Ateisti ili teisti ili nešto treće?

 Uzimaš li ti isto u obzir da možda nešto ne znamo, kad se govori o evoluciji i drugim faktorima po kojima "pobijate" postojanje Boga?

Opet miješaš kruške i jabuke. Znanost se temelji na činjenici da nešto ne znamo i pokušavamo doznati. O evoluciji se govori na osnovu onoga što znamo, dok Leibniz svoj argument temelji na tome da nema drugog objašnjenja. Međutim, praksa je pokazala da znanost za one pojave za koje nije bilo objašnjenja uspije naći objašnjenje potkrijepljeno dokazima. 

O tome smo razglabali nadugo i naširoko. Ateist je onaj koji nije teist. Deist nije teist. Sve drugo je ideološko silovanje semantike.

Niti sam napisao da je isto niti to možeš tvrditi. Tvrdnja da je voda bezbojna nije isto što i tvrdnja da je sve što je bezbojno voda.

Deist vjeruje u boga koji je stvorio svijet i od onda se ne miješa u njega, dok teist vjeruje u Boga koji vrši interakciju s našim svijetom. Ateist je suprotno od teista, što znači osoba koja ne vjeruje u teističkog Boga, u što se definicija deista uklapa.

Onda se netko pametan sjetio silovati definiciju i proglasiti da teizam u širem smislu vjerovanje u bilo kakvog boga, pa bi onda po tom ateizam uključio i adeizam. Slično se dogodilo i s uključivanjem antiteizma pod pojam ateizma. S obzirom na to da teisti često pokušavaju dokazati teističkog Boga dokazivanjem deističkog boga, nije teško pretpostaviti kome paše takva terminološka zbrka.

P.S. Ja sam gnostički ateist, agnostički adeist. Prije nego sam detaljnije analizirao propuste u Leibnizovom argumentu bih se čak bio deklarirao kao gnostički ateist, agnostički deist.

A kako se zove negiranje teističkog Boga? Koji ono grčki prefiks označava negaciju?

I Alah i Kršćanski Bog spadaju u definiciju testičkog Boga. Deistički bog ne spada u tu definiciju. Deist po definiciji ne vjeruje u teističkog Boga, dok osoba koja nije teist može, a ne mora vjerovati u deističkog boga. Doslovno značenje riječi ateist je "onaj koji nije teist".  Ono o čemu ti pričaš je općeprihvaćeno značenje riječi, a ono o čemu ja pričam je doslovno značenje riječi.

Prtljaš. Deizam je oblik teizma jer PRIHVAĆA božje postojanje, ali odbija "osobnog Boga".

  Tvoja detaljna analiza Leibnizovih "propusta" je promašila ceo fudbal. Nisi uopće shvatio misaonu nit tako jednostavnog silogizma. Nije tu pitanje uzroka, već nužnosti i kontingencije. 

 Ne mogu sa sigurnošću tvrditi da bog ne postoji, kao što ne mogu tvrditi da ne postoje u nekoj šumi bakica koja živi u kući od čokolade, ili sedam patuljaka i snjeguljica. Teško je sa sigurnošću tvrditi da nešto ne postoji, ali može se reći da neke stvari ne zvuče baš vjerojatno i da svakako ne treba osobni život i cijelo društvo podrediti nekim idejama koje su vrlo nevjerojatne.

Edit:

Treba još reći da je ogromna razlika između deističkog i teističkog boga. Deističkog ne mogu opovrgnuti, jer ne znamo dovoljno o 'prostoru izvan' i 'vremenu prije' našeg svemira, dok je teističkog lako pobiti, jer su mu opisi nekonzistentni i kontradiktorni. Kao što tebi Zeus i Manitu ne zvuče uvjerljivo, tako je i meni s njima, ali i s Jahvom. Dakle od stotina bogova nas dvojica se razlikujemo samo za jednoga.

Probaj shvatiti da mi ne pobijamo tu ideju zato jer eto baš želimo živjeti u uvjerenju da bog ne postoji, nego pobijamo vaše neuvjerljive argumente za njegovo postojanje. Da imaš dobre argumente, ja bi ih prihvatio, ali nemaš. 

 Ovdje si jedino ti koji radiš nered u terminologiji koja je ustaljena i općeprihvaćena. Sam sebe pobijaš drugim dijelom rečenice. 

Pročitat nešto knjiga na temu o kojoj drugi prtlja ne znači da sam "mister pametniji od svih" već da pričam o nečemu što sam apsorbirao, za razliku od nekolicine koji prtljaju umišljajući da razbijaju filozofske mitove, a manjka im logika. A shodno tome, glupoća je, između ostalog, i manjak logike koju nerijetko ovdje uočavam.

Leibnizov argument, odn. kalamov argument nema kozmološki odgovor. Jedini odgovor bi bio neznanstven i neprovjerljiv, a tad se onda nalaziš u istoj poziciji kao i teist - u nemogućnosti dokazati svoj odgovor.

Reci što bi po tebi bio dokaz za Boga? Što bi ti promijenilo mišljenje? Ja bih sada, i prije nego odgovoriš, rekao da će ti odgovor na ovo biti manjkav i pogrešan. A onda, usput možeš i pobit "neuvjerljivi Leibnizov argument", jer mrblc je promašio naširoko, napisao ep o prostor-vremenskoj uzročnosti, kada argument jasno govori o dvije vrste bića; nužnim i mogućim odn. kontingentnim. Da ti pojednostavim, jer bi vrlo lako mogao otić i ti u krivom smjeru: objasni da je svmir nužno biće. Imaš dvije opcije: pokazati dosljednom znanstvenom metodologijom (što je nemoguće, jer konkluzija nadilazi znanstveni doseg) ili u nemogućnosti tog odgovora (što je slučaj) reći na tragu Bertranda R. "svemir jednostavno jest". Dakle kako god okreneš, "neuvjerljivi" argument ne možeš pobit, možeš samo pobjeć od odgovora ili ići u prtljanje poput kolege.

Ustaljeno i općeprihvaćeno je da je pasta za zube kalodont, a kalkulator digitron, iako je i jedno i drugo pogrešno. Ali, ok, mogu prihvatiti činjenicu da se tu nećemo složiti. 

Već smo o tome raspravljali. Logika je dobar alat za dvije stvari:

- razvijati mozak

- doći do zaključka o vjerojatnom rješenju kad nemamo mogućnost doći do sigurnog rješenja zbog nedostatka podataka

U Leibnizovo vrijeme je njegov argument bio logički opravdan jer su pretpostavke na kojima je temeljio svoje premise bile u skladu s tadašnjim poznavanjem svemira. Danas nam znanost daje nove spoznaje koje bacaju drugačije svijetlo na te premise, a ignoriranje tih spoznaja se može napraviti iz dva razloga (prvi je opravdan, drugi nije):

- u svrhu misaone vježbe i razumijevanja Leibnizovog argumenta s filozofske strane

- zbog ideoloških razloga

 Ček malo, ispravi me ako griješim: Ranije si se izjasnio kao ateist/antiteist?

Ako je tako, po ovom tvom postu bi ja zaključio da si agnostik.

Pošto, kako kažeš, ne možeš sa sigurnošću reći da Boga nema, bilo teističkog ili deističkog, ja zaključujem da onda zasigurno nemaš ni čvrst argument da Boga zaista nema. Dakle, nisi siguran ni u jedno, zašto se onda izjašnjavaš kao ateist ili antiteist?

Imaš pravo, pogriješio sam. Ispravak:

Možemo li sad dalje?

Što se tiče definicije i nečijeg kriterija, kod internacionalnih riječi, definicija može varirati ovisno o lokalnom poimanju pojma, te se definicija pojma može s vremenom mijenjati, pri čemu se često kao kriterij uzima korištenje pojma u svakodnevnom govoru, pa se može reći da dugoročno kriteriji većine kroje definiciju. Sorry što to nisam ranije jasno izrazio.

 I dalje se ne mogu složiti (boldano), jer tvrdim da ateist ne vjeruje u deističkog Boga. Kod deizma postoji Bog, kod ateizma ne postoji. Tu je razvidna suprotnost. Ima li ti smisla da se netko izjašnjava: Ja sam deist i ateist? Za deista se zna, da ne prihvaća religijskog Boga, kao što se zna da ateist ne prihvaća deističkog. Jednostavno ne postoji ateist koji vjeruje u deističkog Boga.

Što se tiče drugog dijela, ovdje to nije slučaj. 

 Ne znam šta se prepireš više kad je situacija prosta ko pasulj: kolega izvrće definicije i značenje, izmišlja novu semantiku i proturiječi sebi u jednoj rečenici. Ateist ne vjeruje, deist vjeruje, sve ostalo je prtljanje.

Kod deizma ne postoji Bog nego bog. Deist vjeruje u nekog općenitog, neshvatljivog boga koje se ne miješa u naše postojanje. Stvorio je svijet i prepustio ga samom sebi i svojim zakonima.

Teistički Bog je aktivan Bog koji se ukazuje, objavljuje, vrši interakciju s našim svijetom, a deist to ne prihvaća.

Ateist po značenju riječi nije teist. Riječ ateist ne govori što netko jest, već što netko nije. Možda sam jezični purist, pa mi zato smeta kad se riječima pripisuje značenje koje lingvistički nije ispravno.

Uglavnom, osoba koja vjeruje u deističkog Boga ne vjeruje u Boga koji se "objavljuje" i vrši interakciju s našim svijetom. Kako ćemo to nazvati ne mijenja tu činjenicu. Ok?

Možda, ako je glava napunjena religijom....