Mislim da je Vakaka dodirnuo bit stvari: Radi se o tome da budemo potaknuti na razmišljanje i da dođemo do vlastitih teorija.
Svim ljudima stoje na raspolaganju zakoni mišljenja zdrava razuma, pitanje je samo koliko se i kako njima koriste. Mi možda mislimo da su znanstvenici pozvaniji da se više od nas služe zakonima mišljenja. Tek neki (dosta rijetki) to rade uspješno, dok su drugi uglavnom zanatlije. Nije loše biti dobar zanatlija, pa nije ni ponižavajuće. Ali, da bi se bilo kreativan treba biti nešto više od zanatlije.
A tu je još nešto: Svi smo mi od neke dobi ovisni o vlastitom mišljenju i sve nesposobniji da ga mijenjamo. U tom smislu često upravo etablirani znanstvenici stoje na putu ljudskom napretku jer se kruto drže usvojenih ideja, sami nemaju intuicije za nove i pružaju žilav otpor novim idejama.
Usput, evo jednog citata iz Arvešove knjige: "Ako imamo dobar razlog moramo biti spremni odustati od bilo kojeg znanstvenog principa bez obzira kako svetog" (Joao Magueijo).

).
