Što se događa s našim društvom?

Probaj Altavistu :-D :-D :-D Zar facebook ne pamti history?

Zdravstvena zastita je skupa jer je standard otisao nebu pod oblake. Bolnicka soba danas i u 50ima se oho-ho razlikuju. Aparati i lijekovi, na koje su ljudi navikli, kostaju novaca. Tylenol i Peptobismol nisu postojali u 50ima, pa su ljudi opet bez problema zivjeli i odlazili doktoru. Nije se zracilo, nije se obavljala kemoterapija, nije se obavljalo MRI.

Da se ne shvatimo krivo, samo pokusavam objasniti zasto je cijena zdravstvene zastite narasla.

Nekretnine?

Koliko benzina i VREMENA covjek potrosi dok sa recimo Long Islanda dodje do Manhattana jer tamo radi? A koliko ako zivi na Manhattanu? Ja placam stan od 65m2 ravno 1100$ mjesecno, i za cinjenicu da zivim 10 minuta od posla i 15 minuta do centra smatram to smijesnom cifrom. Moja draga zivi sat vremena podzemnom od centra, ali za 700$ ima stan od 70$, bazen, teretanu, cuvara i parkirno mjesto u garazi.

Skolovanje?

Radnik na traci u Fordu ama bas nikad nije mogao poslati svoju djecu na Harvard, UCLA, Syracuse ili gdje god samo od svoje place - uvijek su ta djeca morala pokazati nekakav talent i dobiti scolarship. Slika koju sam postao, covjek govori da mu je GPA 3.8 - to je prakticno donja granica izmedju trojke i cetvorke u HR, dakle nije ni odlikas (!!!) a ima dvije stipendije koje mu rijesavaju 90% cijene.

Kako je moguce da je on/ona jedini uspio dobiti stipendije sa tako niskim prosjekom, dok su svi ostali u dugovima od po 100 000$?

Da, napisao si, ali nisi objasnio. Možeš to još deset puta napisati - kakva korist od toga, ako ni jednom ne objasniš kakve veze praštanje ima s moralnošću/etikom? Ajde lijepo objasni praštanje iz etičke perspektive.

Što se tiče "oprosta" - na što točno ciljaš kad pitaš o "vezanju s religijom"? Poanta onog što sam ja napisao u svojoj poruci (Isusov kompleks o praštanju) je u tom konceptu - bezuvjetno praštanje koje se smatra vrlinom. Ne razumijem na što ti ciljaš kad pričaš o religiji, odnosno koje to moja tvrdnja po tvojem ima implikacije.

BTW zgodna je stranica na Wikipediji za praštanje: http://en.wikipedia.org/wiki/Forgiveness - gotovo isključivo je orijentirana na religije.

Zato jer je doživljavanje praštnja kao vrline tipično religijski koncept.

Prvo - nije odlučio oprostiti (još jedna religijska caka - nagrađuje se ili kritizira nešto nad čim čovjek nema utjecaja - ista stvar kao i s predstavljanjem vjere kao vrline i s tvrdnjama da ateisti "ne žele" vjerovati), nego je jednostavno oprostio.

Drugo - ja sam ga kritizirao? Što bi to točno trebalo značiti? Ponaša se u skladu s onim što osjeća. Ja ga ne kritiziram (zbog toga) - samo objašnjavam kako ja vidim taj cijeli slučaj.

Znači, izmislio si da ja smatram da je osoba lakovjerna ako oprosti nekome i onda se ne možeš pomiriti s tim? LOL Poradi malo na shvaćanju napisanog pa se nećeš morati miriti sa stvarima koje si sam izmislio.

----------------

Edit - objavili su vijest da će biti umirovljen. A ono, obećali mu da će učiniti sve da bi regulirali njegov status. On si je to protumačio kako će radi njega prekršiti, ili barem malo zaobići zakon. A kad ono - neće. Zamisli ti to. Koji šok! Ali on je šokiran! Kako on može biti tako dobra osoba, puna praštanja, a drugi mu neće izaći u susret. Welcome to the real world. Svijet nije pravedan i to što on pokušava biti maksimalno dobra osoba, ne znači da će mu drugi vratiti istom mjerom. I sad on za gubitak posla, na kojem je nalazio samoga sebe, krivi MORH. Zato jer neće zbog njega napraviti iznimku i zaobići zakon. No, je li mu MORH kriv za to što je proglašen nesposobnim za rad? Ne. Kriva je ženska koja mu je uzela noge. Kojoj je oprostio. I što će sad biti? Hoće li i MORH-u oprostiti što ga, ni kriv ni dužan, šalje u penziju? Ima li njegova sposobnost praštanja granice? Je li lakše oprostiti čovjeku nego organizaciji? Što će sad biti kad mu uzmu posao u kojem je sebe nalazio? Pokušat će se boriti protiv toga - već je najavio da će uložiti žalbu, no pitanje je hoće li mu je uvažiti (propisi su jasni). Hoće ga puknuti depresija kad ga tako mladog prisilno pošalju u mirovinu?

Kada bi psihoanalizirali ljudski rod kao jedno bice tokom povijesti, analiza bi vjerovatno bila shizofrenija, manija, agresivnost, i ogroman manjak empatije.

Ratujemo, gladujemo, i zagadjujemo okolis. Radi brojeva na racunalu kojima smo dali imaginarnu vrijednost. Ljudi koji upravljaju drustvom su se odvojili od onih koji ga cine.

Mislim da su ti ljudi to uvidjeli. Nadam se da traze promjenu toga, da prestanemo sa ludoscu kao civilizacija..sa kojom smo se dobro zaletili. To im je bitnije nego profit i zarada, a pogotovo im nije bitno da dobiju nesto sto nisu zaradili.

Evo, ja cu ako treba biti prvi u redu sa parolom, ne zanima me profit i bogatstvo. Zelim posteno raditi za svoja dobra i cijeniti ih, ako ce to pomoci da imamo svi i da se okrenemo napretku, a ne  nazatku.   Zelim da se okrenemo zajedno prema napretku.

To ne ukljucuje ljude u odijelima koji ce nam krojiti sudbinu globalno gledajuci. No ako ti ljudi i misle tako a ja sam uvjeren da to necemo nigdje procitati. Naravno da je najbolja obrana sistema da prosvjednike proglasi ljencinama, neradnicima, i klosarima koji traze da im se da sve besplatno.

Nadam se da se budi jedna kolektivna svijest, kao sto i trebamo dijelovati - kolektivno

Jelda sam utopist

2) Pa proizvodi se i prodaje Yugo i danas. I onaj neki indijski Tata, gori od Yuga, safety-wise. Da Ford Mondeo košta milijun dolara kao tvoj primjer iz priče, a yugo i tata 5000 dolara, mondeo bi kupila šačica ljudi, a ostali bi se vozili s jeftinim govnima. Zato jer imaju izbor. Kada ti u svakoj bolnici operacija srca košta između 200 i 300 keka dolara i nemaš bolnice koja to naplaćuje soma dolara - koji je tvoj izbor? 

Cijene su ovako: bolničko osiguranje osoblja od tužbi za nesavjesno liječenje, osiguranje bolnice, cijene lijekova, cijena specijalističkog sata (vrhunski kirurg "cepa" više od SAP-ovog "konzultanta" po satu, a ja sam mislio da su ti najskuplji, a oni zaračunavaju samo firmama, a kirurzi fizičkim osobama), cijena opreme i smještaja. 

BTW - isti tri lijekova za sidu koji u SAD košta do 15k dolara godišnje po pacijentu, Indijci prave u generičkim verzijama i on košta 295 dolara godišnje po pacijentu - http://www.avert.org/generic.htm. Isto radi i Brazil i neke afričke zemlje. 

Istraživanja lijekova su skupa, slažem se, ali farmaceutske firme na "slobodnom tržištu" deru kao da ih moraju isplatiti u prvoj godini i još zaraditi. 

3) Riskirao si kuću za bogatstvo? Pa kada bi svi kupovali kuće samo da ih kasnije preprodaju. Međutim, kuće se kupuju i zato jer moraš negdje živjeti.

Mislim, u Americi je sistem postavljen tako da je kuća "ulaganje", pa ćeš kad ideš u penziju prodati je za xx% više nego si je kupio, od dijela toga kupiti "condo" u Floridi, a ostatak pridodati penziji ili dati djeci. Sada ne valja ni kada se ljudi ponašaju tako kako je sistemski postavljeno i društveno poželjno?

Da li su oni iz "tent cityja" pohlepnici ili obični ljudi koji su ispušilii kuću i ostatak života?

EDIT: Manitu je velik! Posredstvom dobrih ljudi s Fejsa, evo statistike!!!!!

http://www.businessinsider.com/what-wall-street-protesters-are-so-angry-about-2011-10?op=1

Ovo mi je, moram priznati, potpuno novi koncept. Ti se da malo pojasniti jer ne razumijem?

woodgamesfx kaže...

Znaći ti si u ovom svom tekstu eliminirao cijeli proizvodni proces i njegov razvoj unazad 50 godina samo da bi dokazao kako se ljudi okružuju bespotrebnim komforom, cool

Mislim da ovo uopće nije sporno. Bespotrebni komfor nas okružuje, pa čak i one pojedince koji misle da ulažu u "samo najpotrebnije" stvari. Bez obzira na proizvodne procese, ovo ili ono, to su jednostavno činjenice.

Mislim da je glavna poanta Deusovog razglabanja ta da brojni ljudi koji se žale na financijsko stanje imaju preko nekoliko mogućnosti kojima bi to isto stanje mogli popraviti, odnosno da su imali preko nekoliko načina da trenutnu situaciju izbjegnu.

Ima nekoliko sitnica u kojima se ne slažem s Deusom i smatram da je možda mrvicu previše isključiv, ali generalno mislim da govori ok.

Danny_HR kaže...

woodgamesfx kaže...

Znaći ti si u ovom svom tekstu eliminirao cijeli proizvodni proces i njegov razvoj unazad 50 godina samo da bi dokazao kako se ljudi okružuju bespotrebnim komforom, cool

Mislim da ovo uopće nije sporno. Bespotrebni komfor nas okružuje, pa čak i one pojedince koji misle da ulažu u "samo najpotrebnije" stvari. Bez obzira na proizvodne procese, ovo ili ono, to su jednostavno činjenice.

 

Mislim da je glavna poanta Deusovog razglabanja ta da brojni ljudi koji se žale na financijsko stanje imaju preko nekoliko mogućnosti kojima bi to isto stanje mogli popraviti, odnosno da su imali preko nekoliko načina da trenutnu situaciju izbjegnu.

 

Ima nekoliko sitnica u kojima se ne slažem s Deusom i smatram da je možda mrvicu previše isključiv, ali generalno mislim da govori ok.

Slažem se vezi Deusa, ali po mom mišljenju ono mu ne stoji, a što se tiće blagodatnog komfora pitam te gdje podvuć granicu ?

da... samo bih nadodao i ako se razboliš, rodiš, odeš na porodiljni, dobiješ otkaz, odeš u mirovinu ili se desi neki "potres" na financijskom tržištu... minsko polje je gusto postavljeno.

Slažem se, to je s tvog kuta gledišta u redu i slažem se , promatrjuć sebe čovijek može mijenjati navike, AKO TO ŽELI ! ,ali rijetko tko to želi.

ma nije u tome problem, bar ne većim dijelom... banke bi trebale spadati pod firme koje se bave uslužnom djelatnošću, po pravilima tržišta. Ali ne funkcioniraju ni po jednom ni drugom. Cijeli sustav je povezan i ne radi si konkurenciju, već stvara ovisnost pojedinaca i poduzetnika o kreditima, uz to što im je dozvoljeno mijenjati pravila igre bilo kada, što su podveli pod priču rizika investicije. A kad zeznu stvar, opet ih korisnici usluga kroz poreze moraju financirati i ne snose odgovornost ni za što.

Od doktora očekuješ da te liječi, od frizera da te ošiša, a ne napravi frizuru ko Dorici Nikolić, zabije škare u oko, naplati 300 eura, objasni cijenu razlikom u tečaju i fluktuaciji na tržištu kapitala i još se izdere na tebe da si sve što ti je napravio mogao očekivati kad si ušao u rizk šišanja i ako ti se ne sviđa šišaj se sam i još dobije državnu potporu za nabavku novih škara.

Vidi se da nisi ekonomist

  .. -jer su sasvim poremećena mjerila, vrijednosti, percepcija... Važnije je imati jajofon, nego za kruh.

S druge strane, toliko poremećen odnos vrijednosti (sad novčano) da je vožnja autom često jeftinija od gradskog prijevoza, pa čak i taxi (pogotovo na crno) zna bit jeftiniji. To je sve zbog ''pokvarenih omjera/mjerila''. (dotičeš u idućem postu).

Ljudi nisu životinje (izuzetci postoje), tako da im nije samo nasušna potreba potrebna, psotoji i nešto više. To je ljudski (pa time OK). Problem su samo kriteriji, tj nepostojanje kriterija. U svemu. Uređenije zemlje imaju nešto bolje omjere, ništa više.

Dodaj još ekonomiju, hrvatske studije i slične <da ne kažem šta> i ja nominiram ovo za post dana.

A ja se uopće ne slažem s tobom ovoga puta, Danny, jer to jednostavno nije istina, kada pričamo o našem slučaju ili šire. 

Prvo, da bi postao dužnik, banka provjerava tvoj bonitet. Mislim da je uvjet za uzimanje stambenog ili nekog drugog dugoročnijeg kredita (za auto, primjerice) ukupna primanja triput veća od rate kredita. Tko je uzeo prije 4, 5 ili 6 godina kredit za stan, ili auto, a koji su svi bili vezani za euro ili franak, isprovjeravan je do bola, kada se potvrdilo da zadovoljava uvjete, dobio je kredit. U međuvremenu su banke nekoliko puta dizale kamate na kredite i u eurima i u francima (puno se govori o francima i oni jesu najgori, ali ekipa koja je uzela i "povoljniji" euro i sada u prosjeku plaća stambeni kredit (onaj od 30 godina, recimo, na svotu od 100.000 eura) svega nekoliko stotina kuna manje od kredita u francima, a rate su i za kredite u francima i u eurima porasle od 30% do 70% u tih nekoliko godina.

Doslovce NITKO nije, iz banke ili bilo gdje drugdje najavio mogućnost da i taj "volatilni franak" ili euro mogu toliko oscilirati. Govorilo se o prosječno 15%, do maksimalno 30% za franak. Međutim, franak je sa 4,2 u jednom trenutku bio preko 7,1 - a to nije 15-30%. 

Euro nije toliko skakao, ali su zato kamatne stope na euro rasle, da se banke malo podboltaju, tako da je svatko tko je uzeo kredit sada plaća daleko veću ratu nego mu je rečeno da će ikada biti ili je to mogao predvidjeti. 

Toliko o tome tko je "sam kriv". 

Drugo, tvoja prethodna priča o "nepotrebnom luksuzu", gdje se stalno spominju ti glupi mobiteli i navodno su svi koji su u šturcu vlasnici "ajfona". 

Prvo, smiješno je kako mi obični ljudi koji radimo za plaću imamo tu potrebu za autoflagelacijom i gledanje takvih pyzdarija kao što je mobitel kojega možda mjesečno plaćaš 200 kuna ili manje (a možda i više) kao "luksuz", dok se ekipa "s vrha kace" vozi u autima skupljima od prosječnog stana, nose skupa odijela, satove, umjetnine, objeduju u skupim restoranima i uopće ne osjećaju teret krize. 

Oni uistinu žive luksuzno, ali ih taj luksuz ni na koji način nije ekonomski obogaljio. 

Ti odlučiš proglasiti mobitel, najbolji izum nakon drniškog pršuta, "luksuzom", premda ti on omogućuje nevjerojatnu mobilnost i povezanost s prijateljima, poslom i porodicom, vezu na Internet, i smatraš da je to "srž problema". 

I onda porodica s dvoje djece i s dva zaposlena roditelja koja mjesečno ima primanja 8-10.000 kuna i koji su za sebe mislili da su srednja klasa, sada diše na škrge kada im je mjesečna rata za stan od 65 kvadrata sa 3.500 kuna skočila na 6.000 nije u problemima zbog životnih troškova koji se nikako ne mogu smanjiti, već stoga jer - tarataraaaa - imaju mobitele! 

Mene školske knjige za mog sina koštaju oko 2.000 kuna, plus izleti, plus upisnina, plus marenda plus ovo i ono, a mobitel koji ima i na koji ga uvijek mogu nazvati da vidim da li je dobro, ili on mene može nazvati ako je u nevolji košta manje od 200 kuna mjesečno. 

Ja sam ti dosta razmišljao o tim mobitelima i zaključio sam da na ovaj način na koji ih ja koristim, oni su izvrsno rješenje, nimalo skupo i dapače, otkazao sam fiksni telefon od t-coma. Meni je ta linija bila "luksuz" jer je godinama uopće nisam koristio. 

Biraš efemerne i nebitne momente iz života i onda ih dižeš na razinu općeg uzroka ekonomskih problema, dok ti pravi uzroci (slom bankarskog sektora i nepostojanje proizvodnje) skaču pred facom i mašu ne bi li ih primijetio...

Drago, mobiteli su bili jedan od manjih primjera i znam da nisu značajna stavka. Ono što je bilo bitno u svemu je to da ljudi pokušavaju živjeti bolje nego što bi mogli. Nisu ljudi u problemima samo zbog kredita, dobar dio ljudi jest, ali isto tako znam da je dobar dio tih ljudi kupio stanove veće nego su im trebali, aute veće nego su im trebali i slično.

Ako ja mogu sa curom živjeti u 27 kvadrata i pritom biti minimalno opterećen kreditom, zašto isto to ne bi mogao netko drugi. Ali ne, evo žena s kojom radim živi u stanu od 118 kvadrata, rata kredita joj je ista kolika joj je i plaća, a pazi sad - u stanu je s mužem i kćerkom. Tko će me uvjeriti da je za njih troje potreban stan od 118 kvadrata? Ista ta kolegica ima problema s otplatom kredita i smatram da se sama dovela u tu situaciju.

Isto mogu reći za staru, koja ima auto iako joj objektivno ne treba, sestra je već dovoljno velika da sama može otići gdje treba i stara ga koristi samo za svoje potrebe, koje se pretežito svode na kvart u kojem živi. Nije financijski u bajnoj situaciji i tih 600+ kn koje mjesečno potroši na auto mogla bi imati za druge stvari, ali to je komfor kojeg se ne želi odreći.

Dalje, ovo što pričaš o kreditima stoji (btw. jučer mi je RBA smanjila kamatu za 1,45% fakjea), međutim zašto je bilo bitno prilikom dizanja kredita da se digne "maksimalan broj novaca na maksimalan broj godina", da citiram frenda koji je dizao za stan. Zašto se nije moglo dići onoliko koliko je realno (znam da je to relativno) potrebno pa imati lufta za 'crne dane'?

Nije da se ne slažem s tobom, dapače, svi bi mi voljeli da su nam banke prijatelji i da rade u našem najboljem interesu, da se više ulaže u proizvodnju stvari koje danas uvozimo a imamo uvjete za to, ali šta ćeš.

Možda nemam dovoljno velik vokabular ili dovoljno strpljenja da potanko objasnim što želim reći (kao što ihush često zahtjeva) pa zato ispada da za sve financijske probleme svijeta okrivljavam ajfon i skupe tenisice.