Što se događa s našim društvom?

 ..interesantno, (sama konstatacija) jer inače smo poznati kao narod koji o svemu sve zna, selektor repke, vođenja fisklane politike, uzgoja bradavičastih svinja i nastanku svemira.

-ali, da. Naon tog sretnog događaja, mnogi shvate bit poslovice, ''znam da ništa..'', = nema pravila.

Nikada me roditelji nisu udarili niti ništa slično, bio živahan kao i svi klinci ali sam sad pošten i pristojan puno više nego vršnjaci koji su dobivali po nosu! Batine 0 bodova!

Ok nisu te udarili nema frke, no bilo je tu i tam pokoje Berbe Ušiju sigurno jel priznaj i pola ti oprostimo.

@M_dipl : Očito nisi roditelj! Ne branim ničije metode ,ne želim stati na jednu stranu ,ali vidjet ću te kakvo ćeš mišljenje imat kad budeš imao klince!

Isto vrijedi i za sve vas ostale!!

Ispričavam se što si stekao dojam da sam odignorirao tvoj problem - istina je da uopće nisam primjetio da si me direktno pitao za savjet te sam se dotakao teme u dva-tri posta koja si pročitao i s kojima si se složio. Bez obzira na to, ni sada se ne mogu preciznije osvrnuti na tvoj problem jer bi za specifični slučaj (pogotovo ako je dijete ''teško'') trebala nešto bolja analiza ponašanja djeteta, osobe koja ga čuva, situacije, itd. Generalne smjernice sam već spomenuo prije, ja više teoretski, dok mislim da su drugi dali praktičnija objašnjenja. Osvrnuo sam se i na ''peckanje''.  

Ma joj, nema potrebe za isprikama, nije u tome stvar, nisam to zato napisao i da, točno kako si napisao, nisam te direktno pitao. Zapravo nisam nikoga prozivao, nego samo pokušao dati do znanja ljudima od kojih sam očekivao odgovor da ga nemam i da mi ostaje jedino zaključiti ono što zaključujem. Slažem se da je problem složen, dijete (pre)zahtjevno, mene je samo zanimalo kako reagirati 'when shit hits the fan' i moram priznati da to nisam očekivao, ništa više.

Znači već si zeznuo, bilo zato jer nisi pazio, jer si nervozan ili si bio ometan, potpuno nebitno (nitko ne može očekivati od mene da dijete imam 24/7/60/60 na oku). Situacija je ta da je mali realno u opasnosti, ti ga pozivaš na razum, ali on razum ne poznaje. Čak i ako imaš svo vrijeme svijeta, treba li biti strpljiv i 'moliti' ga da pljune nešto s čim se još nije ugušio? Možda ignorirati to i nadati se da će proći? Kako si oprostiti ako ipak ne prođe i mali se počne gušiti? Pa nije niti meni baš svejedno... A sad ću još biti i bezobrazan - što ako se mali stvarno i počne gušiti? Je li onda u redu udariti ga po leđima da mu ono što ga guši izleti iz dušnika? Sad to nije 'odgojni' udarac, pa je onda OK?

Onda samo spustiš letvicu malo niže i kažeš da ti se žuri inače... Šajaznam, inače ćeš dobiti otkaz. Inače nećeš napraviti ručak ili će ti pobjeći zadnji vlak za doma. Jednostavno, postoje trenuci kada nije vrijeme za igru i dijete to mora znati - mora znati da misliš ozbiljno i da te treba poslušati. Kako to prenijeti djetetu a da ga ne 'pecneš'. Pri čemu ono jednostavno ne sluša - kako ga natjerati da te čuje?Samo to me zanima.

EDIT: sry svima na ogromnim i duplim postovima i na davljenju. Evo, prestajem.

Ma nema se tu što istraživati. Postoje roditelji koji tuku-zlostavljaju djecu al se to na taj način u okolini ne percipira, i roditelji koji tuku-zlostavljaju djecu al se to na taj način percipira.

Oba dva oblika ispoljavanja bijesa/nemoći/brige/ljubavi fizičkim udaranjem djece je zlostavljanje. Što bi trebalo biti zabranjeno. Samo što to ne želimo priznat..

Cijeli dan razgovaram sa društvom o tome: Postoji li situacija u kojoj bi netko trebao fizički korigirati dijete? Do sada nismo naišli ni na jednu jedinu situaciju. Došli smo do nekog zaključka da je bilo kakav dodir jačl od tapšanja po ramenu nepotreban, a da je dodir jači od nepotrebnog - zlostavljanje.

Kako objašnjavate gotovo konsenzus među prosvjetnim djelatnicima da su djeca sve gora i gora, roditelji sve nerazumniji i nerazumniji, a sve više i više je onih koji zastupaju tezu nulte tolerancije na fizičko kažnjavanje djece? Nisam roditelj, ali nisam niti slijep ni gluh, vidim da se djeci dopušta sve više i više.

Dakako, previše je faktora uključeno u odgoj, od općedruštvenih pa do pojedinačnih karakteristika svakog od roditelja, ali je ova paralela zanimljiva utoliko što je nulta tolerancija na fizičko kažnjavanje djece u odgoju prisutna i u medijima i kod pojedinaca, ako je za vjerovati onima koji kažu da ju prakticiraju. Dopuštam da je moguće da fizičko kažnjavanje uopće nema veze s tim, ili čak da je moja tvrdnja da su djeca sve gora i gora sve skupa netočna. Ne mogu tvrditi da sam kompetentan ili objektivan tako da želim čuti mišljenja.

Prije nego što ovo odbacite kao bespredmetnu ocjenu pojedinca želim reći da mi veći dio šire obitelji radi u prosvjeti, počevši od djeda i bake koji su radili desetljećima preko roditelja, strine koji isto tako imaju iskustvo od 25+ godina, preko kruga njihovih prijatelja koje su stekli na radnom mjestu, znači u školi, pa i kruga mojih prijatelja koji su završili filozofski fakultet, iako oni nisu toliko relevantni zbog malog iskustva. Ukratko, okružen sam prosvjetnjacima i svi oni govore kako je stanje sve gore i gore. Sklon sam vjerovati tim ljudima jer ih držim razumnima i ne mislim da imaju ikakvog motiva iskrivljivati sliku stvarnosti.

 poznata činjenica da se avinićići kvare kad slete na cilj, nema tu nikakve konspiracije, slučajnost... a možda su u šumici.

Jedno povlaci drugo.

I jos uvijek mi nije jasno zasto se najprije nije odrzao referendum, pa onda ove kerefeke. Koje to logike ima?

Ko ti kaze? Moze jedino biti falsificiran.