Ateisti ili teisti ili nešto treće?

Komunisticke zemlje sam spomenuo zato sto je  kod njih utjecaj religije dosta manji  odnosu na veciniski krscanke zemlje u kojima je utjecaj religije dosta jak,iako su  uglavnom sekularne.A religija je navedena kao razlog za nemogucnost gay populacije da posvoji dijete.Pa je onda logicno zapitati se zasto gay populacija nema puno veca prava tamo gdje je utjecaj religije minimalan,ako su one uzrok?

Po raznolikom rjesavanju gay prava u krscanskim zemljama,ocito u tome nije problem.

mbaksa kaže...

Još uvijek čekamo tvoje objašnjenje nastanka života. Naime, napisao si:

spaljeni kaže...

Kao sto si i sam rekao... postoje pokusaji znanstvenog shvacanja necega na sto vjera nudi sasvim solidan odgovor

 

Odgovorio sam ti na to par postova poslje, pogledaj unazad malo.

Neko detaljnije, dodatno objasnjenje nastanka zivota nisam u mogucnosti elaborirati jer jednostavno ne smijem.

Povlacim se iz ove rasprave trajno.

To što je tebi očito, a što nije, nema veze sa stvarnim uzrokom i posljedicama. Imaš kulturološke/civilizacijske/ekonomske parametre razvoja svakog društva koje ti apstrahiraš i umjesto toga iz dvije međusobno pomiješane kategorije (1. društveno  uređenje i 2. stupanj vjeroispovjesti) kombiniraš svoj kupus da doneseš zaključak na osnovu cherry pickinga totalno asimetričnih podataka gdje na jednoj strani imaš uzorak od 3 (tri) zemlje (posve različitog međusobnog ekonomskog i političkog uređenja - Kina i Kuba su po tebi "komunističke" premda niti jedna od njih sama za sebe to ne tvrdi, a međusobno su različite otprilike kao Albanija i Amerika) nasuprot desecima drugih zemalja u kojima također zanemaruješ sve razlike koje dokazuju da tvoja podjela apsolutno nema nikakve veze sa stvarnošću i svejedno izvlačiš zaključak. 

Znaš li, primjerice, da je u tadašnjoj "pretežno kršćanskoj" SR Njemačkoj homoseksualnost postala legalna tek 1969., a u "komunističkoj" DR Njemačkoj to godinu ranije - 1968.? U SR Hrvatskoj u sklopu SFR Jugoslavije je postala legalna 1977., u Škotskoj 1980., u Irskoj 1982., u Austriji 1971., a u Australiji ovisno od teritorija od 1971. pa tek do 1995.

Sve to, naravno, nema nikakve veze s temom ove dretve, ali samo spominjem da ti pokažem koliko tvoji zaključci nemaju veze s podacima iz kojih bi trebali slijediti. 

 Sve je to lijepo, i iako nisam sam stvorio zivot vjerujem ti na rijec da je osjecaj odlican, ali nisam siguran kako to utjece na smisao tvog zivota koji sam ja malo "komicno" predstavio.

Dakle sto bi ti onda rekao, koji je smisao tvoga zivota? Nije li kroz katolicku vjeru stavljen veliki naglasak na odlazak u nebo k Bogu i njegovo vjecno slavljenje/hvaljenje? To jednostavno nema logike, odnosno mozda i ima ali onda Bog nije savrsen kakvim ga predstavlja religija, nego je isti kao mi u smislu da udovoljava svojim sebicnim potrebama.

Cijela ta ideja svemoguceg/sveznajuceg Boga ima jako malo smisla. Pa ja da sam takav Bog, ja bih umro od dosade. Zamisli da moras gledati beskonacni film koji si vec pogledao odnosno znas sto ce se u svakom trenutku dogoditi.

 Pa ne bih rekao da i sam moram biti omnipotentan da bih preispitivao smisao istoga. Cijela ta prica oko danasnjih popularnih bogova nema smisla, sto mi jos manje cini jasnim zasto prolazi kod ljudi.

Da je to neki bog kojemu je dopusteno imati mane poput Zeusa npr. to bih prije razumio.

P.S. Koji je tvoj smisao zivota kao vjernika?

Da je to netko poput Zeusa, onda ne bi bio Bog. Kada kažem Bog mislim isključivo na savršenstvo, ne na nekakav "homo maximus" koncept.

Smisao života? Problem je u tome što je to nemoguće izraziti postojećim riječima. Jednom riječi: život, no kažem, trebale bi mi neke nove, jer sve postojeće jednostavno nisu dovoljno precizne.

 amen !

Za ove što traže da ateisti dokazuju da bog ne postoji:

Dokažite da Zeus, Manitou i Thor ne postoje.

Kad to uradite, mi ćemo onda koristiti vašu metodu.

Ne smatram nevjernike hladnim bićima, nipošto. Svi dijelimo isti ovaj kamenčić, od istog smo "materijala", istih osnovnih emocija etc... Imamo isti osjećaj za moralnost, svi činimo i dobro i zlo, i ljubimo i mrzimo i bojimo se... Samo, iz moje perspektive, ateizam vodi u konačnici samo na jedno odredište - besmisao.

Super želja, uzbudljivo, vrata novim spoznajama i zadovoljstvu zbog njih...ali, u konačnici... čemu? Moj život ne bi imao više smisla zbog toga. Uzbuđenja da! Sreće jer bi nova otkrića pomogla drugima - da! Ali,

Mislim da imamo temu za upoznavanje i sl. Ali, zašto ne i ovdje kroz drugačjiu prizmu... Slažem se.

Boldano - misliš da vjernik olako kaže "ja vjerujem i to e to"? Vjerujem da svaki vjernik kroz put vjere ima sumnje i traži odgovor. Moj put je bio takav - pun sumnji i skepse i besmisla, apsurda. No u jednom trenutku shvatiš da Bog nije objekt kojeg proučavaš, kao neku pojavu u prirodi, neku stvar... Vjera ima, kaže jedan rani kršćanski teolog i mislilac, nekoliko stupnjeva: 1. vjerujem da Bog postoji (kognitivna); 2. vjerujem u Boga (afektivna) i 3. vjerujem Bogu (egzistencijalna, djelatna... dimenzija). 

No put je započeo mojim "skokom u nepoznato" - vjerom, slijepim "da" Bogu, a onda... the rest is history. Trenutno, najiskrenije, nemam sumnje koja bi me mogla odvratiti od vjere. Zapravo, ne vidim način na koji bi se to i u teoriji moglo dogodit.

To što si sad napiso je evidentno pogrešno. Si čuo kad za psihopate i sociopate? 

Nadalje - kažeš objektivno - kako savjest može biti objektivna, kad je po definiciji subjektivna?

Logička pogreška ekvivokacije. Još samo treba da kažeš "Bog je ljubaf!" 

Znači da se dokaže da tvoj Bog ne postoji, tebe ne bi ništa sprečavalo da kreneš silovati i ubijati?

footballer kaže...

Evo NiramX, i vise nego jedan.
Sad je na tebi da dokazes da su svi ovi argumenti u krivu.
(nisam pisao jer mi se ne da toliko pisat pa sam potrazio ovaj video, kojeg sam gledao jednom)

Dugo se nisam tako nasmijao. Što je tu sada točno dokazano?

mbaksa kaže...

NiramX kaže...

footballer kaže...

Evo NiramX, i vise nego jedan.
Sad je na tebi da dokazes da su svi ovi argumenti u krivu.
(nisam pisao jer mi se ne da toliko pisat pa sam potrazio ovaj video, kojeg sam gledao jednom)

 

Dugo se nisam tako nasmijao. Što je tu sada točno dokazano?

Možeš li objasniti koji su tvoji kriteriji za dokazivanje? Što je potrebno da bi ti prihvatio neku hipotezu? Možeš li navesti primjere hipoteza za koje si prihvatio dokaze (u to ne ulazi indoktrinirana materija)?

 

Naime, iz tvojih se poruka stječe dojam da ne uzimaš u obzir apsolutno nikakve dokaze koji su protivni tvojim postojećim uvjerenjima. Što to u praksi znači? Dvije stvari:

1. Argumentirana rasprava s tobom je nemoguća i uzaludna jer a priori odbijaš kontraargumente.
2. Tvoja uvjerenja su neutemeljena jer do njih nisi došao vaganjem dokaza za i dokaza protiv, pa onda logičkim zaključivanjem došao do valjanog zaključka.

Ja volim biti temeljit, što znači da kao dokaz prihvaćam samo ono u što nije moguće posumnjati. Što znači da ne mogu dokazati niti da postojim, niti da svijet postoji, niti da je logika ispravna, niti da postoji postojanje kao takvo, ali ga ipak aksiomatski prihvaćam. Postojanje (u općenitoj formi) i jedino to. Jedva. I Boga, naravno, ali za to imam jedan drugi, suviše osoban razlog zbog kojeg i prihvaćam postojanje, ali koji niti ne pokušavam nametnuti.

Ne zato što mi se sviđa, nego zato što uopće ne mogu mislima obuhvatiti alternativu. I u pitanju je samo jedan jedini aksiom. Koja konkretno? Samo ona koja nadilazi empiriju, a takvu još nisam susreo. Naravno da čujem glasove, svi ih čujemo kada pomislimo na njih.  

Odvojenom od stvarnosti? Kako dokazati stvarnost? Kako dokazati da je stvarna?

Ali čisto da vidiš da nisam toliko "odvojen" koliko ti misliš, reći ću kako smatram da je fenomenologija gotovo na dobrom tragu.