Programiranje u C-u - od svega pomalo

Kao da je netko pazio pointer predavanje

oke....a ipak dobro da me frend nagovaro da s njim ucim C#...hvala na pomoci..ak se netko sjeti nacina ak je ikako moguce nek napise

Moze se uraditi. Ali jedino sta mi zasad pada na pamet, a da je vise manje trivijalno, je if - else provjera unosa. Dakle korisnik upise, npr. brzina, a ti u if - else if - else granama odradis sve moguce uvjete i pripadajuce akcije u slucaju podudaranja. Na onom kodu sa if si dobro poceo, sada samo nastaviti.

Ma i ja se sjećam (a to je bilo otprije desetak godina) da je bilo riječi o pokazivačima na prvi član polja. I baš sad listam Demistificirani C++ (drugo izdanje) i pišu o vezi pokazivača i polja - npr. str. 127: Polja i pokazivači su slični, no valja biti svjestan njihove razlike. Ime polja je jednostavno sinonim za pokazivač na početnu vrijednost, no sam pokazivač nije nigdje alociran u memoriji.

A vidi što pišu za reference - str. 153.: Reference se u principu implementiraju kao pokazivači koji ne traže operator * za pristup sadržaju.

...što se njega tiče (C++ prevoditelja), referenca je samo sinonim za neki drugi objekt.

Tako da, iz moje perspektive, varijabla za polje je prije referenca na prvi član, nego pokazivač. Da je pokazivač, onda bi u memoriji zauzeo memorijski prostor veličine adrese (u biti int) koji bi sadržavao adresu prvog člana polja, što nije slučaj. Polja se dovode u vezu s pokazivačima (možda bolje reći - s "pokazivačima u širem smislu") baš zato jer preko indeksa zapravo uvećavaš memorijsku adresu prvog člana da bi došao do ostalih članova. Dakle, nije riječ o pokazivačima nego o nečem što je slično pokazivačima.

Da, pokazivači i reference su slične stvari i možda inače ni ne bi trebalo ulaziti u ovu raspravu, no ne volim kad me netko "ispravlja" za nešto što sam ispravno rekao. Da, shvaćam da je automatska reakcija reći da je varijabla za polje pokazivač na prvi član polja (vjerojatno to kažu i profesori na faksevima - mislim da su i meni tako rekli), no valja malo dublje razmisliti što to točno znači, odnosno što se misli reći tom rečenicom.

Nisam dovoljno upućen u C pa ako kažeš da u njemu ne postoje reference - OK. No to ne znači da je varijabla koja označava polje pokazivač na prvi član polja - jer ona to nije, nego funkcionira slično pokazivaču (zapravo funkcionira upravo kao referenca u C++-u).

Moglo bi se reći da u C-u postoje implicirane reference.

Mislim da su mi sad stvar sjele na mjesto. Varijabla i referenca? Koja je razlika? U biti je nema. Reference nisu ništa drugo doli dodatna imena, aliasi za isti memorijski prostor, iste namjene (za isti tip varijable). Na primjer, imamo:

int var;

Ta varijabla je smještena na nekoj adresi, recimo 0x22ff34.

Imamo potom:

int &var2 = var;

Koja je njezina adresa? Isto 0x22ff34. Upravo zato jer upućuje na isti memorijski prostor. U knjizi će možda pisati da je var2 referenca na varijablu var, no to je malo nesretno sročeno, jer zvuči poput pokazivača, odnosno zvuči kao da referenca var2 preko varijable var tijekom izvođenja programa dolazi do memorijskog prostora, što nije slučaj. Naime, već prilikom kompajliranja svugdje gdje piše var i var2 napravit će se strojna instrukcija koja će kao argument imati adresu 0x22ff34 - dakle, nakon kompajliranja nema razlike između var i var2.

Valja upozoriti da reference u drugim programskim jezicima, recimo C# ili Jave (pa zapravi i u PHP-u, JavaScriptu, Delphiju...), nisu to isto - tamo je referenca u biti pokazivač (dakle, možemo mu/joj dodjeljivati vrijednost), ali kojem se ne pristupa preko operatora *. Mogli bismo to nazvati "transparentni" pokazivač.


No, vratimo se na C i C++. Do čega sam došao... Promotrimo sljedeći kod:

    typedef int Brojevi[8];    int brojevi [8] = { 333, 4, 5, 232, 54, 2, 552 };    int *a1 = brojevi;    int *a2 = &brojevi[0];    int &a3 = *brojevi;    int &a4 = brojevi[0];    Brojevi &a5 = brojevi;
    cout << endl  <<"Brojevi: " << brojevi << " \n a1: " << a1 << "\n a2: " << a2 << "\n &a3: "<< &a3 << "\n &a4: "<< &a4 <<      "\n a5: " << a5 << "\n brojevi: " << brojevi << endl << endl;

Što će se tu ispisati? U svakom od ovih slučajeva ispisat će se memorijska adresa na koju je smješteno polje int-ova. Čak i kad ispisujemo varijablu brojevi - dakle, polje se u ovom slučaju ponaša kao pokazivač. Primijetite da sam, da bi se sve to tako ispisalo, u slučaju a3 i a4 trebao upotrijebiti operator & (dakle, operator koji vraća adresu). U oba slučaja je to bilo potrebno jer su a3 i a4 reference na 0-ti element polja. Rezultat:

Brojevi: 0x22fed4 a1: 0x22fed4 a2: 0x22fed4 &a3: 0x22fed4 &a4: 0x22fed4 a5: 0x22fed4 brojevi: 0x22fed4

 
 Međutim, ako svugdje stavimo reference:

     cout << endl  <<"Brojevi: " << brojevi << " \n &a1: " << &a1 << "\n &a2: " << &a2 << "\n &a3: "<< &a3 << "\n a4: "<< &a4 << "\n &a5: " << &a5 << "\n &brojevi: " << &brojevi << endl << endl;
    
Dobivamo ovo:
 
Brojevi: 0x22fed4
 &a1: 0x22ff0c
 &a2: 0x22ff08
 &a3: 0x22fed4
 &a4: 0x22fed4
 &a5: 0x22fed4
 &brojevi: 0x22fed4
 
Iz čega je jasno da su a1 i a2 pokazivači, odnosno da je za njih rezerviran posebni memorijski prostor. Jasno je i to da se u ovom slučaju polje ne ponaša kao pokazivač, nego kao referenca (jer da je u pitanju pokazivač, ispisala bi se memorijska adresa tog pokazivača).


Zaključak? Polje ima dvojno državljanstvo!  Varijabla je u biti referenca na memorijski blok koji zauzima polje, međutim kad se koristi bez indeksa, kompajler je intepretira kao memorijsku adresu (kao pokazivač).


Ova priča je inače započela mojim komentarom: "Istina, pošto je varijabla u biti referenca na prvi znak u polju." Ovo i je i nije točno. Varijabla je, ili bolje reći može biti referenca na prvi (tj. nulti, ako gledamo indeks) element polja. Naime, sjetite se kako smo definirali a3:

int &a3 = *brojevi;

Ako ispišemo a3, dobit ćemo nulti element (dakle, ispisat će se 333). a3 nije nigdje spremljeno u memoriji - dakle, referenca je na nulti član. A do toga smo došli tako da smo referencirali a3 na "vrijednost" varijable brojevi (kod deklariranja reference kompajler uzima adresu inicijalizirane vrijednosti). S obzirom da smo tu trebali koristiti operator *, jasno je da kompajler varijablu brojevi "čita" kao da se radi o pokazivaču (ali pokazivaču koji nigdje ne postoji!). S obzirom da taj pokazivač ne postoji, tako ga ni ne možemo preusmjeravati - dakle, tu se polje ponaša kao referenca, tj. obična varijabla (koja nije pokazivač). Ako pak neki pokazivač uputimo na polje, on sadrži adresu nultog člana polja.


Pa bi moj konačni zaključak bio - varijabla za polje ima dvojnu prirodu - ovisno o situaciji, ponaša se kao obična varijabla/referenca na polje, ali može se ponašati i kao pokazivač na polje. Isto tako, varijabla za polje je u osnovi referenca ili virtualni pokazivač na nulti element polja. Kažem "virtualni", jer zapravo kao takav ne postoji (ne zauzima prostor u memoriji), niti se može preusmjeriti.


Eto, nadam se da smo s ovom digresijom svi nešto naučili. Ja definitivno jesam.

evo ovo...

LOL. ja nisam ni bio probo prije postanja

prvi mi isto ne radi, a u drugom sam moro stavit getch(); da se zaustavi nakon ispisa i bude crvene boje. ali to nije ono što meni treba

jel ide samo jedna crtica ova gore ili dvije...

zato kaj nemam flat nego onaj web n walk usb stick od tmobile i nemam bas jos nesto puno mb...tako da...

DevCPP je 9 MB, ako ti je to previse, skini ga u skoli ili negdje drugdje ffs.

Kako u c-u recimo varijabli a pridružiti nasumičan broj?

e, a kako to sad limitirat da bude 0-100(int)