Samo igre za dijecu ispod 15

Slažem se sa tobom, ali ta dobna granica za igre ne mora biti ista za svako dijete, ta granica se uglavnom, po mom mišljenju, temelji na pretpostavkama da dijete sazri u određenoj dobi. To se ne treba dogoditi tada, no granica je najčešće prilično blizu, i postavlja se prema prosijeku kada se to sazrijevanje događa kod većine djece, ali to se svejedno razlikuje od djeteta do djeteta. Neka djeca brže sazriju i mogu razlučiti stvarnost od fikcije prije nekih svojih vršnjaka, a neka sporije. Nakon te dobne granice je vrlo vjerojatno da dijete može dobro razlučiti što je stvarno, a što ne, što realno, a što mašta nekog bolesnog lika koji je stvorio film.

Uzmimo za primjer Hanibal Lecter. Film ima neke sadržaje koji nisu prikladni djeci koja još ne mogu percipirati granicu između toga što je stvarno, a što ne. Djeca koja nisu dovoljno sazrila (nemaju tu granicu), a pogledaju taj film mogu imati mentalne traume do kraja svoga života jer, ako im se usadi nešto nerealno i nestvarno u glavu dok još nemaju dovoljno čistu razliku između stvarnog i nestvarnog, oni to nikada neće moći prevazići i granica će se iskriviti pa će, npr. stalno misliti kako postoji Hanibal Lecter, imati noćne more itd. moguće i do kraja svog života. Onda se ide na terapije kako bi se ispravila ta iskrivljena granica između realnosti i fikcije.

E, sada dolaze roditelji. Oni moraju odlučiti što je za djecu prikladno, a što nije. Ako dijete zna da nešto što postoji u takvim filmovima nije stvarno u, primjerice, dobi od 12 godina (što je moguće), nema straha. Dijete možda osjeti strah gledajući takve filmove, ali zna da se nema što brinuti jer zna takav sadržaj ne seže dalje od filmova (znaju da im vjerojatno neće tog trenutka doći kanibal u kuću, otvoriti im glavu i pojesti mozak) i ono osjeti granicu i može sve staviti na svoju stranu; stvarno na stvarno, bolesne filmove i igre na nestvarno.

No, svejedno i tu treba biti oprezan. Dijete ipak mora imati granicu u tim filmovima i igrama negdje, jer ako se pretjeruje, ono još uvijek može previše iskriviti granicu kojoj se, da tako kažem, nije stvrdnuo cement i ona je još uvijek podložna krivljenju.

U svakom slučaju, oprez valja imati, a dobne granice na kutijama su okvirne, i služe tek kao bolji orijentir roditeljima, dok je na njima da tu granicu uzmu i modificiraju prema djetetovoj mentalnoj dobi, zrelosti i razvijenosti.