Ateisti ili teisti ili nešto treće?

ti si emocionalno zrela osoba, nisi egocentrik i normalno je tako razmisljati.

Ne treba vjerovati niti jednom... Ne u smislu da ne treba znanstveno vjerovati... Ali Hawking nije bog ili božanstvo da mu možeš vjerovati ako on kaže bog postoji/ne postoji...

Uopće ne treba znanost i vjeru uspoređivati, to je totalno krivi put. Usudio bih se reći da je to krivi put kojim su krenule neke religije, a ne znanost. Teško ćeš naći znanstvenika koji će ti s velikom sigurnošću tvrditi da nekakav bog ne postoji, ali i da postoji...

Smatram da vjeru treba nositi u srcu, ne opterećivati se s njom previše, živjeti po moralnim pravilima i prihvaćati znanost kao temelj civilizacije. A svatko od će umrjeti i vidjeti što će se desiti na kraju...

A što se tiče vječnog raja, vječne kazne i takvih nebuloza koje religije koriste da bi imale što više sljedbenika i automatski što više para, u takve stvari ne želim uopće vjerovati, niti želim biti u takvom vječnom raju u koji možeš stići samo vjerom u ono što ti oni govore bez da išta pitaš... taj koncept mi se uopće ne sviđa i takav tip boga mi se uopće ne sviđa... to nije pravda, barem ne po našem ljudskom shvaćanju...

Da svi nosimo vjeru u srcu, ne opterećujemo druge ljude s njom i ne namećemo svoja vjerska razmišljanja drugima svijet bi bio puno bolje mjesto za život. A što se tiče indoktrinacija koje rade religije od malih nogu, mislim da bih to čak zakonski zabranio... Ali onda bi me prozvali nevjernikom, komunistom i sotonom 

btw. Ja jesam vjernik, i nadam se da nešto tamo poslije svega postoji... Ali da ću tvrditi da je to točno nešto iako nemam blage veze što bi to moglo biti, kao što to ne zna ni nitko od pripadnika populacije na zemlji... E pa to neću sigurno...

btw. Uzimam u obzir da nisam u pravu, možda je pravi Bog kršćanski pa ću gorit u paklu, možda je i Alah pa ću svejedno gorit u paklu... ali onda nek mi to netko i dokaže, ne želim cijeli život vjerovati u zablude i ograničavati se tim. A što se tiče etike i morala, tu smatram da imam puno veću etiku i moral od većine praktičnih vjernika (barem onih koje osobno poznajem).

 Dobro sam se nasmijao sada. A evo i zašto...

Da je Bog htio sprječavati ubojstva, silovanja... ne bi ti dao um i razum. Dobio bi chip u tikvu a on bi upravljao tobom sa yostickom. Koja bi bila poanta naseg postojanja tada? 

Pa jasno da je ti takve stvari ni zakon ne dozvoljava.

Bog ne zeli upravljati tvojim razumom, jer u tom slucaj to nebi bio ti. Nebi odredio svojih 10 zapovjedi. Koje te na nista ne obvezuju. Kao i zakon, mozes ga postovati a i nemoras. Mozes ubiti, zavrsiti u zatvoru i kad umres u paklu. Tvoj izbor.

Bog kroz svoje zapovjedi ti govori kako se trebas ponasati ako zelis u Njegovo kraljevstvo nakon smrti. Ali samo ako zelis. Nista ti ne namece i ne uvjetuje. Ti zivis svij zivot kako smatras da je ispravno i po tvojoj volji, a na temelju toga ces biti ili ne biti u kraljevstvu Bozjem.

Ako si citao Bibliju, a pretpostavljam da jesi, napisao si bezvezni post gdje ti ja sad govorim kakvo je tumacenje Boga.

 Pa ja ne znam dali je koncept točan, ja koncept nisam izmislio niti prihvatio... Ja sam rekao da se nadam da ipak nešto postoji. A što je to? Budemo vidjeli (ili ne budemo)  Uopće se ne želim opterećivati tim, ali da postoji neki smisao svega, pa nadam se da postoji.

 Super... Dakle ako sam ja svoj život živio prateći sva kršćanska pravila, bio najbolji što sam mogao, dao sve za druge i bio praktički Majka Terezia, osim jedne stvari, bio sam ateist/agnostik...

po Bibliji to znači da ću gorit u paklu... Odlično 

I biblijski bog je onda pravedan bog? Daj molim te... Tu knjigu ne uzimam za ozbiljno, to je najobičnija ljudska kreacija i bog iz nje mi se niti malo ne sviđa... iskreno, meni je biblijski raj pakao... biti u tom raju znajući da su neki ljudi koji su živjeli po svim pravilima i moralu u paklu, za mene to više nije raj i to nije nikakva pravda...

religije koriste strah, i to me kod njih najviše smeta... "ako niste uz mene, protiv mene ste"... zašto? nisam protiv, jedino ne poznajem to, a ne želim vjerovati na taj način da me netko uvjerava u nešto što ni sam ne razumije i straši vječnom kaznom... 

i ponavljam... Uzimam u obzir da sam u krivu, ali nadam se da će mi bog dopustiti da mu objasnim svoje stajalište na sudu 

 Te priče "puše" 97% populacije.

@footbaler

jesi li sam u zivotu dosao do tog razmisljanja ili si tako odgojen da tako razmisljas ?

vjerojatno su ti roditelji bili ateisti pa je ok da si i ti, ili po onome gore sto napisah, roditelji vjernici a ti se iscupao iz tamnih ruku dogmi i zla.

Nije on jedini koji tu koji tako razmišlja, mislim da, ako netko razmišlja drugačije, taj je u manjini. Međutim, ako vodimo argumentiranu raspravu, onda ti svojim sudjelovanjem u rapsravi sam odabuješ taj štit nepreispitivanja.

Slažem se da je kolega tu uzeo loš primjer, ali je na dobrom tragu. Dijete umre od raka, pa je to Božja volja, dio plana. Ako Bog može tom djetetu dati rak, onda može i na taj način svijet osloboditi silovatelja koji ne pokazuje kajanje (što znači da neće ni stati silovati) bez da utječe na slobodnu volju. Ako nije Bog dao rak, onda je to tek isprazno tješenje, ali onda se postavlja pitanje kakav utjecaj takav Bog ima na naš život i ako nema nikakav, zašto uopće rapsravljamo o njemu. Ova priča ide u jednu dubinu i širinu za koju sad nemam vremena, ali ako iz ovoga ne vidiš poantu, ne vjerujem ni da ćeš je vidjeti iz "romana".

Ovakve teme je najbolje ne pokretati, jer većina ljudi naprosto ne prihvaća da netko ima drugo mišljenje i prihvaća samo svoje kao ispravno. To ne znači da je jedan u pravu ili drugi, jer su u ovakvim temama obje osobe u pravu iz svog kuta gledanja, ali jednostavno teba biti otvoren i za mišljenje druge strane i voditi kvalitetnu raspravu. Iako će na kraju rasprave svatko (najvjerojatnije) i dalje smatrati svoje mišljenje ispravnim (možda i nije najbolji izraz), ali si barem dobio pogled sa one druge, te ako je ta osoba dobro argumentirala svoje stavove razumijet ćeš njegovo "viđenje" svega.

Ne mali broj puta se vjernike smatra zatucanim kozojebima ili nekim fanaticima, što uglavnom nije ni blizu istini. Ja sam vjernik, ali mi nije ni u snu ideja nekom nametati svoje mišljenje, kao jedino ispravno. Ili ako je netko drugi ateist smatrati da je on po nečemu lošija osoba od mene.

U većini slučajeva su ljudi vjernici jer su nas tako roditelji odgojili, kao i što vam roditelji usade druge kvalitete da budete, prije svega, dobar i pošten čovjek.

Ali mene pitate ljude što dobijem od vjere, pa odgovor bi bio nekakvo olakšanje, sigurnost. Netko će me tražiti dokaz, netko će jednostavno prihvatiti mene i moje razloge i neće me smatrati zbog toga kozojebom 

Onda je poanta u tome da si možda i ti u krivu... 

Ja to i uzimam u obzir, ali ako sam u krivu nikom nisam naštetio svojim razmišljanjem i nikog nisam tjerao da razmišlja kao ja, a to mnogi rade i tu nastaje velik problem...

Ubojstvo je moralno pogrešno jer postoji objektivno dobro koje je intuitivno prisutno u svakom čovjeku u obliku savijesti. Objektivno dobro je, u suštini - Bog. Da Bog ne postoji, na tragu Dostojevskog, "sve je dopušteno". Kad bolje razmisliš, ateizam vodi u potpuni besmisao. Svaki razlog kojeg iz pozicije ateizma možemo dati kako bi obrazložili da ubojstvo nije moralno, svodi se na površne argumente tipa "zato da opstanemo", "jer nije dozvoljeno nekome oduzimati slobodu, pravo na život"... No to su površni argumenti koji mogu imati praktičnog smisla u životu, ali nemaju nikakvo utemeljenje ili obrazloženje. Ima jedan zanimljiv film koji jako dobro oslikava poziciju ateiste u ovakvom svijetu. Tommy Lee Jones glumi profesora, ateista koji na savršen način oslikava besmisao života iz ateističke perspektive te se želi ubit (jer jedino to ima smisla za hardcore ateistu), a vjernik ga u tome želi spriječit. Izvrstan film. Zapravo, filozofija apsurda (netko bi rekao i egzistencijalizma) je zadnji true osvrt na besmisao života iz perspektive ateizma.

 Koncept pakla i raja u religijama je nešto na što se čovjek oslanja kako bi utažio želju za apsolutnom pravednosti koja je na zemlji neostvariva. Pravednost je nešto što bi svi željeli da postoji ovdje i sada, apsolutno, ali ne postoji. Nije stvar plašenja ili straha. Ljudsko pravo je utemeljeno na istom konceptu pravednosti i nije mu poanta da se strahom utječe na ljude da izbjegavaju zlo, a rade dobro, već da dobrim djelima da smisao.

Djeca se nisu grešnici, već bića koja imaju, odn. koja će nedvojbeno imati sklonost grijehu kojeg mi u Crkvi nazivamo istočni grijeh. Djeca ne završavaju u paklu pa sve i da nisu krštena - to je stav Crkve.

U pravu si, Krist je bio tada i još uvijek je ludost ovome svijetu. Ludost koja nudi smisao onome tko je dovoljno lud i šašav da ju prihvati. 

"Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja… svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike." -  1Kor 1

Dakle, kršćanin se i ne bi smio uvrijediti kada ga netko, zbog njegove vjere, prozove luđakom. Kao biće koje traga za smislom, čovjek poseže i za nemogućim, nadnaravnim, nelogičnim, nevjerojatnim idejama. Takav je od početka. Može bit da je to potpuno besmisleno, promašeno, nazadno... no činjenica ostaje da je čovjek i nakon x godina svoje povijesti upravo takav - da traži smisao, i pronalazi ga u Bogu. I find myself guilty as charged. 

 Na temelju ovog posta mogu zakljuciti da se tvoja vjera svodi na "vjerujem (i nije me briga da li sam u pravu ili ne) jer mi je tako lijepse, ne bih mogao prihvatiti da moj zivot ipak nema smisla".

Btw. ako ti je besmisao gora od smisla kojeg nudi tvoj Bog, to mi je zbilja smijesno. Znaci tvoj jedini smisao je klanjanje bicu kojem je bilo dosadno pa je jedan dan odlucio napraviti sebi ekipu koja bi ga hvalisala.