Ubuntu 11.10

Probaj ih i malo se igraj. Čini mi se da je i meni to u zadnje vrijeme posao - potraga za novom distrom/de-om.

Meni je xUbuntu super, ali ni LUbuntu nije tako loš sa LXDE-om. Probaj pa vidi. A najvažnije imaš najnovije repose od Ubuntu-a

E kad bi bila rolling release sa stabilnim verzijama programa, to bi bilo još bolje. Ali i ovako zvuči odlično za one koje vole Mint.

Kod mene je nakon upgradea na 11.10 došlo do značajnog usporavanja sustava, ne samo kod podizanja već i u normalnom radu. Za svaku reakciju je trebalo čekati neko vrijeme, jedino je terminal imao trenutni odziv. Jednostavno iritira do bola. kako imam stariji hardver pripisujem to njemu. Možda je krivo i to što sam napravio upgrade. Kako mi to nije bilo prihvatljivo nisam gubio previše vremena s verzijom 11.10, nadam se da postoji način umanjiti ikonice tako da sve apikacije, iz određene grupe stanu na ekran. Čemu tako ogromne ikone? Za tablet su OK ali za nešto drugo i ne vidim neki smisao.

Mint sam prilagodio da izgleda kao Ubuntu (Gnome 2.3) s gornjim i donjim panelom i to mi je OK.

Taj sam osjecaj i ja stekao, sa 11.04 sam imao osjecaj da se aplikacije ipak brze pokrecu. Mislim da nije toliko stvar u hardveru, vec je Ubuntu tu nesto ukakao stvar.  

Meni nije jasno niste nitijednu sliku screenshotsa ubacili jer ipak novi ubuntu donosi ispolirano ljepše sučelje, novi login screen itd. 

a) Točno, ako koristimo tipkovnicu - dva u Unityju, ali samo jedan u GNOME Shellu. Ukoliko koristimo samo miš, kao što sam napisao, potrebna su četiri kod Unityja (isprva, nakon što aplikacija uđe u favorite applications potrebna su dva), a dva kod GNOME Shella.

b) Minimize stvarno nedostaje za brzo čišćenje ekrana od prozora; maximize, pored dvoklika na title bar ili maksimizacije povlačenjem na rub ekrana je nepotreban. Problem se rješava GNOME Tweak Toolom.

c) Isprva sam mislio jednako, ali sam se brzo naviknuo - toliko da to vršim gotovo refleksno (usput,  Activities pregled moguće je aktivirati Super (Win) tipkom na tipkovnici, a postoji ekstenzija koja hot corner prebacuje na desnu stranu, ukoliko smeta na lijevoj). KWin u KDE-u koristi isti kut za njihovu varijantu Exposéa, slične funkcionalnosti za odabir aplikacija. Povlačenje miša prema gornjem lijevom kutu smatram jednom gestom (koristio sam geste u Operi i zaista ubrzavaju rad) - ta gesta aktivira pregled svih aplikacija i omogućava lagan odabir one koju želim, budući da nisu stisnute na veličinu ikone (koju je potrebno gađati u launcheru) ili trake (u klasičnom taskbaru). Dodatno, smatram da je Alt+Tab puno bolje riješen u GS-u, dodavanjem Alt+tilde za odabir prozora unutar aplikacije.

Unity - Unityjev launcher ima vrlo iritantnu osobinu iskakanja kada ga ne trebam, npr. u maksimiziranom Firefoxu, kada želim pritisnuti back strelicu, ako pomaknem miša do ruba iskoči launcher i nije moguće pritisnuti strelicu, nego se aktivira dash ili aplikacija koja je ispod kursora - smanjivanje veličine launchera ne pomaže previše, a produljenje vremena potrebnog za aktivaciju launchera usporava rad - jedini način da se to izbjegne je polaganije i pažljivije pokretanje kursora u blizini lijevog ruba ekrana ili prebacivanje aktivacije launchera na npr. gornji lijevi kut umjesto  lijevog ruba (što je defaultno u GNOME Shellu). Korisnije bi bilo da je launcher na donjem rubu ekrana, uz uključenu opciju autohide, ali nije moguće staviti launcher nigdje drugdje nego na lijevi rub. Gledajući ergonomiju dasha, smatram ju lošom - kao što sam naveo potrebno je dosta klikanja ako se koristi samo miš, ima podosta preklapanja (npr. Firefox se može pokrenuti iz launchera ili linka na desktopu (ukoliko je tamo), sa prvog prozora dasha (Browse the Web), putem Internet Apps i putem More Apps) umjesto da su stvari jednoznačno definirane (u GS-u putem launchera (ukoliko je prisutan u njemu) ili u Applications pogledu).

Unity ima više mogućnosti ima više jednostavno što je Unity više feature complete nego Gnome Shell (vidi pod f) ), ali smatram da su neke nepotrebne (npr. Apps available for Download zauzimaju prostor koji bi se mogao bolje iskoristiti; osim toga, njihovo mjesto je u Software Centeru, a ne na dashu). Sa druge strane, neke su korisne i nedostaju u Gnome Shellu - integracija Zeitgeista na primjer.

d) Defaultne postavke u GNOME Shellu jesu nerazumne za korisnike naviknute na metaforu radnog stola (a to su gotovo svi), u tomu se slažemo. Dizajneri GNOME Shella odlučili koristiti drugačiju metaforu koja ne uključuje desktop kao spremište datoteka. Ova odluka nije bila hir, nego rezultat poprilične količine promišljanja, te je naišla na otpor unutar zajednice (teško je promijeniti navike). U ovom blogu možeš pročitati zašto je desktopless metafora bolja. Zanimljivo je da je ovo povratak na korijene - ukoliko pogledamo stare Unix window managere, oni nisu imali desktop, nego windowing area (prostor za prozore).

Što se tiče dodatnih programa za konfiguraciju, neophodni su i u GNOME Shellu i u Unityju. Unity također ima aspekata koje mi se ne sviđaju, te je potrebno instalirati CCSM da bi ih mogao promijeniti (Unity je Compiz plugin). U oba slučaja GNOME Tweak Tool je neophodan za konfiguraciju dijela stvari bez odlaska u naredbenu liniju ili korištenja GConf/DConf editora - npr. za promjenu fontova (Ubuntu font mi se ne sviđa kao UI font - radije koristim Droid Sans (odličan UI font) ili Cantarell, te Liberation Sans Mono ili Inconsolata (oba su odlična, ipak malu prednost ima Inconsolata) za Terminal, prikaz koda, ...).

e) Ostatak iz starijeg GNOMEa, gdje je Nautilus odrađivao automount - ukoliko Nautilus nije uključen (što je defaultna opcija), problema nema, ako jest, potrebno je isključiti automount u Nautilusu.

f) Treba uzeti u obzir da GNOME Shell nije dovršen - ostalo je još dosta stvari koje treba integrirati. Situacija podsjeća na izlazak KDEa 4, ali za razliku od njega GNOME 3 je vrlo stabilan (smatram da je KDE4 tek s verzijom 4.6, tri godine nakon izlaska 4.0, dovoljno stabilan za svakodnevni rad).

g) Napravio sam mali test zauzeća memorije (metoda je prilično neznanstvena, ali radi za brzu usporedbu). Instalirao sam OS, restartao računalo i pričekao pet minuta da se učitaju sve komponente (kod GNOME Shella, Nautilus je uključen da ga se dovede na istu razinu kao Unity). Zauzeće memorije praćeno je pomoću System Monitora. Rezultati (računalo ima 4GB RAM-a):

• Fedora 15 (GNOME Shell): 330 MB
• Ubuntu 11.10 (Unity): 482 MB
• Ubuntu 11.10 (GNOME Shell): 380 MB
• Kubuntu 11.10: 463 MB
• Xubuntu 11.10: 452 MB
• Windows 7 (+ Avast Antivirus, Catalyst Control Center): 1,3 GB

Dakle, KDE više nije težak (ranije je koristio 600+ MB memorije). Prije verzije 4 koristio sam samo KDE 3, budući da je GNOMEu nedostajalo opcija na koje sam navikao. Kada je izbačena četvorka (nedovršeno i vrlo bugovito), odlučio sam isprobati GNOME i koristio ga gotovo isključivo do Ubuntua 11.04 (povremeno bih isprobao Kubuntu, ali je bio previše nestabilan za rad). Nakon tri tjedna Unityja dojadio mi je način rada, launcher koji je uglavnom smetao i podosta bugova, te sam stavio Kubuntu 11.04 - po mojem mišljenju KDE4 je konačno dostigao funkcionalnost KDEa 3 - trebalo je samo tri godine. Nakon izlaska Fedore 15 (odlična i vrlo stabilna verzija Fedore), stavio sam ju na testnu particiju, podesio GNOME Shell kako mi se sviđalo (što nije lako napraviti kod Unityja) i primijetio da ju koristim sve više, u usporedbi s Kubuntuom (izgleda da mi se s godinama sve više sviđa KISS princip - ranije mi je bio važan što veći broj mogućnosti u softveru, koristio ih ili ne).

XFCE (Xubuntu 11.04) sam koristio oko tri tjedna (smatram da se nakon dva tjedna svakodnevnog korištenja može dobiti dobar dojam o OS-u, pogotovo ako ima drugačiju paradigmu korištenja), ali mu fali ponešto glancanja - ipak, mislim da je vrlo dobar odabir za one naviknute na GNOME 2.x. Enlightenment 17 nisam puno koristio; barem dvotjedno druženje s njim nalazi mi se na TODO listi.

Zaključno, kakvi su moji dojmovi (na ovom stupnju razvoja):

• KDE - preporuka onima koji su naviknuti na klasičnu desktop metaforu (iliti - Windowse) - s novim naglaskom na aktivnosti, moći će probati nešto novo u nadolazećim verzijama KDEa -  obilje mogućnosti, vrlo konfigurabilno i konzistentno sučelje, visoka modularnost komponenti
• XFCE - za GNOME 2.x nostalgičare :) - samo da malo uglancaju neke dijelove, bit će odličan
• Unity - sučelje za one kojima se sviđa OSX filozofija rada, te su spremni trpiti slabu konfigurabilnost i povremene bugove (koje bi trebali ispraviti u nadolazećim verzijama)
• GNOME Shell - za one koji bi probali nešto drugačije - desktopless metafora rada, KISS princip; vrlo konfigurabilno sučelje, ali sa slabim izborom GUI aplikacija za konfiguraciju; nedovršen (za razliku od KDE 4.0 koji je bio moćan i vrlo nestabilan, GNOME Shellu 3.0 nedostaje mogućnosti, ali je vrlo stabilan - IMO puno bolja situacija).

Trenutno se igram s Ubuntuom 11.10 da ustanovim koja su poboljšanja Unityja u odnosu na 11.04, ali čini mi se da ih nema puno (leće su integrirane u dash, što je pozitivno; AppIndicatori su zakrčeniji opcijama, što nije). Za malo više od tri tjedna izlazi Fedora 16, pa ću vidjeti što je novo u GNOMEu 3.2 (prema najavama, podosta stvari); izgleda da će nakon četiri godine gotovo isključivog korištenja različitih verzija (K)Ubuntua, Fedora postati primarni sustav u mojem računalu.

EDIT: Samo jedna napomena za korisnike Catalyst drivera: nakon (čiste) instalacije Ubuntua, aktivirao sam Catalyste preko Additional drivers appleta - driveri su se uredno instalirali i aktivirali. Naknadno sam instalirao GNOME Shell (želeći provjeriti implementaciju), ali se tekst u GSu prikazivao neispravno. Zaključio sam da Catalysti ne rade dobro s GSom, te sam ih deaktivirao putem appleta. Posljedica je bila očekivano korištenje open source drivera i GNOME Shella, ali i nemogućnost korištenja Unityja (koji je bez problema radio s open source driverima prije instalacije Catalysta) - nedostajali su launcher i panel, Alt+F2 nije radio (defaultno aktivira dash), ... sustav je bio neupotrebljiv putem GUIja (naravno, virtualne konzole su radile).

Molim malu pomoć, danas sam instalirao ubuntu 11.10, a moram napomenuti da mi je to prvi ozbiljniji susret sa linux-om, i za sad sve radi ali neznam 

kako instalirati flash za Chromium.

Skinuo sam flash za Firefox i sve funkcionira, a kad upalim Chromium on izbaci poruku da mora naći dodatke, ja kliknem yes ali onda slijedi poruka

da nemože naći dodatke, konkretno flash.

Hvala unaprijed

Ispravni Flash player naziva se Adobe Flash Plugin 10 i nalazi se u Canonical Partner (ili Ubuntu Partner) sekciji Ubuntu Software Centera (slika dolje). Iako piše da podržava samo Mozilline browsere, trebao bi raditi i s Chromiumom.

Instalacija preko terminala - u terminal upiši:

sudo apt-get install ubuntu-restricted-extras

sudo apt-get install flashplugin-downloader flashplugin-installer

Pokreni Chromium i isprobaj Flash; ukoliko Flash ne radi, pokreni Chromium iz terminala sa:

chromium-browser --enable-plugins

Ako Flash još uvijek ne radi, kopiraj Flash player iz dijeljenog direktorija (ukoliko se ne nalazi u navedenom direktoriju, potraži gdje se libflashplayer.so nalazi) u direktorij s Chromiumovim pluginovima:

sudo cp /usr/lib/flashplugin-installer/libflashplayer.so /usr/lib/chromium-browser/plugins

i pokreni Chromium naredbom par linija iznad.

Hm, zadnji put kada sam bio instalirao Ubuntu s Unityjem, bio sam dobio slom živaca. Odonda instaliravam jedino raznorodne derivate PuppyLinuxa. I to kao frugal instalaciju - ako mi se ne sviđa, samo izbrišem folder i izbrišem ga iz Grub-a i to je to....

Evo, recimo, sada idem skinuti GuyDog-a:

http://murga-linux.com/puppy/viewtopic.php?t=72576&sid=6ebab81f0d45a784c9b1ced7b4ffde24

Ubuntu već koristi GNOME 3.2 (kratki vodič na OMG!Ubuntu!). Jesi li možda mislio na kernel? Zadnja stabilna verzija je 3.0.7 (izašla pred dva dana), a 3.1 još nije izašao (trenutno je na rc10).

Prvo, možda ovo pomogne oko wirelessa (nisi naveo o kojem se čipu radi): http://nfolamp.wordpress.com/2011/10/15/ubuntu-11-10-getting-wireless-bcm4311-working/ . Ovdje je web stranica drivera na kojoj možeš provjeriti je li čip kojeg imaš u računalu podržan.

Drugo, koji grafički čip imaš i koje drivere koristiš? Vjerojatno se radi o ventilatoru grafičke kartice ako koristiš radeon open source driver. Ukoliko se radi o ventilatoru na procesoru koji neprestano radi, donje rješenje bi moglo pomoći (radi na određenim Toshibinim prijenosnicima, kod drugih je umjesto acpi_osi=Linux trebalo staviti acpi_osi=force). Ukoliko to ne pomogne, još jedno rješenje je korištenje fancontrol skripte iz lm_sensors paketa.

Treće:

• U terminalu izvrši:sudo gedit /etc/default/grub

• Zatim pronađi liniju:GRUB_CMDLINE_LINUX_DEFAULT="quiet splash"

• Zamijeni ju s:
• GRUB_CMDLINE_LINUX_DEFAULT="quiet acpi_osi=Linux acpi_backlight=vendor splash"

• I na krajusudo update-grub

Ponovno pokreni računalo; gornji proces rješava probleme s hotkeyevima i svjetlinom ekrana na Asusovim, Samsungovim i Lenovo prijenosnicima.

Moglo bi raditi - možeš rješenje isprobati i bez modifikacije grub defaultsa. Prilikom uključivanja računala, kad se pokaže grub, odaberi liniju Ubuntu ... i pritisni tipku e - pokazat će se konfiguracija unosa. Potraži liniju koja počinje s linux - na kraju nje bi trebalo biti quiet splash. Dodaj iza njih acpi_osi=Linux i acpi_backlight=vendor i nastavi s bootom. Probaj prvo dodati samo acpi_backlight. Ukoliko ne radi, dodaj acpi_osi (koji bi mogao riješiti i problem kontrole brzine ventilatora)  uz acpi_backlight.

Naime, kada ACPI podsustav pita BIOS je li određena ACPI funkcija podržana, BIOS vraća listu OS-ova na kojima je ta funkcija podržana. Često je BIOS napisan tako da vraća samo Windowse, a dodavanjem acpi_osi=Linux, forsira se da u listi bude i Linux i tako omogućava korištenje ACPI funkcije. Drugi parametar, acpi_backlight=vendor, kaže kernelu da ne koristi generički ACPI driver (video.ko) za kontrolu pozadinskog osvjetljenja, nego da koristi driver svojstven proizvođaču računala (u tvom slučaju, to je dell_laptop).

Još jedno rješenje je xbacklight: http://manpages.ubuntu.com/manpages/oneiric/man1/xbacklight.1.html. Ako nije instaliran: sudo apt-get install xbacklight. Ukoliko radi, možeš ga podesiti da se pokreće pri bootu ili kod logiranja na sustav i postavlja svjetlinu na neku vrijednost.

hej hrx, tnx na puno dobrih informacija!

meni se GS puno više sviđa od unitya, još samo da riješe neki all in one gui settings, tako da nemora instalirati extenziju da bih dobio power off u meniju, tko će stalno ALT-ati...

još uvijek sam previše navikao na desktop ikone..

Nedavno sam instalirao novi ubuntu 11.10 sa famoznim unityem i poprilično se razočarao. Nefleksibilnost, loša izvedenost nekih prilično krucijalnih stvari, konstantna buka laptopa prilikom korištenja ubuntua, tromost... Onaj retardirani app launcher koji se pojavi samo kad ne treba zakljucan na lijevoj strani ekrana je carski fail, tabletni meni neću ni komentirati. Canonicalov potez bi mogao jako naštetiti ubuntuu.

Nakon 11.10 probao sam 11.04 i koristio ga par dana no ni to nije bilo potpuno zadovoljavajuce...

No onda sam instalirao linux MINT!cElementi sučelja su izvedeni puno bolje, zadrzan je i klasicni meni , jako mi se svida pregled svih otvorenih prozora (kao expose u macosu) koje onda mozemo odvuci u zeljeni desktop, sve je brze, responzivnije i fluidnije...

Probaj ovo

http://beginlinux.com/desktop_training/ubuntu/ubuntu-wireless-setup