...Dinamo moj zagrebački, stoput ti hvala za ovu divnu zagrebačku noć, bilo je jako dosadno, gledati onih 1:1 na semaforu, te najednom Tulipančići daj nesretni gol preko tulipana, te odjednom muk, nevjerica, šok, ni sam ne znam moj Dinamo što sam onda proživljavao, ali ipak nekako sam predosjećao da će mo se ti i ja, Dinamo opet izvući, pa neće se valjda opet dogoditi, pa nesretno i nespretno izgubimo od nekog tamo kluba koji nam triput zapuca prema golu, ako računamo naš autogol, pa neće li opet valjda ona lešinarska piskarala po raznim medijskim kućama se naslađivati u svojoj notornoj ljudskoj zločestoći sa našim neuspjesima...međutim stiže prvo Boškova bomba, druga danas u ovoj divnoj zagrebačkoj noći, te onda Vrle, stavlja konačno točku na i.
.....slavite moji dragi dinamovci, Boysi, purgeri, svi oni kojima kroz srce teče plava krv( ne mislim na aristokraciju, jel mi nemamo istu više) ovo je naša noć, noć našeg Dinama zagrebačkog, hrvatskog...slavite dragi moji...