator. Aj uvjeri me da nije?

Također je poanta da svi u Hrvatskoj uspjehom smatramo bazene, kuće, aute, da radimo za velku plaću... burunđaninu je uspjeh da ima čistu vodu jednom u tjedan dana. To što njih par miljona živi u vilama i dvorcima nema veze sa standardom 21 stoljeća.

Naprosto je činjenica da je u 21. stoljeću većina ljudi na zemlji gladno, žedno, golo, boso, bez adekvatne higijene, medicine... To je standard 21. stoljeća.

Propaganda označava sustavni pokušaj oblikovanja percepcije i spoznaje te manipuliranja ponašanjem pojedinaca, u svrhu generiranja reakcije koju propagandisti žele postići. Kaže wikipedija..

Ja bih rekao da ako postoji svrha, tj. cilj propagande, a postoji ako postoji i propaganda, kad prepoznaš propagandu - biti će ti jasan i cilj. Ti si prepoznao teorije zavjere kao propagandu, objasni mi što je tome cilj.. Osim toga propagandom si okružen potpuno, čudno mi je da te smeta baš ta upitna..

Možemo mi Libiju promatrati i kroz društvo, društveno uređenje i gospodarstvo. Misliš da će im 'umjereni' islam biti korak naprijed u društvu i društvenom uređenju? A kako je tek sad dobro iračanima u demokraciji..

Da, te zemlje su slobodne u političkom smislu. Da imam love, sigurno bih otišao pogledati na svoje oči npr. Kubu, barem turistički. Ali nemam, pa moram tipkati iz hr. Bedasta ti je usporedba; smatram da se bolje živi u nekom drugom dijelu svijeta - moram odseliti tamo. Ti si uvjeren da je ovdje najbolji kutak svijeta, zato si ovdje? Ili postoje i drugi faktori kod seljenja?

Živiš u zatvoru i ovako. I to tako lukavo da si u zatvoru, a ne vidiš rešetke. Živiš u imaginaciji da sve možeš, samo si to ne možeš priuštiti. Sloboda nije fiktivna mogućnost, već ako tu mogućnost možeš i ostvariti. Eto, vidiš da sam i na to odgovorio :o).

Ono sto Francuzi nikad nece imati je Veliki Vodja.

ivan dragi - Pamet se ne mjeri novcem. Po meni ni uspjeh. To je individualno i ovisi o točki s koje gledaš.

O tome nisam govorio niti ne mislim da je novac isključivo mjerilo nečega. Govorim o tome da čovjek treba imati plaću s kojom može dostojno živjeti. Potrebe i način života stanovništva SAD-a se ne mogu mjeriti s Bangladešom. Jedno je visoko razvijena država a druga je "u razvoju".

ivan dragi - Dokaz da nisi u pravu su i svi ljudi koji u Hrvatsku dolaze iz siromašnijih zemalja kako bi uspjeli.

Hrvatska je zemlja meda i mlijeka samo Hrvati toga još nisu svjesni, samo zato jer kod nas dolaze raditi ljudi iz još većih i ekonomski rasturanijih vukojebina od naše. Umjesto da se Hrvatska s obzirom na kulturološke, povijesne i ostale čimbenike pokušava približiti pozitivnim tekovinama zapadne civilizacije ti je ideš uspoređivati s nerazvijenim zemljama istoka ili uzimaš kao primjer ljude iz tih zemalja koji dolaze kod nas raditi.  Dolaze kod nas i poneki zapadnjaci živjeti.

Valjda po onoj: Bolje biti prvi u selu nego drugi u gradu.

Inače se više-manje slažem s napisanim i donekle razumijem što želiš reči.

ivan dragi - Neće država otvarati tvornice i radna mjesta.

Znam, "država je loš gospodarstvenik". Zavisi kako gledaš. Ali nebitno o ekonomskoj politici, država mora stvoriti povoljne uvjete kojima će omogućiti ljudima stvaranje poduzeća bez previše birokratskih zavrzlama. To se još nije dogodilo. Ili se pogoduje nekom stranom muljatoru, hohštapleru ili se na poštenim poduzetnicima trenira strogoća i guše ih raznim nametima.

ivan dragi - Ta silna industrija nije propala 90'ih. Propadala je već 15 godina kada smo ušli u 90'te.

Nemam volje ponavljati kriminalnu pretvorbu i privatizaciju kao i praksu stranačkog zapošljavanja nesposobnih kadrova u nadzorne i upravne odbore koji su jedan od velikih razloga sadašnjeg st(r)anja u Hrvatskoj.

ivan dragi - Ne može ona tjerat nikoga na ništa.

Ali može povečavati PDV i tiskati male ljude novim nametima kako bi osigurala partijske vojnike u raznim nagomilanim državnim institucijama i nagomilanim općinama i gradovima.

ivan dragi -ma utjecaj zbog toga što su ljudi valjda (neznam) navikli da im država jamči radno mjesto (kao našim bakama) bez obzira jel se to isplatilo ili ne.

Država koja ne vodi brigu o svojim stanovnicima a njezini službenici i interesne skupine ugodno žive na grbači poreznih obveznika a usput ta država ne daje dovoljno zauzvrat nema razloga postojati. Ne govorim o socijalnim kategoriijama. Država treba stvoriti uvjete u kojima radnik za svoju plaću može dostojno živjeti a ne da bude na rubu siromaštva. Ako saborski zastupnik može imati plaću od nekih 16 000 kn onda ne vidim razloga zbog kojega omogućuju (donoseći zakone) tajkunima da svoje radnike izrabljuju da rade za 2500-3500 kn ili omogućuju rad bez plaće a taj obespravljeni radnički sloj omogućuje tim političarima život na visokoj nozi, da ne govorim koje su si sve povlastice ishodili o kojima radnik može samo sanjati. Tko je vidio da radnik ima neka prava.

ivan dragi - a i jedan japanac ima kolko? 30-40 kvadrata. rekli bi također siromašno.

Pritom zanemaruješ kulturu i mentalitet Japanaca kao i prostornu uvjetovanost s obzirom na broj stanovnika u kojoj si Japanac ne može priuštiti viletinu s bazenom.

1. Npr?

2. Jucer kad sam vidio taj clanak, samo sam cekao da ga netko linka ;-)

Dobar je clanak, slazem se s vecinom. Stvarno ljudi postanu neosjetljivi vidjeti siromastvo, a osobno mislim da ljudi koji su u nekom 'donjem srednjem' sloju tako mrze siromahe bas zato jer podsvjesno vide da bi se tako nesto moglo dogoditi i njima.

No nisi fer kad usporedjujes ono sto sam ja rekao s ovime sto si linkao. Nimalo.

Ja pricam o ovoj ekipi koju je i Tonci spomenuo - ekipa s diplomama, masterima, doktorima koji su do svoje 30 zivjeli na grbaci roditelja ili scholarshipa, pa kad napokon 'odrastu' i vide da ostatak nije serviran na tacni, nadju se zaliti. Pricam o ekipi koja ovdje na forumu bjesni protiv korporacija, debelih CEO-a, i svih ostalih mentalnih karikatura koje je jednostavno okriviti. Pricam o ekipi koja trosi 100x vise novaca od mene na aute, mobitele, kompjutere, izlaske... ne zelim ispasti napuhan sada, tako da me ne shvatite krivo, nego ja vidim da si ja to realno mogu priustiti - a ne priuscujem si jer znam da mi ne treba. A onda vidim paradoks (evo opet te zgodne rijec) da ljudi koji imaju primanja jedva za prezivljavanje, ipak kupuju sav taj luksuz.

Zasto ne biti fer, pa sagledati bogatog CEO-a kao covjeka koji je od jutra do sutra sjedio u knjiznici i ucio, i sada pobire plodove svojeg rada? Zasto ga ne sagledati kao nekoga tko potjece iz siromasne obitelji i odlucio je cvrsto svojoj djeci priustiti bolje? Zasto ga odmah demonizirati kao nekoga tko se obogatio na tudjem radu?

To je vrlo vrlo ne fer pozicija.

Evo pred pet minuta, iskesirao sam 400$ za 4 concept art crteza. Potencijalno, zbog tih crteza, s vremenom imat cu gotov proizvod koji ce mi donijeti visestruko vise novaca. Jesam li se ja sad obogatio na ledjima jadnog concept artista, ili sam mu fer isplatio ono sto je trazio i povratio ulozeno?

Zasto ljudi, umjesto da mrze takve ljude, ne ugledaju se u njih i pokusaju se svojim trudom i radom izboriti?

Vrlo sam judgemental (pardon ne znam hr rijec), priznajem. Kad ja odlucim da nekome treba, dat cu sve sto mogu pa i ono sto ne mogu. Kad odlucim da je netko ima samo psiholoski problem, odgojen propagandnom, ne dam nista. I ja sam bio izlozen propagandi pa sam se izborio. Arogantno ili ne, vjerujem da ako ja mogu, moze svatko, jer ja nisam nikakav supermen, nemam superiornu inteligenciju niti superiorne fizicke sposobnosti - imam i imao sam samo zelju i volju da uspijem, i cvrsto sam odlucio ne kriviti druge za svoje neuspjehe nego iz objerucke prihvacati i uciti iz njih.

Nemoj misliti da se meni ovaj svijet svidja!

no davno, davno u ovom topicu se vec konstatiralo - ja zastupam misljenje da je individualni zivot _prevrijedan_ da bi se trosio na nekakvu fiktivnu zajednicku, drustvenu dobit. Ja ne zelim promjeniti svijet, nego mijenjam sebe.

Kad bi svi tako razmisljali, svijet bi se promjenio sam od sebe.

Mislim da puno ljudi stvarno nije fer... vecina nas nije rodjena sa srebrnim zlicicama i zlatnim bocicama, nego neki od nas zrtvuju dosta da bi uspjeli!

Kad usporedim sebe i svoje odluke, i onda usporedim svoje srednjeskolske kolege koji su se opijali, provlacili kroz skolu, ismijavali me jer sam se trudio upisati fax vani - zasto bi sad ja, 10 godina kasnije, morao podijeliti svoje da svima bude dobro?

Ona "Svako daje prema mogucnostima, svako prima prema potrebama" meni ne vrijedi - vidjelo se vec u povijesti da kad su ti primanja osigurana, potrudit ces se da dajes sto manje...

Edit:

sad sam se sjetio pitati - koji vam je, da se stalno pozivate na Hitlera kad diskutirate sa mnom? Jel u pitanju moja celava glava, jer ja ne vidim da sam ikad iznio da je netko superiorniji nekome drugome da li zbog gena, nacionalnosti ili icega drugoga, dapace uvijek suprotno.

Pocinje mi to ici na zivce, i to jako, jer je vrhunski bezobrazno...

Deus ex machina - Zasto ne biti fer, pa sagledati bogatog CEO-a kao covjeka koji je od jutra do sutra sjedio u knjiznici i ucio, i sada pobire plodove svojeg rada?

Nitko ne misli kako netko svojim marljivim radom i zalaganjem ne zaslužuje bolju poziciju u društvu i adekvatnu plaću.
U zapadnim društvima je to nakon francuske revolucije bilo omogućeno i običnim građanima a ne samo gornjem (plemićkom) sloju društva.
Danas se ponovno može vidjeti uslijed pohlepe i nesposobnosti političke elite na radikalne promjene ekonomske politike, veliko raslojavanje u zapadnom društvu kao i kod nas.

Neka CEO pobire plodove uvjetno rečeno svojeg rada ali isto tako neka i radnici poštenom plaćom pobiru plodove svojeg rada. Zašto bi CEO za svoju nesposobnost, uništenje tvrtke ili njezino oštečivanje uslijed nepromišljenih odluka bio nagrađen "zlatnim padobranom" i bio zaštićen ugovorima kao sveta krava? Kao što nam govori primjer Carle Fiorine. Ili loše poslovne odluke Nokijinih menadžera. Ili dolazak na visoku poziciju putem političkih veza, kao kod Ivice Mudrinića koji je CEO T-HT-a.
Bez radnika nema ni tvrtke.

ja zastupam misljenje da je individualni zivot _prevrijedan_ da bi se trosio na nekakvu fiktivnu zajednicku, drustvenu dobit

Htio ne htio, dio si neke društvene zajednice ma koliko bio individualac. Osim ako nisi bolesno bogat pa možeš do neke mjere mijenjati svijet i biti neovisan.

Zasto ljudi, umjesto da mrze takve ljude, ne ugledaju se u njih i pokusaju se svojim trudom i radom izboriti?

Smatram da je ta mržnja i prezir više radi nepravedne raspodjele bogatstva odnosno dobiti, od same zavisti.

Vrlo sam judgemental (pardon ne znam hr rijec)

Prosuđujuć, prosuđivati.

U ovom parsusu pricao sam o ekipi koja se javljala na  I am 99%.

Vecina tih ljudi tamo ima edukaciju koju si ogromna vecina ljudi nikad nece moci priustiti jer kosta minimalno 30 000$ godisnje.

Ako uz tu edukaciju i novac da si je platis imas muda kukati da ti je lose, velika je vjerojatnost da si i tu sansu za edukaciju prokockao besmisleno.

Situacija u HR je situacija u HR, veze nema s nicime normalnim i jasno mi je da mogucnosti nema i da ljudi zele raditi ali nema posla. Ali opet s druge strane, cujem se sa bivsim prijateljima, bivsom zenom i svi kazu da "nekako guraju" a opet - obnavljaju se kuce, kupuje se namjestaj, kupuju se auti, motori, novi mobiteli, pokrecu se poslovi... znam tri firme koje bi zaposlile Java ili C# programera instantno, a siguran sam da bi se naslo posla i za sysope...

Ne kuzim, zar je Istra izolirana regija pa tamo ima vise love i opcija nego drugdje? I ne zelim nikoga uznemiriti ili naljutiti, imajte na umu da sve sto vidim, ne vidim vise iz prve ruke, jasno mi je da mogu potpuno biti u krivu...

Pošto zadnje vrijeme 90% vremena komuniciram na engleskom nisam vješt sa hrvatskim. Dakle oprosti, primjetio sam da nedovoljno kvalitetno (sadžajno, formom) diskutiram. Još kad k tome kreneš odgovarat na rečenicu po rečenicu jasno je da se i takav - (ikakav) smisao izgubi. Trudio sam se da ti cijelim tekstom odgovorim na tvoj post. I vidim da nisam bio skroz jasan.

Htio sam reć da upravo zbog tih velikih razlika u mentalitetu, kulturi, geopolitičkim razlikama.. (primjer japanca) ne možeš tako lako govoriti o uspjehu, kvaliteti života, potrebama... Također sam htio reć da je ipak većina ljudi u svijetu siromašno, stoga se smatram povlaštenim iako živim u ovoj "banana" državi.

Opet, ne tvrdim ništa, samo pokušavam argumentirati argument (lol?) da se sve može gledat sa različitih perspektiva i da zaključak često ovisi o promatraču a ne o objektivnim činjenicama. Da nekako zaključim. Uspjeh je diskutabilan. Potrebe su diskutabilne. Dostojno živjet, je diskutabilno. Samo o tome govorim. Ja ne mogu govoriti u ime svih ljudi u Hrvatskoj, ali mogu u svoje.

Ja smatram uspjehom kada ostvarim nešto što sam zamislio (kao i svi drugi.. jel.).  Ali jednostavno ne mogu na uspjeh gledati tuđim očima. Meni ne bi bio uspjeh da imam bazene i 3 auta jer to nikada nisam ni htio. Dakle da mene pitaš, da li se smatram uspješnim, da li dostojno živim, da li sam sretan sa načinom života, u vrijeme kada sam recimo bio konobar za 3.000+ bakša kuna rekao bih ti da jesam. Bez obzira što nemam za novi auto, ali svejedno sam uspio u onom što sam naumio. Imao sam i za mob, i za internet, za gitaru, za članarinu u knjižnici i u teretani... Dakle dostojno sam i kvalitetno živio i ispunjavao gotovo sve svoje potrebe. Nekome bi takav život (i u Sadu i u Hrv i u Bangladešu) bio neuspjeh. Ali meni nije.