Ateisti ili teisti ili nešto treće?

Zar postoji neka druga opcija vjerojatnosti? Odgovr na tvoje pitanje je da. 

Da, odnose se na vjerovanje, i oba smjera vjerovanja su emprijski nelogična. Kako, ako se kuneš u logiku, možeš onda vjerovati u jednu ili drugu mogućnost? Kada kažem da se odnosi na spoznaju mislim isključivo na 'ne znam' ili 'znam'. 

Zašto određeni ljudi na ovome forumu vole biti toliko neumjesni? Koliko ja vidim, ti si nekompetentan, i što sada? Jako će nam pomoći što sam sada to rekao.

Ili će te auto pregaziti, ili neće. Kako dakle ti možeš tvrditi kolika je točna vjerojatnost? Shvaćam što želiš reći, "objektivna" vjerojatnost ne funkcionira tako, ali kako ju ti možeš spoznati? Kako možeš reći vjerojatnost je 23.7%? 

Dobro, što ti tvrdiš? Kolika je vjerojatnost? Nauči me. Kako možeš reći da je vjerojatnost za prvi slučaj X, a za drugi Y? Na temelju čega? 

Ah... Znaš, ti navodnici postoje s razlogom. 

Da se razumijemo. Ako imaš određenu situaciju s dvije mogućnosti, bez ikakvih uzgrednih faktora, na temelju čega možeš reći da je vjerojatnost 40%-60%? Najlogičnije je pretpostaviti da je 50%-50%, iako to ne mora biti točno. Uostalom, možeš li odrediti kolika je bila vjerojatnost da te pregazi auto kada si danas prelazio ulicu? Dakle, jednako je (ne)logično vjerovati, koliko i nevjerovati. A što se tika tiče - što bi to trebalo značiti? Treba ti pojasniti što znači empirijski? Ili jednostavno ne znaš što bi rekao?  

Ništa - koristiš riječi kojima ne znaš značenje i na kraju dobijemo ovakve rečenice koje sadržavaju kombinacije tipa "empirijski nelogična vjerovanja". 

Nešto je logično ili nelogično neovisno o empiriji. Empirija je druga riječ za iskustvo ili iskustveno. Ako imaš iskustvo, onda se ne radi o vjerovanju, već o doživljenom događaju. Dakle, gornja kombinacija riječi je bućkuriš bez značenja. 

Ukratko, ne razumiješ značenje riječi koje koristiš, a moguće je da iste pojmove koristiš interno, za sebe, dok razmišljaš i zato imaš i konfuzno i zbrčkano razmišljanje. To je problem u diskusiji jer onda s tobom treba početi "ab ovo", objasniti samome tebi što znače koncepti, pojmovi i riječi koje koristiš (pogrešno), kako ih možeš kombinirati, a kako ne, pa tek onda se može krenuti u diskusiji s tvojom osnovnom tvrdnjom (ako je uopće ima), što je naporno.

Nisam STVARNO dobio tik, ali tebi i to treba objašnjavati...

Fakat mi nije jasno kak si još uvijek živ kad nisi sposoban procijeniti tu vjerojatnost. Da je ta vjerojatnost 50%-50% već odavno te ne bi bilo među živima. Razmisli malo. I djeca u osnovnoj školi to kuže.

Zar je vjerojatnost svaki put ista?

Zar ovisi o danu? U subotu je ovakva, u nedjelju onakva?

Ne znaš koji dan danas, niti koje je dan sutra. Znaš samo da prelazi ulicu. Pitanje je i dalje isto. 

Zamisli da postoji neki razlog zbog kojeg moraš odrediti vjerojatnost. 

Ovo već prerasta u tragikomediju. Otkrit ću ti nešto što uče djecu u prvim razredima osnovne škole kako bi se sigurno kroz promet uspjela vratiti doma.

Znači, kad dijete poželi prijeći cesti, pogleda situaciju oko sebe i na temelju toga procijeni kolika je šansa da će prijeći cestu bez da ga auto ne zgazi. Kužiš? Dijete svaki dan hrpu puta procjenjuje vjerojatnost neke svoje akcije. A čak ni djeca ne prelaze cestu ak je vjerojatnost prelaska ceste 50-50%, jer nisu toliko glupa.

Ono što sam ti pokušao na primjeru objasniti, a tebi nikako da razum proradi, je da iako nam je skoro pa ništa u svom životu 100% sigurno, mi procjenjujemo vjerojatnost i odlučujemo se je li vjerojatnost konkretnog događaja opravdani rizik. Ako je, onda to učinimo, ako nije, onda to ne učinimo.

Poanta je da ti stalno u svakodnevnom životu radiš stvari i bez da su 100% sigurne. A kritiziraš teiste i ateiste što rade to isto - teisti vjeruju da njihov bog postoji i ravnaju se prema tome, ateisti ne vjeruju i ravnaju se prema nečemu drugome. Nitko se ne ravna prema nečemu za što bi bio 100% siguran, jer se onda ne bi ravnao po ničemu.

Dakle, ne moramo biti 100% sigurni u nešto da bismo to prihvatili. Moramo biti dovoljno sigurni.

 Halo! Razume, javi se!

 Sa sigurnošću možeš reći da ne znaš, ali sa sigurnošću možeš reći da ne postoji niti jedan trag koji bi upućivao na to da postoji deistički bog, te da nije opažen niti jedan trag koji bi upućivao na postojanje bilo koje verzije teističkog boga, iako gotovo sve verzije tvrde da je vršio interakciju s našim svijetom, što je moralo ostaviti trag. Dakle, ono što znamo je da općenito nemamo razloga vjerovati da bog postoji, a čak i ako postoji, on imamo razloga vjerovati da on nije onakav kakvim ga religije opisuju.

Zato što jesu, a tražiti od nekog na forumu da ti za video od 23 minute piše elaborat što je sve po redu pogrešno i zašto je krajnje intelektualno nepošteno. Koji si ti intelektualni napor uložio? C/P linka na youtube. I ako se nađe netko dovoljno lud da ide pisati elaborat, samo mu zalijepiš sljedeći video, dok se na kraju više ne može braniti i stvoriš privid da imaš argumente. Ne bi išlo.

P.S. Još si mi dužan odgovor na ono pitanje. 

Ti pričaš o vjerovanju u nepostojanje boga, a impliciraš nevjerovanje u postojanje. Da se ne ponavljam, vrati se na početak posta.

Čisto statistički je ta vjerojatnost reda veličine 1:1 000 000 - 1:10 000 000 (na razini Hrvatske imaš 50-ak poginulih pješaka godišnje, nek ih je i 365 nastradalih, to je jedan dnevno, a sigurno imamo više od miljun prelazaka ceste dnevno).

Međutim, kod donošenja odluke da li ćeš preći cestu, ti ne gledaš globalnu statistiku, već trenutne okolnosti - ako vidiš da auto juri prema tebi, ne može stati i nema prostora za obići te, vjerojatnost je 100%, a ako je pregledna ravnica 1 km u ova smjera i nema auta na vidiku, onda je vjerojatnost nula. Sad se vrati na početak posta, pa reci koliko si nerealan ako na toj ravnici očekuješ da će te auto pogaziti ili da je vjerojatnost 50 : 50,

Jednaka kao i u slučaju Hrvoja Horvata.

50 : 50. I što si time dokazao, osim da ne razumiješ osnovne pojmove kad ti nije jasna razlika između prelaska ceste i bacanja novčića!?