Što se događa s našim društvom?

Izuzetno inteligentan način za rješavanje problema.

Sva sreća pa znamo da si tad bio školarac i nadam se da sad ne bi ponavljao istu stvar.

 Pa kad me uopće nije ni zanimala. Dođem doma umoran a dočeka me derište koje radi sranja po mojoj kući. Reagirao sam ja,ali preblago. Opomene nisu imale smisla.

Sad imam još manje strpljenja nego prije. Mislim da bih ju odnio van iz kuće i zaključao joj vrata.

Ma sve pet, nitko te ne optužuje, uopće nije u tome stvar - njeni su roditelji ti koji su odgovorni za nju, ne ti. Napisao sam ono kao razlog kojeg ja vidim kako je i zašto došlo do problema s tobom u jednadžbi i da naglasim razliku između dva slučaja, ovo prvo sam podrazumijevao (a nisam napisao).

Tebi treba pomoć.

Izlaziš vani s nožem i palicom, prijetiš djeci da ćeš ih baciti kroz prozor - nešto stvarno nije u redu s tobom, bez zeke.

Traži uputnicu prije nego si totalno rasturiš život. 

Dakle: Pulover (vesta, đemper..) : Komad robe kojeg dijete mora nositi kad je mami hladno.

Spomenuo si one vukove u Yellowstoneu. Neću sad lamentirati o prirodnoj selekciji i neznam cemu, samo cu pokušat povući paralelu izmedju odgoja pasa i djece.

Kako sam zadnjih godinu dana "alfa mužjak" jednom blentavom (zaigranom) labradoru (a nije mi prvi pes) mogu sa sigurnošću reć da nasilje nema smisla. Ono što se može postići psihologijom i pravilnim odgojem je puno bolje i lakše od zvekanja. (lakše u smislu pravilnije i dugoročno isplativije, bolje u smislu nagrade koja proizlazi iz međusobnog odnosa i osobnog zadivoljstva).

Zvekanje je (IMHO) čin lijenosti i nekakav easy way. Uglavnom pokazatelj da psu ne posvećuješ dovoljno pravilne pažnje iliti failure. Kada cucka tretiram kako spada, dakle govorom tijela, pravilnim davanjem hrane, stavom, energijom... nema nikakve potrebe za korekcijama. Ako sam dva dana u stavu "neda mi se" vec taj drugi dan moram posegnuti za fizickom korekcijom (odgojnom metodom), lagani dodir (neki ekvivalent ugrizu) na rame ili vrat. Dakle ne lupim ga nego samo dotaknem. Nekada čak ni to, dovoljna je energičnija (mirna i samouvjerena) gesta ili pokret rukom.

Pošto sam vodio veće grupe klinaca u raznim aktivnostima primjetio sam da se ponašaju veoma slično. Dakle ukoliko je moj stav, energija, način i ton govora ispravan (jasan i siguran bez deranja i vike) klinci bez pogovora obave zadatak koji im se da. Ako sam aljkav i jedva čekam da obavim to što imam i idem doma, e onda imam kaos. Nešto tipa popit će ti krv ako je osjete.

Sto posto sam siguran da i psi i klinci osjete enrgiju i stanje uma. Pa i ti češ prije poslušati šefa (trenera, ženu) ako je siguran u sebe zar ne?

Radili su istraživanje na nat. geo. o malim majmunima i djeci (predškolska dob), te su zaključili da djeca za razliku od majmuna vjeruju starijim osobama bez pogovora. Ajmo reć da je to jedna od najbitnijih razlika između nas i majmuna. Zbog toga možemo učiti i prenositi znanja s koljena na koljeno i nismo ograničeni na učenje od roditelja. Dakle majmun će imitirati roditelja kao i dijete ali neće učiti od drugih majmuna. Zato majmuni na jednom području koriste štapiće kako bi ulovili mrave, crve, vjeverice, dok majmuni na drugom području koriste kamen kako bi razbili orah, ali međusobno te vještine neće prenositi.(da ne duljim - tko je gledao dokumentarac će bolje shvatiti)

Djecu nemam pa se ne mogu praviti pametan, (imam malog brata pa ajmo reć da donekle nešto znam) no iz iskustva kojeg imam mogu reć da će me djeca prije poslušat ako imam siguran stav, a ukoliko netko i tada radi gluposti, na miran način mu objasnim što i kako treba napraviti, dakle bez korekcija tipa -nemoj se blesirati, -prekini radit gluposti.. Samo mu kazem - mali Drago, jel trebaš možda pomoć oko toga i toga, ili jeli ti jasan taj i taj zadatak.. dakle pokušam mu skrenut pozornost sa te gluposti koju radi (tipa skače i dere papire). Ako i dalje skače i vrišti, onda napravim neku aktivnost u kojoj će se umoriti. (opet kao i za psa) Još mi se nije dogodilo da nakon toga netko radi pisdarije. Mišljenja sam da riječi sa negacijama negativno utječu na ponašanje. Odnosno pošto kopiraju starije, ako im ti ne kažeš ne, neće ni oni tebi. Slično je s prostotama.

Primjer. Klinac u Tkalčičevoj vrišti. Ima neki balon u ruci i dere se kao da ga netko kolje. Mama sva u šoku, panici, joj pa nemoj plakati, nemoj se derati,.. Prolazim s curom i stanem onak par metara dalje, taman da me mali pogleda i kažem -ajde dođi idemo na sladoled. I cura isto kaže, ajde dođi idemo na sladoled i mahne mu rukom. Klinjo je iste sekunde prekinuo vrištat i pogleda mamu i onak sav happy sladoled sladoled!! I niš pojeo je kuglicu sladoleda i svi sretni. Nije sladoled nagrada, već mu je aktivnost nagrada. Prošetali smo se do Vinceka, pa je on birao.. Dakle ima zanimaciju, aktivnost, društvo i pažnju roditelja. Sladoled mu na kraju nije ni bitan.

Slično je bilo i sa malim burazom. Kada je u nekom deliriju izvadim legiće(ako je lijep dan, loptu) i kažem mu ajmo napraviti battlecruiser (starcraft ftw), ako kaže neću, pusti me, izvadim legiće i sjednem blizu njega i sâm počnem slagati. Nakon 30 sekundi prestane cmizdrit i pali s pitanjima šta je ovo šta je ono.. Klincima se neda dugo prgavit. I što je nabolje, kada se uhvate nove zanimacije zaboravljaju na staru, dakle opet slično (ak ne i isto) kao i kod psa. Uvijek će radije odabrati neku novu zanimaciju od cmizdrenja na dulje vrijeme.

Što se tiće šibica, noževa.. A gle, jednostavno ih makni iz njegova dohvata, čisto da izbjegneš slučajne nezgode. Ali opet mislim da mu nije cilj zapalit kuću već privuć pažnju.

IMHO ne postoje odgojne metode. Ili odgajaš ili ne. Jbg kada sam uzeo psa znao sam da je to obaveza 24/7 a ne 20 minuta dnevno. Sa djecom je 25/7.

Do sada nisam čuo za dobru "odgojnu metodu". Šiba, kajiš, stajanje u kutu, šamar,  čvoka, zabrane igrica, čokolade... sve su to neke kazne za djecu, a kazne za roditelje ne postoje. Naravno da nitko nije savršen roditelj, al zašto bi dijete onda bilo savršeno. Pa jel moj tata morao stajat u kutu kad je pogriješio? Ne. Pa zašto bi dijete stajalo, kad je ionako za svaku djetetovu glupost kriv roditelj. Pa onda kazni sebe a ne dijete. Metode su izdvojene segmenti od cijelokupnog odgoja (dekle dovodim u pitanje kolko su one odgojne) koje služe samo za dobivanje na vremenu dok istovremeno štete kvaliteti odgoja. Dakle zvekanjem ćeš tenutno možda i dobiti na vremenu, ali i izgubiti na kvaliteti. Nekako nisam za princip cilj opravdava sredstvo.

Opet ponavljam, nemam djecu pa ne želim da ispadne da nekom solim pamet, i tko zna kakva "demonska" djeca mene danas sutra čekaju, ali bio sam i ja dijete i znam zašto sam i kada radio gluposti. Znam da sam bio najsretniji kada sam u roditelju vidio najboljeg prijatelja i osobu na koju se mogu osloniti, dakle koja me na neki način štiti i u kojoj vidim sigurnost. Iz toga je i proizlazilo moje poštivanje i njihov autoritet. Sigurno ne iz šibe i zvekanja.

U psu (valjda i on u meni) vidim super best frenda. Zašto? Pa jer sam ga odgojio kako meni paše. Smatram da bi isto trebalo biti i sa djecom. Imaš malog čovjeka kojeg možeš uobličiti u najboljeg frenda. Tu je roditelj sam sebi (jedina) prepreka.

A uz to sve i veseli labrador i sretno dijete su super fenomenalan chick magnet. Dakle trud se isplati.

Je, umjesto da platiš obradu kredita 1-2%, platiš 20%

 Zar već ne postoje banke koje nude beskamatne kredite? Ili sam ja nešto propustio?

rade po sljedećem principu... ne daju ti lovu za kupnju neznam... kuće, nego je oni kupe umjesto tebe, ti je odkupiš od njih po višoj cijeni, oni ti daju mogućnost otplate u ratama. Nije govno, nego se gorespomenuti pas posro. Sad, da li su im uvjeti povoljniji, bo.Ono što je dobro je da neće kamata skakati kako se sjete, već znaš što te čeka.

Edit: pišem, ne gledam, doublepost... pardon

Je, kažu i u South Parku:

http://www.southparkstudios.com/full-episodes/s10e07-tsst

(Kome se ne da gledati cijela epizoda - samo dio gdje Cesar Milan šeta Cartmana - http://www.southparkstudios.com/clips/155253/walking-cartman)

Bilo bi zakon odgojit bakteriju :P

Drago... streptokok whisperer :P

mislim da bi bilo bolje početi sa nekim bakterijskim akvivalentom maltezera

ali, šta je sad ovo: Linić pritišće na novog vlasnika Novog lista, nije valja već počeo?

ivan dragi - Kako sam zadnjih godinu dana "alfa mužjak" jednom blentavom (zaigranom) labradoru (a nije mi prvi pes) mogu sa sigurnošću reć da nasilje nema smisla. Ono što se može postići psihologijom i pravilnim odgojem je puno bolje i lakše od zvekanja. (lakše u smislu pravilnije i dugoročno isplativije, bolje u smislu nagrade koja proizlazi iz međusobnog odnosa i osobnog zadivoljstva).

Kada ti se pas popiša i posere u kući na koji način ga naučiš da traži van kada ima potrebe za nuždom?

Sigurno ne udaranjem, jer će ti se onda upišati od straha.

Prva i osnovna stvar je da ti pas po defaultu pokušava izbjeći pišanje i sranje po mjestima gdje boravi. Dakle ako se i pokenjao doma to je napravio jer ga nisi odveo na vrijeme van. Naravno, dok je bebač ispod 3 mjeseca ne zna ni sam šta radi, tada je rješenje uzeti to što je pokakao i odnijeti van pa mu pokazati.

Isto kao što malom djetetu pokazuješ gdje se ide na wc kad ga odvikavaš od pelena, to moraš raditi i za psa.

Ako mi netko kaže da mu se to gadi - e pa je*i ga, onda za njega nije pas.

E na to sam mislio. Znači da mu se do znanja (hvatanjem za šiju i dovođenja na mjesto gdje je nužda učinjena) kako je nužda u kući nepoželjna.

@Danny

Nisam ni mislio da se štene kažnjava metodom koju tnakir spominje dok je još premalo.

Apsolutno se slažem da mu cilj nije zapaliti kuću, mali je toga potpuno nesvjestan. Sigurno mu je ideja vatre poznata, obzirom da je živio i uz kamin i uz peć, ali ne mislim čak niti da mu je ideja zapaliti tu šibicu. Pored mene niti ne stigne, odmah ih uzimam. I nema tu niti batinanja, ma on se niti ne buni previše (možda ima veze s onim tonom glasa), ali mu ne dam niti vremena, nego ga prebacujem na nešto drugo. Što se mene tiče, ne želim da ima osjećaj da smije uzeti šibice i igrati se s njima, ne s 4 godine. To jednostavno nije opcija.

Ali ne mogu tako sa svime. Nema nekog posebnog razloga da mu branim uzeti neku sitnu stvarčicu u ruke, a svaku od njih može progutati. Pa i ja mu dam šarafciger (jer mu je naravno jako važno sve što i s čime 'odrasli' nešto rade), pa ga pratim po stanu i u sekundi mi izbuši rupu u kauču. Opet, niti tu nema lupanja, čak niti vike - yebeš kauč. Objasnim mu hladnokrvno zašto to nije u redu i fajrunt, nikada to više nije ponovio. Bez muke nema nauke i jasno mi je da uz malo dijete treba biti i polomljenih stvari (inače dijete neće ništa niti naučiti).

Inače, ovo s Cezarom i psima... Ne tako davno sam čitao neki .pdf, ne znam ni sam zašto sam ga skinuo (nemam psa niti ga mislim skoro imati), i pročitao jedan dio, u kojem je pisalo (između ostalog) - psa učiš da ne laje kada je miran, a da laje kada mu se laje. To mi je u prvi mah zvučalo glupo, ali mi je kasnije imalo smisla. I ja se pridružujem grupi bezbožnika koji misle da je ovdje prikladno povući neke paralele i vjerujem da je slično i djecom - samo treba imati sluha, vremena i volje  za njihove osjećaje, ideje i potrebe. Jedini problem je što je ponekad to sve teško baš 100% uskladiti, pa dolazi do, khm, situacija.

Vraćam se malo pomalo unatrag, ali dopunio sam tvoj citat Drage, jer dosta razmišljam o njemu. Jbg, muči me i to je to sad :)

Uglavnom, jedina konstrukcija u kojoj mi ta primjedba ima smisla, a da je Drago shvatio što sam napisao bi bila ta da mali zapravo nikada ne bi radio to što sam pretpostavio, te da sam ja to napisao samo zato da bi mogao postići neki zaključek (s kojim bi se onda valjda 'osjećao doro'). Ali to nije istina, jer to je upravo ono što je on napravio mojoj staroj - gleda ju u facu, smije se i izvodi glupost koja ga može koštati života. Kada uzmeš u obzir da baka nije autoritet kakav je roditelj, da nije fizički sposobna ga pratiti i da je potpuno sama s njim (čitaj: nema sigurnosti da će joj netko pomoći ako stvari odu ukrivo), onda cijela situacija uopće nije niti toliko nemoguća, niti ju mogu nešto posebno kriviti.

Zvekanje kao čin lijenosti i easy way? Svakako, samo kako izbjeći easy way u situaciji koja iz nekog razloga ne trpi hard way?

Nekako osjećam točno ono što je bed gore napisao - da 'pecki' u nekom periodu, nekim situacijama i na određeni način. Jednostavno, situacija koju opisuješ (sa plakanjem i sladoledom) ne odgovara onoj gdje mali izvodi totalnu glupost i ne prestaje, bez obzira koliko ga prebacuješ. OK, možda je i moja stara mogla reagirati drugačije, možda nije bila dovoljno sigurna u sebe, još puno stvari je moguće... I pogotovo se slažem da autoritet ≠ sila.

Ali također sam stava da je na kraju bitno samo jedno - ili dijete voliš ili ga ne voliš. Ako ga voliš i daješ mu to znanja (ne riječima, ucjenama i floskulama, nego mu baš pokazuješ to djelom) i koristiš 'pecku' kada nemaš vremena/ideje/mogućnosti, sumnjam da postoji ikoje dijete koje će tu pecku zamjeriti roditelju. A ako maltretiraš dijete, ne moraš ga ne samo udariti, nego mu se čak niti ružno obraćati, dijete će toga biti vrlo svjesno.